Kurtea de Arđeš

Koordinate: 45° 08′ 21″ S; 24° 40′ 45″ I / 45.139167° S; 24.679167° I / 45.139167; 24.679167
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kurtea de Arđeš
Curtea de Argeş
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugArđeš
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.27.359[1][2]
Geografske karakteristike
Koordinate45° 08′ 21″ S; 24° 40′ 45″ I / 45.139167° S; 24.679167° I / 45.139167; 24.679167
Kurtea de Arđeš na karti Rumunije
Kurtea de Arđeš
Kurtea de Arđeš
Kurtea de Arđeš na karti Rumunije
Ostali podaci
GradonačelnikNikolae Dijakonu
Veb-sajt
www.primariacurteadearges.ro

Kurtea de Arđeš (rum. Curtea de Argeş) grad je u u središnjem delu Rumunije, u istorijskoj pokrajini Vlaška. Kurtea de Arđeš je treći po važnosti grad u okrugu Arđeš.

Kurtea de Arđeš prema poslednjem popisu iz 2002. ima 38.209 stanovnika.

Kurtea de Arđeš je jedan od drevnih gradova i istorijskih središta Vlaške sa više od 20 vrednih crkava i manastira.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Kurtea de Arđeš nalazi se u severnom delu pokrajine Vlaške, na oko 400 m nadmorske visine, pa to je jedan od viših među većim gradovima Rumunije. Grad leži na reci Arđeš, podno Karpata. Od sedišta države, Bukurešta, Kurtea de Arđeš je udaljen oko 155 km severozapadno.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Srpkinja Milica Basaraba ili "Despina Milica", kćerka despota srpskog Jovana Brankovića, udata za Njagula Besarabe, podigla je crkvu Kurtea de Arđeš, koji je danas (1939) rumunski kraljevski mauzolej. Po srednjovekovnom Bistričkom letopisu: "Da bi podigla Kurtea de Arđeš gospođa Despina prodade sve blago srpske vladarske porodice." U manastirskoj crkvi u okviru zidnog živopisa je lik srpskog svetitelja Sv. cara Lazara.[3] Manastir sa crkvom je građen 1517-1526. godine, a opravljan je 1886. godine. Nalazi se na tri kilometra izvan grada.

Mitropolit Maksim Branković je bio brat Jovana, a sinovac despota Đorđa. Postao je mitropolit vlaški i to bio do smrti Radua Velikog, kada se vratio u Transilvaniju, gde je vladao bojar Mihnea. Sedeo je na mitropolijskoj stolici u tom gradu 1505-1508. godine. Po nalogu Mihnee išao je 1508. godine u diplomatsku misiju na ugarski dvor kod kralja Vladislava II. Posle uspešnih pregovora nije se vratio u Kurtea de Arđeš, gde je pre toga bio mitropolit.[4] On je 1507. godine izmirio sukobljene Bogdana Slepog moldavskog vojvodu i Radu Velikog vlaškog vojvodu. Sprečio je rat, izmirio rumunsku braću - Moldavce i Vlahe. U Transilvaniji je tada živeo ambiciozni bojar Njegoje Besaraba, veliki neprijatelj Mihnea i pretendent za vlaški prestol. Njegoje je 1512. godine zaista postao vladar Vlaške, zahvaljujući i Srbinu vlaškom mitropolitu. Dao mu je ruku svoje sinovice i sa njim učvrstio prijateljstvo.[5] Ponovo je 1512-1513. godine na Ugro-Vlaškom mitropolijskom prestolu.

Godine 1916. za grad se kaže da je to varošica koja izuzev istorijskog, drugi značaj nema. Poznata je po drevnoj pravoslavnoj crkvi remek-delu vizantiteljskog graditeljstva. Crkvu je o svom trošku obnovio 1886. godine rumunski kralj Karolj, u kojoj je potom i sahranjen.[6]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U odnosu na popis iz 2002, broj stanovnika na popisu iz 2011. se smanjio.

Demografija
1966.1977.1992.2002.2011.
16.42324.64535.82432.62627.359

Rumuni čine većinu gradskog stanovništva, a od manjina prisutni su samo Romi.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Recensământul Populației și al Locuințelor 2002 - populația unităților administrative pe etnii”. Kulturális Innovációs Alapítvány (KIA.hu - Fundația Culturală pentru Inovație). Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 6. 8. 2013. 
  2. ^ „Tab8. Populația stabilă după etnie – județe, municipii, orașe, comune”. Institutul Național de Statistică din România. jul 2013. Arhivirano iz originala 18. 01. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013. 
  3. ^ "Hrišćanski vesnik", Beograd 1895.
  4. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 3/2001. godine
  5. ^ "Politika", Beograd 1939. godine
  6. ^ "Beogradske novine", Beograd 1916. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


fanariotiVlaška