Kukunjevac

Koordinate: 45° 26′ 39″ S; 17° 05′ 57″ I / 45.444282° S; 17.099242° I / 45.444282; 17.099242
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kukunjevac
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaPožeško-slavonska
GradLipik
OblastZapadna Slavonija
Stanovništvo
 — 2011.233
Geografske karakteristike
Koordinate45° 26′ 39″ S; 17° 05′ 57″ I / 45.444282° S; 17.099242° I / 45.444282; 17.099242
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina146 m
Kukunjevac na karti Hrvatske
Kukunjevac
Kukunjevac
Kukunjevac na karti Hrvatske
Kukunjevac na karti Požeško-slavonske županije
Kukunjevac
Kukunjevac
Kukunjevac na karti Požeško-slavonske županije
Ostali podaci
Poštanski broj34551 Kukunjevac
Pozivni broj+385 34
Registarska oznakaDA

Kukunjevac je naseljeno mesto u sastavu grada Lipika, u zapadnoj Slavoniji, Republika Hrvatska.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kukunjevac spada u najstarija srpska naselja - parohije u Pakračkoj dijecezi. To mesto postoji od 1336. godine[1], a naselili su ga Srbi, njih 12 porodica sa 200 duša, u vreme srpskog cara Dušana. Sagradili su crkvu u sredini starodrevnog groblja; oko crkve je oduvek bilo sahranjivanje. Na mestu te nekadašnje crkve ostalo je "crkvište", kao sveto mesto sa velikim kamenom, na mestu oltara. Narod je u 19. veku taj kamen nazivao "časna trpeza", verovatno zbog ranije namene. Nova crkva je podignuta na drugom mestu 1740-1745. godine, a u nju su unete vredne stvari iz srušenog hrama. Osvetio ju je 20, oktobra 1745. godine episkop Pakrački Sofronije Jovanović u spomen Sv. Prepodobne Paraskeve. Pravoslavno parohijsko zvanje je osnovano a tada se i matrikule vode od 1776. godine. Zaveo ih je pri pravoslavnoj crkvi Sv.Petke (Paraskeve) pop Sava Grubnić. Uz crkvu je 1825. godine podignut drveni toranj, kakav je bio i ranije. Novi treći po redu zvonik je od čvrstog materijala dograđen 1866. godine.[1]

Pravoslavni parosi u mestu su bili, pored prvog Grubnića (1776-1777), pop Sava Dedić (1777-1786), pop Petar Mihoković (1786-1787), pop Jovan Marić (1787-1805), pop Jakov Miljatović (1805), pop Jovan Lazić (1805-1809), pop Đorđe Vujić (1809-1812), prota Luka Marković (daruvsrki) (1812-1830), pop administrator Filip Mijačević (1830-1831), pop Antonije Marković (1831-1833), pop Đorđe Ratković (1833-1834), pop Jovan Stanojčić (1834-1849), pop Lazar Grbić (1849-1879), pop Dimitrije Babić (1879-1882) i pop Stanko Teodorović (1882-1896)...

Godine 1842. u Kukunjevcu je bilo 614 duša, 28 učenika. A 1896. godine ih je bilo: 1200 pravoslavaca i 78 učenika - učitelj je tada Đura Jovanović. U mestu je bilo i "inoveraca" - 150 stanovnika.[1] Bilo je to mesto 1885. godine u Novo-gradiškom izbornom srezu za crkveno-narodni sabor u Karlovcima. U njemu je u to vreme zapisano 508 pravoslavnih duša.[2]

Do nove teritorijalne organizacije u Hrvatskoj, nalazio se u sastavu bivše velike opštine Pakrac.

Hram Svete Petke – Kukunjevac (Slavonska eparhija)

Parohijski hram Svete Petke podignut je oko 1782. godine na temelju starije drvene crkve. Ikonostas hrama je oslikan 1896. godine.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

U toku Drugog svetskog rata hram je oštećen a u njemu je tada stradalo oko 700 ovdašnjih Srba. U crkvi u Kukunjevcu zatvoreno je oko 200 meštana. „Tu su ih najpre svukli, ostavili na njima samo gaće i košulju, i kada je pala noć sve ih poklali”.[3] Oštećen hram u poratnom periodu u celini je obnovljen, a u spomen genocida je nedaleko od njega podignut memorijalni centar.

U blizini crkve posle drugog svetskog rata izgrađen je spomenik za preko 800 streljanih meštana i interniranih Kozarčana i Slovenaca koje su mučki ubili pripadnici Luburićeve Ustaške bojne. Spomenik je delo vajara Stevana Luketića i izrađen je od nerđajućeg čelika. Skulptura je u obliku oktaedra, sa naglašenim vertikalama, koja simbolizuje stradanja i pogibiju stanovnika Kukunjevca.[4]

Rat u Hrvatskoj[uredi | uredi izvor]

Za vreme rata u Hrvatskoj, na pravoslavnom groblju u Kukunjevcu su hrvatske paravojne snage sahranile 19 Srba koji su ubijeni za vreme Masakra u Zapadnoj Slavoniji.[5]

Crkva i Memorijalni centar su minirani i potpuno uništeni 9. oktobra 1991. godine. Mine su postavile snage MUP-a Hrvatske.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, Kukunjevac je imao 233 stanovnika.[6]

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Kukunjevac je imalo 1.082 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
832 76,89%
Hrvati
  
128 11,82%
Jugosloveni
  
44 4,06%
Slovaci
  
22 2,03%
Česi
  
20 1,84%
Mađari
  
6 0,55%
Muslimani
  
4 0,36%
Italijani
  
1 0,09%
Makedonci
  
1 0,09%
neopredeljeni
  
11 1,01%
region. opr.
  
1 0,09%
nepoznato
  
12 1,10%
ukupno: 1.082

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v "Zastava", Novi Sad, 9. januar 1896. godine
  2. ^ "Zastava", Novi Sad, 1885. godine
  3. ^ Stranjaković 1991, str. 240.
  4. ^ Pakrac 1945-1975. Pakrac: Skupština općine Pakrac. 1978. str. 341. 
  5. ^ „Skrivana tela 19 Srba pobijenih u Pakračkoj poljani”. blic.rs. Tanjug. Pristupljeno 5. 1. 2019. 
  6. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 15. 6. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/347337/Komemoracija-zrtvama-ustaskog-terora-u-Kukunjevcu