Kurmanbek Bakijev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kurmanbek Bakijev
Kurmanbek Bakijev
Lični podaci
Datum rođenja(1949-08-01)1. avgust 1949.(74 god.)
Mesto rođenjaMasadan, Kirgistan, SSSR
ReligijaIslam
ProfesijaInženjer
Porodica
SupružnikTatjana Vasiljevna Petrova
Politička karijera
Politička
stranka
Ak Jol
15. avgust 2005 — 16. april 2010.
PrethodnikAskar Akajev
NaslednikPrivremena vlada narodnog poverenja pod Rozom Otunbajevom
21. decembar 2000 — 22. maj 2002.
PrethodnikAmangeldi Muralijev
NaslednikNikolaj Tanajev

Kurmanbek Salijevič Bakijev (kirg. Курманбек Сали уулу Бакиев, rus. Бакиев Курманбек Салиевич; Masadan, 1. avgust 1949) je svrgnuti predsednik Kirgistana. Za vršioca dužnosti predsednika je postavljen 24. marta 2005. u toku revolucije lala pošto je prethodni i prvi predsednik Askar Akajev napustio zemlju. Punopravni predsednik je postao 15. avgusta 2005. Reizabran je za drugi mandat u julu 2009. U aprilu 2010. tokom velikih demonstracija napustio je Biškek a vlast je preuzela Privremena vlada narodnog poverenja pod Rozom Otunbajevom.

Pre nego što je postao predsednik, Bakijev je predvodio Narodni pokret Kirgistana. Najveću podršku Bakijev ima na jugu države u gradu . Krajem 2007, inicirao je stvaranje nove stranke Ak Žol (zbog ustavnih ograničenja ne može biti na njenom čelu).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bakijev je 1972. diplomirao na politehničkom institutu u Kujbiševu kao inženjer elektronike. Od 1974. do 1976. je služio u sovjetskoj armiji. Do 1979. postaje zamenik glavnog inženjera u fabrici u Džalalabadu a do 1990. biva izabran za direktora fabrike koju ubrzo napušta kako bi se bavio politikom. Političku karijeru počinje kao prvi sekretar gradskog veća u Kok-Jangaku, gde kasnije napreduje prvo do funkcije načelnika vrhovnog sovjeta ovog grada a zatim i zamenika načelnika za ceo džalalabadski region.

Premijer[uredi | uredi izvor]

Bakijev je 1995. postavljen za provincijskog guvernera Džalalabadske oblasti. Kasnije je bio i guverner Čujske oblasti od aprila 1997. do decembra 2000. Za premijera je izabran 21. decembra 2000. Ostavku je podneo 22. maja pošto je policija krvavo ugušila proteste protiv predsednika Akajeva.

Revolucija lala[uredi | uredi izvor]

Nakon revolucije lala 2005. Bakijev je pobedio na predsedničkim izborima koji sa 89% glasova od ukupno 53% izašlih. Ovakav uspeh je ostvaren i delimično zahvaljujući političkoj koaliciji sa Feliksom Kulovim kojeg je Bakijev postavio za premijera ubrzo nakon izbora. Inauguracija je obavljena 14. avgusta u Biškeku.

Predsednik[uredi | uredi izvor]

Period od izbora, i pored prvobitnih nada u promene, obeležen je brojnim političkim ubistvima, pobunama zatvorenika, ekonomskim krizama i borbom za unosne poslove. Tokom 2006. održani su brojni protesti protiv Bakijeva u glavnom gradu zbog neispunjenja predizbornih obećanja o smanjenju ustavnih ovlašćenja predsednika i davanju više vlasti parlamentu i premijeru kao i obećanja o borbi protiv korupcije i kriminala. Bakijev je tada tvrdio da opozicija planira državni udar.

Opozicija je ponovo organizovala proteste sa zahtevom za smenu u aprilu 2007. Bakijev je pristao da potpiše amandman na ustav kojim bi bila smanjena ovlašćenja predsednika ali su protesti nastavljeni sa jedinim ciljem, da se Bakijev smeni. Protesti su okončani nedelju dana kasnije nasilnim sukobima policije i demonstranata.

Ponovo je izabran za drugi mandat na izborima u julu 2009. Reizabran je već u prvom krugu sa 76,12% glasova i 79,3% izašlih. Glavni protivkandidat bio je bivši premijer Almazbek Atambajev.

U aprilu 2010. svrgnut je sa vlasti tokom nasilnih demonstracija. Svu vlast je preuzela Privremena vlada narodnog poverenja pod vođstvom Roze Otunbajeve. Bakijev je napustio Biškek, u kom su demonstranti, dovedeni autobusima iz unutrašnjosti, uništili objekte državnih institucija, i otišao u grad , uporište na jugu zemlje. Bakijevljev premijer, Danijar Usenov je podneo ostavku i optužio Rusiju za organizaciju nereda i rušenje vlasti. Premijer Rusije Vladimir Putin je ove navode opovrgao uz konstataciju da je Bakijev sam kriv za situaciju zbog ponavljanja grešaka svog prethodnika. Tokom vanrednog stanja Kazahstan je zatvorio granicu prema Kirgistanu, a Rusija je poslala trupe kao pomoć u zaštiti porodica vojnika već stacioniranih u Kirgistanu dok je nova vlast najavila da će po kratkom postupku zatvoriti američku bazu u Manasu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Predsednik Kirgistana
2005—2010
Premijer Kirgistana
2005
Premijer Kirgistana
2000—2002