Krtice

Krtice; Vremenski raspon: gornji eocen − današnjost PreЄ Є O S D C P T J K Pg N
	Leva kolona: Gore: Pirinejska vodenkrtica; Ispod: Obična krtica; ; Desna kolona: Gore: Mala japanska krtica; Sredina: Sibirska vodenkrtica; Dole: Istočna krtica; ;
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Mammalia
Red:	Eulipotyphla
Porodica:	Talpidae; G. Fischer, 1814
Potporodice
	Talpinae; Scalopinae; Uropsilinae

Krtice (lat. Talpidae)^[1] su porodica sisara iz grupe bubojeda (Insectivora). Ova porodica obuhvata uglavnom fosorijalne vrste (vode podzeman način života) koje naseljavaju Aziju, Evropu i Severnu Ameriku.^[2]^[3] Spadaju u primitivnije sisare.

Neke vrste su delom i vodene, kao što su Desmani.^[4] Imaju cilindrična tela prekrivena crnim krznom sa malim ili pokrivenim očima i generalno se ne služe vidom, dok im uši nisu vidljive. Hrane se malim beskičmenjacima koji takođe žive ispod zemlje. Na području Evroazije i Amerike se nalazi 35 vrsta. Krtice se pogrešno smatraju štetočinama: ne jedu korene biljaka već insekte i nametnike, a kopanjem mešaju humus. Jedini su problem nakupine zemlje kada izađu na površinu.

Prve krtice su evoluirale od životinja nalik rovčicama koje su se prilagodile kopanju kasno u eocenu u Evropi. Eotalpa anglica je najstarija poznata krtica, otkrivena je u kasnim eocenskim naslagama basena Hempšira,^[5] Velika Britanija.^[6] Veruje se da su najprimitivnije postojeće krtice nalik rovčici,^[7] dok su se druge vrste prilagodile dalje u podzemnom okruženju, a u nekim slučajevima i na vodeni način života.^[4]

Osobine[uredi | uredi izvor]

Krtice su životinje tamne boje i cilindričnog oblika tela. Veličina im varira od veoma malih vrsta, kao što je Neurotrichus gibbsii (severnoamerička krtica) dugačka samo 2,4 cm i mase 12 grama do znatno većih, kao što je Desmana moschata (ruski dezman) dugačka 18–22 cm i mase 550 grama. Krzno varira od vrste do vrste, ali je uvek gusto i kratko.

Zadnji ekstremiteti krtica su prilagođeni za kopanje, a na prstima se nalaze kandže. Kod dezmana su prsti spojeni i prilagođeni plivanju. Većina vrsta ima kratak vrat, međutim kod dezmana je izdužen^[8].

Većina vrsta ima male oči koje su redukovane, ali samo nekoliko vrsta je potpuno slepo. Oči se mogu nalaziti ispod kože i tada je vrsta slepa, ali i dalje ostaje očuvana očna jabučica i očni nerv (lat. nervus opticus). Talpidae imaju dobro razvijeno čulo dodira, ali plen pronalaze i koristeći čulo mirisa i sluha.

Ovo su insektivorni organizmi i uglavnom se hrane glistama iz zemlje i larvama insekata. Imaju relativno nespecijalizovan zubni sistem sa sledećom zubnom formulom:

Denticija
2-3.1.3-4.3
1-3.0-1.3-4.3

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Porodica krtice (Talpidae) se sastoji iz tri potporodice, 17 rodova i 51 vrste.

