Kumova vodenica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kumova vodenica
Kumova vodenica
Opšte informacije
MestoMarkova Crkva
OpštinaLajkovac
Država Srbija
Vreme nastanka18. vek
Tip kulturnog dobranarodno neimarstvo
Kumovi Slavko Jovanović i Milan Pavlović

Kumova vodenica se nalazi u selu Markova Crkva, u opštini Lajkovac, nedaleko od Valjeva. Nema pouzdanih izvora kada je podignuta, ali po načinu gradnje pretpostavlja se da potiče sa početka 18. veka. [1][2] Oko vodenice, angažovanjem vlasnika, formira se etno selo sa vajatima i restoranom za prihvat i smeštaj gostiju.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Vodenica se nalazi, kao najveća od svih vodenica, poslednja u nizu na reci Toplici, koje su u prošlosti postojale, od izvorišta u banji Vrujci. U dužini od 26km rečnog toka, od izvorišta do njenog ušća u Kolubaru nekada se nalazilo dvadeset tri vodenice. Nalazi na samom kraju toka Toplice gde je snaga vodene struje značajno jača nego u gornjem toku, tako da jedina poseduje tri kola (vitla).

Princip mlevenja i delovi vodenice[uredi | uredi izvor]

Činile su glavne izvore hrane i sa uspehom očuvale narodnu tradiciju jer su činile glavno mesto okupljanja srpskog življa u to vreme. Kažu da su uz gusle i proju u vodenici generacije i generacije odrastale.

Kao izum predstavljaju savršeni spoj prirodnih resursa(kamen, drvo i voda) koji prirodi ni malo ne štete, kao mnogi današnji izumi. Princip mlevenja u vodenici se sastoji iz veoma puno delova, neki od najvažnijih su: žleb (navodi vodu na vitlo), ustava(predstavlja neki vid kočnice, kada je ustava spuštena vodenica ne radi, a voda se ne usmerava na vitlo), vitlo (sprava koja pretvara snagu vode u obrtno kretanje vodeničnog kamena), vodenični kamenovi (dva kamena od kojih se gornji kreće a donji je statičan, oni melju žito koje upada između njih), koševi (drvene posude u kojima se nalazi žito i odakle pada između kamenova), čeketalo (drvo koje kada kamen radi skakuće po njemu i omogućava da žito ravnomerno ispada iz koševa) i treba još napomenuti da se vodenica ne nalazi na glavnom koritu reke već na jazu (kanal koji dovodi vodu iz glavnog toka do vodenice a potom se vraća u glavni tok).

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Vodenice kao preteče današnjih savremenih mlinova svoju ekspanziju doživljavaju u 17. i 18. veku za vreme turske vladavine. Turski vlastodršci uvidevši propast Turske države na ovim prostorima povlačeći se prodaju sav svoj imetak kako vodenice imućnijim Srbima, tako i ovu vodenicu otkupljuje čuveni trgovac za vreme Miloša Obrenović, Stevan Jeremić iz obližnjeg sela Ratkovac. Sav svoj imetak i bogatstvo koje je posedovao, poput jedne trećine ubskog sela Sovljak, nadaleko poznati „Grand hotela” u Valjevu pred smrt prodaje ili ostavlja naslednicima, ali im je ostavio amanet da vodenicu ne prodaju. Naslednici su poštovali amanet neko vreme ali su ipak kasnije prodali vodenicu. Radeći kao vodeničar Radovan Milutinović koristi tu priliku i otkupljuje deo vodenice, i tako postaje dvotrećinski vlasnik. Sticajem okolnosti osamdesetih godina prošlog veka vodenica prestaje sa radom i ostavljena je da propada.

Kumovi Slavko Jovanović i Milan Pavlović iz Markove Crkve otkupljuju 15. aprila 2009. godine celokupnu vodenicu i za godinu dana rada vraćaju je u prvobitno autentično stanje i daju joj naziv „Kumova vodenica”. U narednim godinama vodenica izaziva veliko turističko interesovanje i polako postaje jedan od mnogobrajnih spomenika kulture u valjevskom kraju. Treba napomenuti da uz crkvu sv. Dimitrija iz 15. veka i još jednu vodenicu na Toplici Kumova vodenica čini pravi raj za goste koji se upute u ovaj kraj.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Početkom osamdesetih godina prošlog veka vodenicu posećuju razne filmske i serijske ekipe. Snimane su serije „Vuk Karadžić” i „Priče iz Nepričave” i film „Atonski vrtovi”, sa glumcima poput Milene Dravić, Zorana Radmilović, Danila Lazović, Žarka Laušević i mnogih drugih.

Narodna priča o nastanku čeketala:

„Čovek napravi vodenicu i uze ubacivati žito rukama između kamenova, đavo videvši to dođe kod njega i upita ga šta to radi, vodeničar mu odgovori da ubacuje žito. Đavo se zamisli i reče: „Ja ću ti napraviti jednu spravu pored koje nećeš morati da stojiš ali moraš mi dati jednu nedelju godišnje da meljem u vodenici”, vodeničar pristade na to. Tako vodeničar dobi čeketalo a u narodu osta ta priča i druga nedelja posle Božića osta da se zove „Đavolja nedelja” u kojoj po običaju ne melje vodenica.”

Sa sigurnošću se zna da u ovoj vodenici melje trenutno najmlađi vodeničar u Srbiji, Đorđe Pavlović.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kumova Vodenica – Markova Crkva
  2. ^ „Kumova vodenica”. Arhivirano iz originala 26. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 12. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]