Krtice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Krtice
Vremenski raspon: gornji eocendanašnjost
Leva kolona:
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Eulipotyphla
Porodica: Talpidae
G. Fischer, 1814
Potporodice

Talpinae
Scalopinae
Uropsilinae

Krtice (lat. Talpidae)[1] su porodica sisara iz grupe bubojeda (Insectivora). Ova porodica obuhvata uglavnom fosorijalne vrste (vode podzeman način života) koje naseljavaju Aziju, Evropu i Severnu Ameriku.[2][3] Spadaju u primitivnije sisare.

Neke vrste su delom i vodene, kao što su Desmani.[4] Imaju cilindrična tela prekrivena crnim krznom sa malim ili pokrivenim očima i generalno se ne služe vidom, dok im uši nisu vidljive. Hrane se malim beskičmenjacima koji takođe žive ispod zemlje. Na području Evroazije i Amerike se nalazi 35 vrsta. Krtice se pogrešno smatraju štetočinama: ne jedu korene biljaka već insekte i nametnike, a kopanjem mešaju humus. Jedini su problem nakupine zemlje kada izađu na površinu.

Prve krtice su evoluirale od životinja nalik rovčicama koje su se prilagodile kopanju kasno u eocenu u Evropi. Eotalpa anglica je najstarija poznata krtica, otkrivena je u kasnim eocenskim naslagama basena Hempšira,[5] Velika Britanija.[6] Veruje se da su najprimitivnije postojeće krtice nalik rovčici,[7] dok su se druge vrste prilagodile dalje u podzemnom okruženju, a u nekim slučajevima i na vodeni način života.[4]

Osobine[uredi | uredi izvor]

Krtice su životinje tamne boje i cilindričnog oblika tela. Veličina im varira od veoma malih vrsta, kao što je Neurotrichus gibbsii (severnoamerička krtica) dugačka samo 2,4 cm i mase 12 grama do znatno većih, kao što je Desmana moschata (ruski dezman) dugačka 18–22 cm i mase 550 grama. Krzno varira od vrste do vrste, ali je uvek gusto i kratko.

Zadnji ekstremiteti krtica su prilagođeni za kopanje, a na prstima se nalaze kandže. Kod dezmana su prsti spojeni i prilagođeni plivanju. Većina vrsta ima kratak vrat, međutim kod dezmana je izdužen[8].

Većina vrsta ima male oči koje su redukovane, ali samo nekoliko vrsta je potpuno slepo. Oči se mogu nalaziti ispod kože i tada je vrsta slepa, ali i dalje ostaje očuvana očna jabučica i očni nerv (lat. nervus opticus). Talpidae imaju dobro razvijeno čulo dodira, ali plen pronalaze i koristeći čulo mirisa i sluha.

Ovo su insektivorni organizmi i uglavnom se hrane glistama iz zemlje i larvama insekata. Imaju relativno nespecijalizovan zubni sistem sa sledećom zubnom formulom:

Denticija
2-3.1.3-4.3
1-3.0-1.3-4.3

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Porodica krtice (Talpidae) se sastoji iz tri potporodice, 17 rodova i 51 vrste.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Odnos sa ljudima[uredi | uredi izvor]

Sve vrste iz porodice Talpidae klasifikovane su kao „zabranjeni novi organizmi“ prema novozelandskom Zakonu o opasnim supstancama i novim organizmima iz 1996. godine, što sprečava njihov uvoz u zemlju.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hutterer, Rainer (16. 11. 2005). Don E. Wilson and DeeAnn M. Reeder, ur. Mammal Species of the World (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 300—311. ISBN 978-0-8018-8221-0. 
  2. ^ Mole Biology Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. mart 2010); Themoleman.com; preuzeto 7. prosinca 2009.
  3. ^ Mole Distribution Map; Umanitoba.ca; preuzeto 7. prosinca 2009.
  4. ^ a b Savage, RJG; Long, MR (1986). Mammal Evolution: an illustrated guide. New York: Facts on File. str. 53. ISBN 0-8160-1194-X. 
  5. ^ Gibbard P.; Lewin J. (2007-10-29). „History of the major rivers of southern Britain during the Tertiary”. Quaternary Palaeoenvironments Group. Pristupljeno 2008-03-04. 
  6. ^ Jerry J. Hooker. Skeletal adaptations and phylogeny of the oldest mole Eotalpa (Talpidae, Lipotyphla, Mammalia) from the UK Eocene: the beginning of fossoriality in moles. The Paleontological Association. Volume59, Issue 2, March 2016. pp. 195-216. doi.org/10.1111/pala.12221
  7. ^ Smith, Andrew T.; Xie, Yan; Hoffmann, Robert S.; Lunde, Darrin; McKinnon, John; Wilson, Don E.; Wozencraft, W. Chris (2010). A Guide to the Mammals of China. Princeton University Press. 
  8. ^ Gorman, Martyn (1984). Macdonald, D., ur. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 766–769. ISBN 978-0-87196-871-5. 
  9. ^ Hazardous Substances and New Organisms Act 2003 - Schedule 2 Prohibited new organisms, New Zealand Government, Pristupljeno 26. 1. 2012 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]