Крљуштава повојњача
| Krljuštava povojnjača | |
|---|---|
| |
| Amanita vittadinii na travi u Italiji | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | A. vittadinii
|
| Binomno ime | |
| Amanita vittadinii (Moretti) Vittadini (1826)
| |
| Sinonimi[1] | |
| |
Krljuštava povonjača (Amanita vittadinii) je vrsta jestive gljive koja uglavnom raste u skupovima od po 5-6 komada. Prostire se na pješčanim ili glineno-pješčanim terenima u blizini mora na Srednjem i Južnom Jadranu. U uslovima koji su ekološki povoljni za njen razvoj javlja se i na najnepogodnijim mjestima, kao, recimo, na plažama, gdje turisti sve izgaze.[2]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk kod Krljuštave povonjače je otprilike 7-15 centimetara. Kod mladih je poluloptast i gotovo jajolik, kasnije sve ispruženiji do gotovo ravan; pravilnog i gotovo nikad iskrivljenog ruba, u mladih podvrnutog i neurezanog. Kao zaguljeni skupovi vlakana, koji se pretvaraju u krljušti i u zrnaste tvorevine, pokrivaju cijelu površinu kožice, upravo kao kod nekih Macrolepiota. Ove krupnije, deblje, nepravile zrnaste krljušti iako se skidaju dok je gnjiva svježa, po sušenju čvrsto se priljepe uz kožicu. Osnova je srebrnastobijela, krljušti kod mladih su takođe bijele ili malo sivkaste, no ubrzo bakarno posmeđe. I osnova može prema disku biti sivkasta, i ona pri pritisku i sušenju bakarno posmeđi, no svjetlije od krljušti. Kožica se može lako skinuti.[2]
Listići kod mladuh su uzlazno prirasli, tek razvijeniji postaju slobodni; s malobrojnim lamelulama. Debeli, gusti i dosta široki (čak više od 1 centimetar); vrlo sočni, i stoga vodenasto bjeličasto-sivkasti, sa mesnatim odsjajem iz dna i krem nijansom gledano sa strane.[2]
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak je veličine 1-2,8 centimetara. Dostiže svoju krajnju veličinu još prije nego što se klobuk razvio; potpuno je valjkast, podjednako debeo na svim razinama (izuzetno nadolje polagano deblji). Dakle nema bulbu, a ni volvu oko nje. Često je iskrivljen, odnosno krivudav. Dno mu je vodoravno odsječeno, odnosno malo suženo i zaobljeno. Leži veoma plitko u zemlji, gotovo kao da je tek stavljen u površinu. Tvrd je, pun i vlaknast. Takođe je bijel, eventualno pri vrhu malo žućkast. Pri samom vrhu ima dvostruki opnasti prsten, a po cijeloj dužini ispod prstena je upadljivo krljuštavo razguljen. Krljušti su mahom trokutaste ili barem zašiljene a oštriji vrh im je upravljen nagore, kao u šišarke; debele su i tvrde i ne daju se skinuti. Pri dodiru ubrzo bakarno i gotovo ružičasto posmeđe i zgnječe se. Donja strana posebnog vela, i kad od nje nastane manžetna, osuta je bijelim krupnijim zrncima, gotovo grudvicama, a gornja strana je glatka. Manžetna je nejednako dugih strana.[2]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je veoma sočno, dosta debelo i tvrdo, osobito na stabiljci. Snježnobijelo, no u kanalićima od crna žutosmeđe. Ukus je slatkasto-bljutav, miris u svježih zanemarljiv, ali u ubranih ubrzo postaje mučno-gadan, slično pokvarenom mesu. Što se tiče mikroskopije spore su bijele, elipsioidne ili (često) gotovo okrugle.[2]
Srodne i slične vrste[uredi | uredi izvor]
Stručak bez bulbe i volve, gotovo sav pokriven oštrim krljuštima, jasno izdvaja ovu vrstu od svih ostalih bijelih Amanita. Time što nema krpica po rubu stabiljke i pjenasto-pahuljaste stabiljke jasno se razlikuje od Amanitae strobiliformis i ovoideae, a time što nema zelenkastih tonova i bulbe razlikuje se od Amanitae enchinocephalae. Po odsutnosti žutih zrnaca na rubu klobuka i prstena distancira se od A. asperae, a po odsutnosti volve od A. curtipes.[2]
