Knjiga Samuilova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Књига Самуила)

Knjiga Samuila (heb. ספר שמואל, Safer Šamuel), 1. Samuilova i 2. Samuilova, je jedna od proročkih knjiga (heb. נְבִיאִים, Nevim - „Proroci”) hrišćanskog Starog zaveta i hebrejskog Tanaha. Pisanje ove knjige se pripisuje trojici starozavetnih proroka Samuila, čije ime nosi knjiga, Gada i Natana[1]. Vreme ove knjige je smešten u periodu 12. i 11. veka p. n. e. Mesto radnje je Hanan.

Kompozicija[uredi | uredi izvor]

Knjiga Samuilova u današnjem obliku je podeljena na 1. i 2. Samuilovu. Prva knjiga sarži 31 poglavlje, a druga knjiga 24 poglavlja. Knjiga Samuliova takođe može biti podeljena u tri tematske celine:

  • Doba sudije Samuila (od prvog to sedmog poglavlja prve Samuilove)[2]
  • Doba kralja Saula (od osmog do trideset i prvog poglavlja prve Samuilove)[3]
  • Doba kralja Davida (druga knjiga Samuilova)[4]

Kratak Opis[uredi | uredi izvor]

Doba sudije Samuila[uredi | uredi izvor]

Na početku knjige Izraelce još uvek vode sudije. I upoznajemo se sa Samuilovom majkom Anom, koja nije mogla da ima dece. Zbog toga je obećala Bogu (Jehovi), da ako dobije dete daće ga da služi Bogu. Bog joj je podario sina koga je ona odvela kod prvosveštenika Ilije koji se brinuo za njega. Zbog pokvarenosti sveštenika u Izraelu, između kojih su bili i sinovi Ilije, Bog je preko mladog Samuila preneo osudu ostalim prorocima. Kazna je bila napad Filistejaca, kada su Izraelci počeli da gube doneli su zavetni kovčeg u vojni logor misleći da će im to pomoći. Ali desilo se suprotno Filistejci su pobedili i odneli kovčeg sa sobom.

Nakon što su ga odneli, Filistejci trpe strašne bolesti i zaraze koje je Bog poslao, što dovodi do toga da ga Filisteji vrate Izraelcima. Nakon toga Bog je stalno bio na njihovoj strani i Samuilo je sudio mnogo godina u izraelu.

Doba kralja Saula[uredi | uredi izvor]

Samuila je zadesila ista ne sreća kao i Iliju, njegovi sinovi su bili korumpirani. Narod je počeo da se buni, koristeći Samuilove sinove kao izgovor, tražili su da dobiju kralja. Bogu se nije dopalo to što su želeli da budu poput drugih naroda i da odbace način na koji ih on vodi, ali im je ipak dopustio da dobiju kralja. Samuilo je zato postavio Saula iz Venijaminovog plemena koje je bilo najmanje, a Saul je bio najponizniji i najskromniji među njima. Do te mere da se sakrio kada je došao Samuilo. Tada je počelo doba kraljeva u Izraelu. Saul je kroz godine ratovanja sa okolnim narodima utvrdio svoje kraljevstvo ali u mnogim prilikama je bio neposlušan Bogu, postao je ponosan, ne strpljiv i ohol. Zbog toga je Bog poslao Samuila kod Jesaja, iz Judinog plemena, da izabere naslednika Saulu. Onaj kog je izabrao bio je mladi pastir David, koji je kasnije ubio Golijata i doneo pobedu Izraelu. On je rastao na dvoru kod Saula i bio je uspešan vojskovođa. Zbog njegove slave među narodom Saul ga je zamrzeo i pokušao da ga ubije dok je svirao. Ali on je preživeo i uspeo da pobegne, za njim je krenulo i mnoštvo ratnika. Nakon toga Saul zanemaruje opasnost okolnih neprijatelja i juri Davida kroz Hanan. Za to vreme Filstejski knezovi su ujednili vojske i krenuli u napad. Saul se našao u još jednoj bici sa Filistejima, kod gore Gelvuji, ali ovog puta Bog mu nije pomogao da pobedi, već su u bici stradali njegova tri sina i on je teško ranjen. Nako čega je izvršio samoubistvo, i David je postao novi kralj.

