Kranjska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Istorijske oblasti u današnjoj Sloveniji
1 Primorska; Kranjska: 2a Gornja Kranjska (Gorenjska)
2b Unutrašnja Kranjska (Notranjska), 2c Donja Kranjska (Dolenjska)
3 Koruška (slovenački deo); 4 Štajerska (slovenački deo); 5 Prekomurje

Kranjska (sloven. Kranjska; nem. Krain; lat. Carniola) je istorijska pokrajina koja obuhvata središnje delove današnje Slovenije. Prvobitno je bila grofovija, u sastavu Franačkog carstva, potom je bila pogranična grofovija (marka) Svetog rimskog carstva, a kasnije je uzdignuta na stepen Vojvodine Kranjske u sastavu Habzburške monarhije. Kranjska je 1849. godine podeljena na tri upravne oblasti: Gorenjsku, Notranjsku i Dolenjsku. U okviru Austrougarske, bila je jedna od krunskih zemalja. Do 14. veka, prestonica je bio grad Kranj, a potom Ljubljana.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Grb Kranjske

Karniola[uredi | uredi izvor]

Po zatonu rimske države i selidbama naroda na prostoru današnje severozapadne države Slovenije na kraju 8. i početku 9. veka došli su Sloveni i razvili kneževinu Karniolu sa središtem u Karnimu (sloven. Carnimu) današnji Kranj. O Karnioli se malo zna jer u sredenjeveških zapisa je ostalo malo o ovoj temi. Kneževina je verovatno u vremenu frankovskih ratova sa Avarima uključena uz relativnu samostalnost unutar Furlanske istočne krajne koje je bila deo Franačke.

Kranjska krajna[uredi | uredi izvor]

Sveto rimsko carstvo u 10. veku

Godine 973. se prvi put spominje Kranjska krajna tj. Kranjska marka (nem. Creina mark), koja je bila pogranična grofija zavisna od 976. koruškom vojvodi. U tom vremenu svoja imanja dobiju biskupije Briksem, Frajsing, Sakzburg, Akvileja u Gurk. Henrik IV je 1077. posle 10 godina kraljevske uprave da akvilejskom patrijarhu . Do tada su se na grofoskom mestu izmenjali:

  • Pabo (Popon)
  • Zighart Zempt-Ebersberški
  • Ulrik Zempt-Ebersberški
  • Eberhart Zempt-Ebersberški
  • Ulrik Vajmar-Orlaminde (od 1061 takođe pogranički grof Istre)

Sempt-Ebersberški su bili bavarski rođaci nemačkog cara Arnulfa Karantanijskoga, Vajmar-Orlaminde pa njegov rođak iz Tiringije. Akvilejska uprava se brzo završila jer je Kranjsku dobio Henrik Epenštajnski dok je car 1093. ponovo nije dodelio Akvileju.

Akvilejski patrijarhat i razkol grogije[uredi | uredi izvor]

-Krenjska će u sledećem perriodu samo formalno biti vlasništvo akvilejskih patrijarha. U 12. i 13. veku ona postoji samo na papiru, a stvarno je grofija podenjena na nekoliko teritorijalnih gospodara. To su sve bile porodice plemstva koje se takmičilo za što veći ugled i što veća prava na Kranjsku. Značajne porodice su

Porodice su vremenom izumrle ili nasledile imanja i jačale. Kada je koruški vojvoda Ulrik III Španhajmer oženio sa zadnjom predstavnicom Andeških i povezao niže plemstvo je postao vladar Kranjske. Tada je premestio prestonicu u Ljubljanu koja se od tada počela razvijati. Po smrti Ulrika se Kranjska zajedno sa Slovenačkom krajnom uvrstila u državnu vlast.

Dolazak Habzburgov[uredi | uredi izvor]

Ulrika nasleđuje češki kralj Otakar II Pšemisl. O zauzima Korušku i Kranjsku 1276. ali zbog zahteva lokalne skupštine on prepušta Kranjsku u ruke Habzburga. Istorija Kranjske se tu zapliće jer u ratu sa nemčkim kraljem Rudolfom I Habzburškim, Kranjska prelazi 1282. pod vlast Rudolfovim sinovima Albrehtu I Habzburškom i Rudolfu II Austrijskom. S tim činom Akvilejski patrijarh zvanično gubi moć nad Kranjskom. Uprkos tome da su Habzburzi imali Kranjsku u svojoj vlasti upravljanje su obavljali Majnharduneri do 1335. godine, tada dolaze Habzburzi koji će je imati sve do 20. veka.

Vojvodina Kranjska[uredi | uredi izvor]

Godina 1364 je status Kranjske uzdignut u Vojvodinu. Habzburzi su više puta dele prava plemstvu i tako utvrđju svoju vlast. Na podlozi tih prava počinju da se razvijaji staleži. Habzburzi šire svoja posestva u pravcu Istre i primorja i te delove uključuju u vojvodinu Kranjsku.

Ilirske provincijee[uredi | uredi izvor]

Francuska ulazi u Kranjsku 1797. i ponovo između 1809. i 1812.. Tada su ustanovljene Ilirske provincije kojima je bila priključena Kranjska u celini sa položajem province.

Obnova austiske vlasti[uredi | uredi izvor]

Po propasti Napoleona Kranjsku Bečki kongres vraća u Austrijsko carstvo. Po uređenju iz 1849. Kranjska kao krunska država, Cislajtanija, biva podeljena na:

Literatura[uredi | uredi izvor]