Potporodica Uropsilinae
- Rod Uropsilus
Potporodica Scalopinae
- Pleme Condylurini
  - Rod Condylura
- Pleme Scalopini
  - Rod Parascalops
  - Rod Scalopus
  - Rod Scapanulus
  - Rod Scapanus
Potporodica Talpinae
- Pleme Talpini
  - Rod Euroscaptor
  - Rod Mogera
  - Rod Parascaptor
  - Rod Scaptochirus
  - Rod Talpa
- Pleme Scaptonychini
  - Rod Scaptonyx
- Pleme Desmanini
  - Rod Desmana
  - Rod Galemys
- Pleme Urotrichini
  - Rod Dymecodon
  - Rod Urotrichus
- Pleme Neurotrichini
  - Rod Neurotrichus

Vrste[uredi | uredi izvor]

Condylura cristata (Linnaeus, 1758)
Desmana moschata (Linnaeus, 1758)
Dymecodon pilirostris True, 1886
Euroscaptor grandis Miller, 1940
Euroscaptor klossi (Thomas, 1929)
Euroscaptor longirostris (Milne-Edwards, 1870)
Euroscaptor micrura (Hodgson, 1841)
Euroscaptor mizura (Günther, 1880)
Euroscaptor parvidens (Miller, 1940)
Galemys pyrenaicus (É. Geoffroy Saint-Hilaire, 1811)
Mogera imaizumii (Kuroda, 1957)
Mogera insularis (Swinhoe, 1863)
Mogera tokudae Kuroda, 1940
Mogera uchidai (Abe, Shiraishi and Arai, 1991)
Mogera wogura (Temminck, 1842)
Neurotrichus gibbsii (Baird, 1858)
Parascalops breweri (Bachman, 1842)
Parascaptor leucura (Blyth, 1850)
Scalopus aquaticus (Linnaeus, 1758)
Scapanulus oweni Thomas, 1912
Scapanus latimanus (Bachman, 1842)
Scapanus orarius True, 1896
Scapanus townsendii (Bachman, 1839)
Scaptochirus moschatus Milne-Edwards, 1867
Scaptonyx fusicaudus Milne-Edwards, 1872
Talpa altaica Nikolsky, 1883
Talpa caeca Savi, 1822
Talpa caucasica Satunin, 1908
Talpa davidiana (Milne-Edwards, 1884)
Talpa europaea Linnaeus, 1758
Talpa levantis Thomas, 1906
Talpa occidentalis Cabrera, 1907
Talpa romana Thomas, 1902
Talpa stankovici V. Martino and E. Martino, 1931
Uropsilus andersoni (Thomas, 1911)
Uropsilus gracilis (Thomas, 1911)
Uropsilus investigator (Thomas, 1922)
Uropsilus soricipes Milne-Edwards, 1871
Urotrichus talpoides Temminck, 1841

