Krivična prijava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Krivična prijava je prijava da je učinjeno određeno krivično delo, koja se (u pravu Srbije) podnosi nadležnom javnom tužiocu, a može se podneti i nenadležnom javnom tužiocu, sudu ili organu unutrašnjih poslova, u kom slučaju će biti prosleđena odgovarajućem javnom tužiocu.

Podnosioci[uredi | uredi izvor]

Krivična prijava predstavlja neophodan akt kojim se otkriva da je određeno krivično delo izvršeno i kojim se omogućava dalje odvijanje procesnih radnji. Kao podnosioci krivične prijave mogu se javiti različiti subjekti: građani, državni organi, organi teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave, javna preduzeća i ustanove, kao i organi unutrašnjih poslova kojima je ovo jedna od osnovnih dužnosti u borbi za suzbijanje kriminala. Podnošenje krivične prijave je posebno regulisano kada je podnose organi unutrašnjih poslova, i u tim slučajevima sadržina je precizno propisana kao i prilozi koji se podnose uz krivičnu prijavu (poput predmeta, fotografija i skica).

Vrste[uredi | uredi izvor]

Može se razlikovati više vrsta krivičnih prijava prema različitim kriterijumima. Prema načinu podnošenja razlikuju se pismena (pisana, čiji je sadržaj slobodan sem kada je podnose organi unutrašnjih poslova) i usmena (kada se podnosilac mora upozoriti na posledice lažnog prijavljivanja - to je krivično delo, i mora se sastaviti zapisnik). Posebno je regulisano i pitanje telefonskih krivičnih prijava, i tada se o prijavi mora sačiniti službena beleška.

Prema potpunosti podataka o delu, učiniocu i dokazima razlikuju se potpune i nepotpune krivične prijave. Potpune krivične prijave omogućavaju da se odmah pokrene krivični postupak usled toga što postoje potpuni podaci o delu, učiniocu i dokazima. Nepotpune krivične prijave zahtevaju dalje istražne radnje organa unutrašnjih poslova, javnog tužioca ili istražnog sudije.

Prema istinitosti sadržaja razlikuju se lažne i istinite krivične prijave. Iznošenje lažnih podataka u krivičnoj prijavi ima za posledicu pozivanje na krivičnu odgovornost podnosioca i takvom prijavom se ne ostvaruju krivičnoprocesna dejstva. Samo istinita krivična prijava omogućava dalje odvijanje pretkrivičnog i krivičnog postupka.

Procesne posledice prijave i dalji postupak[uredi | uredi izvor]

Krivična prijava u određenim situacijama može imati procesne posledice. Tako se krivična prijava smatra blagovremenom privatnom tužbom ukoliko se u daljem toku postupka otkrije da je u pitanju krivično delo koje se goni po privatnoj tužbi. Druga posledica se javlja ukoliko javni tužilac ne reaguje na podnetu prijavu u roku od mesec dana. Tada oštećeni može preuzeti krivično gonjenje kao tužilac podnošenjem optužnog predloga sudu.

Po redovnom toku stvari, o krivičnoj prijavi odlučuje javni tužilac. On može odbaciti krivičnu prijavu ukoliko smatra da nema osnova za dalji postupak, u kom slučaju o odbacivanju obaveštava oštećenog (koji može preuzeti gonjenje) ili organ unutrašnjih poslova (što zavisi od podnosioca) u roku od osam dana. Ukoliko smatra da postoje osnovi za dalji postupak, javni tužilac će podneti odgovarajući optužni akt čime će započeti krivični postupak.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Jekić Z., Krivično procesno pravo - posebni deo, Beograd, 2006., ISBN 978-86-905555-1-2