Краљићи
Kraljići | |
---|---|
Regulus regulus | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Podred: | |
Porodica: | Regulidae Vigors, 1825
|
Rod: | Regulus Cuvier, 1800
|
Vrste | |
Vidi odeljak Vrste |
Kraljići (lat. Regulidae) su porodica ptica pevačica, koja uključuje samo jedan rod Regulus sa 6 vrsta. Kraljići su tradicionalno svrstavani u porodicu grmuša, danas međutim imaju status posebne porodice,[1] što potvrđuju skorašnja istraživanja.[2][3] Predstavnici ove porodice naseljavaju Severnu Ameriku i Evroaziju. Kraljići su najmanje evropske ptice, dužine oko 9 centimetara. Običan kraljić (Regulus regulus) u našim krajevima pojavljuje se krajem marta i ostaje sve do početka oktobra. Uglavnom se nastanjuje u krošnjama četinarskog drveća, gde pravi loptasta gnezda debelih zidova. Veoma je nemirna ptica koja skakuće sa grane na granu. Pesma kraljića sastoji se od dva tona nejednake visine i ima lep završetak.[4]
Vrste[uredi | uredi izvor]
Kraljići su monogenerična porodica koja sadrži samo rod Regulus sa 6 vrsta:
Vrste | |||
---|---|---|---|
Narodno i naučno ime | Slika | Opis | Rasprostranjenost |
Kraljić (Regulus regulus) |
Maslinasto-zeleni gornji delovi i prljavo-beli donji delovi tela. Na krilu se primećuje bela štrafta. Lice je sive boje sa velikim crnim okom koje podseća na zrno bibera. Kruna na glavi je žute boje sa narandžastim centrom kod mužjaka i potpuno žuta kod ženki, kod oba pola po obodima je crna.[5] | Veći deo Evrope i Azije | |
Vatroglavi kraljić (Regulus ignicapilla) |
Ovaj kraljić ima zelenkastu boju gornjeg dela tela sa belim šarama. Ima bela pera oko krila, crnu prugu oko oka, iznad i ispod koje su pruge bele boje. Ćuba na glavi, narandžasta kod mužjaka i žuta kod ženke, pokazuje se tokom parenja.[6] | Južna Evropa i Severna Afrika | |
Madeirski kraljić (Regulus madeirensis) |
U poređenju sa vatroglavim kraljićem, ova vrsta ima duži kljun i noge, kraće bele „obrve” (supercilium), više crne boje na krilima i dublja nijansa zlatno-bronzanih šara na ramenima; mužjakova kruna je jednoličnije nijanse narandžaste.[7] | Madeira | |
Tajvanski kraljić (Regulus goodfellowi) |
Gornji delovi su zelene, zadnjica i bokovi su žute, a donji delovi tela mrko-žute boje. Na krilima se nalazi bela pruga. Kruna na glavi je narandžasto-žute boje kod mužjaka i potpuno žuta kod ženki, kod oba pola po obodima je crna. Oči okružuju bele pruge, takođe su i „obrve” (supercilium) bele boje. Grlo i strane vrata su sive boje.[8][9] | Tajvan | |
Američki žutoglavi kraljić (Regulus satrapa) |
Gornji delovi su maslinasto-zelene, a donji delovi tela prljavo-bele boje. Krila imaju bele pruge, oči okružuje crna pruga, kruna je žute boje i okružena crnom prugom. Orasli mužjak ima narandžastu šaru u sredini krune, koja je pretežno žuta.[10] | Severna Amerika | |
Riđoglavi kraljić (Regulus calendula) |
Gornji delovi su sivo-zelene, a donji delovi tela maslinasto-mrkožute boje.[11] Boja glave je manje živopisna u odnosu na ostale vrste kraljića, oko delimično okružuje bela pruga. Mužjakova kruna je skerletnocrvene boje, i obično je (kada je perje krune spušteno) zbog perja koje je okružuje slabo vidljiva.[12] | Severna Amerika |
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Monroe, Burt L. (februar 1992). „The new DNA-DNA avian classification: What's it all about?”. British Birds. 85 (2): 53—61.
- ^ Barker, F Keith; Barrowclough, George F; Groth, Jeff G (2002). „A phylogenetic hypothesis for passerine birds: taxonomic and biogeographic implications of an analysis of nuclear DNA sequence data” (PDF). Proceedings of the Royal Society of London B. 269 (1488): 295–308. PMC 1690884 . PMID 11839199. doi:10.1098/rspb.2001.1883.
- ^ Spicer, Greg S; Dunipace, Leslie (2004). „Molecular phylogeny of songbirds (Passerifor-mes) inferred from mitochondrial 16S ribosomal RNA gene sequences” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 30 (2): 325–335. PMID 14715224. doi:10.1016/S1055-7903(03)00193-3. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2012. g. Pristupljeno 21. 09. 2019.
- ^ Knežević, Nataša (2015). Ptice pevačice (Passeriformes) iz zbirke Prirodnjačkog odeljenja Narodnog muzeja Zrenjanin. Zrenjanin: Narodni muzej Zrenjanin. str. 52. ISBN 978-86-85961-60-1.
- ^ Snow, David; Perrins, Christopher M., ur. (1998). The Birds of the Western Palearctic concise edition (2 volumes). Oxford: Oxford University Press. str. 1342—1346. ISBN 978-0-19-850188-6.
- ^ Baker, Kevin (1997). Warblers of Europe, Asia and North Africa (Helm Identification Guides). London: Helm. str. 383–384. ISBN 978-0-7136-3971-1.
- ^ Mullarney, Killian; Svensson, Lars; Zetterstrom, Dan; Grant, Peter (1999). Collins Bird Guide. London: Collins. str. 336. ISBN 978-0-00-219728-1.
- ^ Brazil, Mark (2009). Birds of East Asia. London: Christopher Helm. str. 388.
- ^ Ogilvie-Grant, W R (1906). „125th meeting, 20. 6. 1906.”. Bulletin of the British Ornithologists' Club. 16: 122.
- ^ Sibley, David Allen (2000). The Sibley Guide to Birds. New York: Alfred A. Knopf. str. 394. ISBN 978-0-679-45122-8.
- ^ Knight, Ora Willis (1908). The birds of Maine. Bangor: C. H. Glass & co. str. 616—619. ISBN 978-1-145-46819-1. Pristupljeno 1. 11. 2010.
- ^ Ingold, J L; Wallace, G E (28. 7. 2008). „Ruby-crowned Kinglet: Distinguishing Characteristics”. The Birds of North America Online. Cornell Lab of Ornithology. Pristupljeno 3. 11. 2010.