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Condylura cristata cristata (Linnaeus, 1758)
Condylura cristata nigra Smith, 1940
Euroscaptor mizura mizura (Günther, 1880)
Euroscaptor mizura othai (Imaizumi, 1955)
Galemys pyrenaicus pyrenaicus (É. Geoffroy Saint-Hilaire, 1811)
Galemys pyrenaicus rufulus (Graells, 1897)
Mogera insularis hainana Thomas, 1910
Mogera insularis insularis (Swinhoe, 1863)
Mogera insularis latouchei Thomas, 1907
Mogera tokudae etigo Yoshiyuki and Imaizumi, 1991
Mogera tokudae tokudae Kuroda, 1940
Mogera wogura robusta Nehring, 1891
Mogera wogura wogura (Temminck, 1842)
Neurotrichus gibbsii gibbsii (Baird, 1858)
Neurotrichus gibbsii hyacinthinus Bangs, 1897
Neurotrichus gibbsii minor Dalquest and Burgner, 1941
Scalopus aquaticus aereus Bangs, 1896
Scalopus aquaticus alleni Baker, 1951
Scalopus aquaticus anastasae Bangs, 1898
Scalopus aquaticus aquaticus (Linnaeus, 1758)
Scalopus aquaticus australis Chapman, 1893
Scalopus aquaticus bassi Howell, 1939
Scalopus aquaticus caryi Jackson, 1914
Scalopus aquaticus howelli Jackson, 1914
Scalopus aquaticus inflatus Jackson, 1914
Scalopus aquaticus machrinoides Jackson, 1914
Scalopus aquaticus machrinus (Rafinesque, 1832)
Scalopus aquaticus montanus Baker, 1951
Scalopus aquaticus nanus Davis, 1942
Scalopus aquaticus parvus Rhoads, 1894
Scalopus aquaticus porteri Schwartz, 1952
Scalopus aquaticus texanus J. A. Allen, 1891
Scapanus latimanus anthonyi J. A. Allen, 1893
Scapanus latimanus campi Grinnell and Storer, 1916
Scapanus latimanus caurinus F. G. Palmer, 1937
Scapanus latimanus dilatus True, 1894
Scapanus latimanus grinnelli Jackson, 1914
Scapanus latimanus insularis F. G. Palmer, 1937
Scapanus latimanus latimanus (Bachman, 1842)
Scapanus latimanus minusculus Bangs, 1899
Scapanus latimanus monoensis Grinnell, 1918
Scapanus latimanus occultus Grinnell and Swarth, 1912
Scapanus latimanus parvus F. G. Palmer, 1937
Scapanus latimanus sericatus Jackson, 1914
Scapanus orarius orarius True, 1896
Scapanus orarius schefferi Jackson, 1915
Scapanus townsendii olympicus Johnson and Yates, 1980
Scapanus townsendii townsendii (Bachman, 1839)
Talpa caeca augustana Capolongo and Panasci, 1978
Talpa caeca caeca Savi, 1822
Talpa caeca hercegovinensis Bolkay, 1925
Talpa caeca steini Grulich, 1971
Talpa caucasica caucasica Satunin, 1908
Talpa caucasica ognevi Stroganov, 1944
Talpa caucasica orientalis Ognev, 1926
Talpa europaea cinerea Gmelin, 1788
Talpa europaea europaea Linnaeus, 1758
Talpa europaea velessiensis Petrov, 1941
Talpa levantis levantis Thomas, 1906
Talpa levantis minima Deparma, 1960
Talpa levantis talyschensis Vereschchagin, 1945
Talpa levantis transcaucasica Dahl, 1944
Talpa romana adamoi Capolongo and Panasci, 1976
Talpa romana aenigmatica Capolongo and Panasci, 1976
Talpa romana brachycrania Capolongo and Panasci, 1976
Talpa romana montana Cabrera, 1925
Talpa romana romana Thomas, 1902
Talpa romana wittei Capolongo, 1986
Talpa stankovici montenegrina Krystufek, 1994
Talpa stankovici stankovici V. Martino and E. Martino, 1931
Urotrichus talpoides adversus Thomas, 1908
Urotrichus talpoides centralis Thomas, 1908
Urotrichus talpoides hondoensis Thomas, 1918
Urotrichus talpoides minutus Tokuda, 1932
Urotrichus talpoides talpoides Temminck, 1841

Odnos sa ljudima[uredi | uredi izvor]

