Kraljevina Imeretija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kraljevina Imeretija (gruz. იმერეთის სამეფო) je bila gruzijska kraljevina, osnovana 1455. godine od strane člana kuće Bagrationi, kada se Kraljevina Gruzija raspala i pripala trima nastalim kraljevstvima. Pre toga, Imeretija se smatrala posebnim kraljevstvom unutar Kraljevine Gruzije, u kojoj je kadet grane kraljevske porodice Bagrationi držao krunu, počevši sa 1260. godinom i kraljem Davidom VI, koji se pobunio protiv mongolske vlasti i pobegao u Abhaziju. Mongolska osvajanja u 13. veku su decentralizovala i defragmentirala Gruziju, prisiljavajući preseljenje državnih centara u provincije. Imeretiju je osvojio Giorgi V Briljantni, i ujedinio ju sa istočnom Kraljevinom Gruzijom.[1] Od 1455. godine pa nadalje, kraljevstvo je postalo stalno bojište gruzijskih, persijskih i turskih snaga sve dok je nije anektirala Carska Rusija 1810. godine. Tokom tog perioda, kneževine Megrelija, Abhazija i Gurija su proglasile svoju nezavisnost od Imeretije. U persijsko-azerskoj nomenklaturi, naziv regije se menja u „Bas açıq”, što doslovno znači „glava bez marame”.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ D.M.Lang - Georgia in the Reign of Giorgi the Brilliant (1314—1346), Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London, Vol. 17. str. 74—91.
  2. ^ Vladimir Minorski, La Perse au XV siècle entre la Turquie et Venice, prevod na persijski jezik Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. januar 2017). str. 36.