Sve vrste iz porodice Talpidae klasifikovane su kao „zabranjeni novi organizmi“ prema novozelandskom Zakonu o opasnim supstancama i novim organizmima iz 1996. godine, što sprečava njihov uvoz u zemlju.^[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Hutterer, Rainer (16. 11. 2005). Don E. Wilson and DeeAnn M. Reeder, ur. Mammal Species of the World (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 300—311. ISBN 978-0-8018-8221-0.
^ Mole Biology Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. mart 2010); Themoleman.com; preuzeto 7. prosinca 2009.
^ Mole Distribution Map; Umanitoba.ca; preuzeto 7. prosinca 2009.
^ ^a ^b Savage, RJG; Long, MR (1986). Mammal Evolution: an illustrated guide. New York: Facts on File. str. 53. ISBN 0-8160-1194-X.
^ Gibbard P.; Lewin J. (2007-10-29). „History of the major rivers of southern Britain during the Tertiary”. Quaternary Palaeoenvironments Group. Pristupljeno 2008-03-04.
^ Jerry J. Hooker. Skeletal adaptations and phylogeny of the oldest mole Eotalpa (Talpidae, Lipotyphla, Mammalia) from the UK Eocene: the beginning of fossoriality in moles. The Paleontological Association. Volume59, Issue 2, March 2016. pp. 195-216. doi.org/10.1111/pala.12221
^ Smith, Andrew T.; Xie, Yan; Hoffmann, Robert S.; Lunde, Darrin; McKinnon, John; Wilson, Don E.; Wozencraft, W. Chris (2010). A Guide to the Mammals of China. Princeton University Press.
^ Gorman, Martyn (1984). Macdonald, D., ur. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 766–769. ISBN 978-0-87196-871-5.
^ Hazardous Substances and New Organisms Act 2003 - Schedule 2 Prohibited new organisms, New Zealand Government, Pristupljeno 26. 1. 2012 CS1 održavanje: Format datuma (veza)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Gorman, Martyn (1984). Macdonald, D., ur. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 766–769. ISBN 978-0-87196-871-5.
Yates, Terry L.; Jorge Salazar-Bravo. (2004). „A Revision Of Scapanus latimanus, with the Revalidation of a Species Of Mexican Mole”. Ur.: Sánchez-Cordero V.; Medellín R.A. Contribuciones Mastozoológicas En Homenaje A Bernardo Villa (PDF). Instituto De Biología e Ins Tituto De Ecología, Unam, México. str. 479—496.
Kawada, Shin-ichiro; Son, Nguyen Truong; Ngoc Can, Dang (28. 6. 2012). „A new species of mole of the genus Euroscaptor (Soricomorpha, Talpidae) from northern Vietnam”. Journal of Mammalogy. 93 (3): 839—850. doi:10.1644/11-MAMM-A-296.1 . Pristupljeno 2. 4. 2018 — preko bioone.org (Atypon). CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Nicolas, Violaine; Martínez-Vargas, Jessica; Hugot, Jean-Pierre (2017). „Talpa aquitania sp. nov. (Talpidae, Soricomorpha), a new mole species from SW France and N Spain”. Mammalia. 81 (6): 641—642. doi:10.1515/MAMMALIA-2017-0057.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

„Secrets Of The Underground Vietnam: An Underestimated Species Diversity Of Asian Moles (Lipotyphla: Talpidae: Euroscaptor)” (PDF). zin.ru. Pristupljeno 2019-10-23.
„Redescription of the Malaysian Mole as to be a true species Euroscaptor malayana” (PDF).

[msw3-1] Hutterer, Rainer (16. 11. 2005). Don E. Wilson and DeeAnn M. Reeder, ur. Mammal Species of the World (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 300—311. ISBN 978-0-8018-8221-0.

[Mole-2] Mole Biology Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. mart 2010); Themoleman.com; preuzeto 7. prosinca 2009.

[3] Mole Distribution Map; Umanitoba.ca; preuzeto 7. prosinca 2009.

[MamEv-4] Savage, RJG; Long, MR (1986). Mammal Evolution: an illustrated guide. New York: Facts on File. str. 53. ISBN 0-8160-1194-X.

[5] Gibbard P.; Lewin J. (2007-10-29). „History of the major rivers of southern Britain during the Tertiary”. Quaternary Palaeoenvironments Group. Pristupljeno 2008-03-04.

[6] Jerry J. Hooker. Skeletal adaptations and phylogeny of the oldest mole Eotalpa (Talpidae, Lipotyphla, Mammalia) from the UK Eocene: the beginning of fossoriality in moles. The Paleontological Association. Volume59, Issue 2, March 2016. pp. 195-216. doi.org/10.1111/pala.12221

[7] Smith, Andrew T.; Xie, Yan; Hoffmann, Robert S.; Lunde, Darrin; McKinnon, John; Wilson, Don E.; Wozencraft, W. Chris (2010). A Guide to the Mammals of China. Princeton University Press.

[EoM-8] Gorman, Martyn (1984). Macdonald, D., ur. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 766–769. ISBN 978-0-87196-871-5.

[9] Hazardous Substances and New Organisms Act 2003 - Schedule 2 Prohibited new organisms, New Zealand Government, Pristupljeno 26. 1. 2012 CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

Normativna kontrola
Državne	Nemačka Japan Češka
Ostale	Enciklopedija Britanika