Doba kralja Davida[uredi | uredi izvor]

Vest da je David krunisan od strane Judinih starešina nije se svidela svima. Zato je Avenir zapovednik Saulove vojske postavio Isvosteja, Saulovog sina, za kralja. On je vrlo kratko vladao sve dok ga njegove vojskovođe nisu izdale i ubile. A Avenir je prešao na Davidovu stranu ali ga je kasnije ubio vojskovođa Joav kao krvna osveta za brata. Nakon ubistva Isvosteja sva plemena su Davida pomazala za kralja. Nakon toga je postao kralj ujedinjenog kraljevstva Izrael. Pošto je Bog bio na Davidovoj strani, kraljevstvo Izrael napreduje i biva sve moćnije. Na početku vladavine David zauzima Jerusalim i načinio ga je svojom prestonicom. Njegova vladavina nije praćena mirom nego stalnim ratovanjima sa okolnim narodima, ti ratovi su prouzrokovali vraćanje svih teritorija koje su pripadale Izraelu. David je takođe hteo da sagradi hram Bogu i tamo smesti zavetni kovčeg, ali mu je Bog preko proroka Natana rekao da je on ratnik i da treba da pusti njegovog potomaka da sagraditi hram. Još jedno obećanje koje je Bog preneo Davidu, preko Natana, bilo je da će njegov dom zauvek biti čvrst, tj. da će mesija doći iz njegove loze. Nakon svih ovih događanja i uspešnog vladanja David počinje da greši Bogu. Poželeo je ženu njegovog vojnika Urije i zato je naredio da se on stavi na mesto gde je najveći žar borbe. Urija je poginuo a David mu je uzeo ženu, Vitsaveju. Sa njom je imao dva sina prvi je umro po rođenju jer je nastao iz preljube, a drugi je bio budući kralj Solomon. David se jako pokajao za svoje grehove i Bog mu je oprostio grehe. Ali mir nije pratio njegov dom, njegov najstariji sin Amnon je silovao svoju polusestru Tamaru i zbog toga ga je njegov polubrat Avesalom ubio. Avesalom u strahu od kralja beži i skirva se 3 godine sve dok David nije pokazao milost Avesalomu. Uprkos Davidovoj dobroti, po povratku Avesalom počinje da kuje zaveru protiv Davida kako bi mu uzeo presto. Ubrzo Avesalom diže popobunu i tera Davida na skrivanje. Mnoge Davidove verne sluge su ostale uz Avesaloma i krivo ga savetovali. Avesalom je vlado sve dok se nije susreo sa Davidovom vojskom, po savetu mudraca, i izgubio. Dok je bežao sa bojišta zapeo je o usko granje drveća, kada ga je zapovednik Joav pronašao oglušio se o naredbu da mu se poštedi život i ubio ga. Davidova vladavina i kasnije nije bila mirna dogodila se još jedna velika pobuna Saulovih pristalica i neprekidni ratovi sa Filistejima.

Knjiga se ovde završava, nastavak priči o kraljevima se nastavlja u knjizi Carevi.

Istorijska pozadina[uredi | uredi izvor]

Autentičnost[uredi | uredi izvor]

Radnja ove knjige se odvija u periodu 12. i 11. veka p. n. e, a najstariji prepis ove knjige nalazi se u svicima sa mrtvog mora koji se datiraju na prvi vek n.e.

Ova knjiga je od velikog religiskog i istorijskog značaja mnogim naučnicima. I ako je veći deo knjige i dalje ne potkrepljen materijalnim dokazima, neki materijalni izvori govore u prilog autentičnosti ove knjige.

Stela iz Tel Dana na osmoj i devetoj liniji svog teksta pominje "kralja Izreala" i "Davidov dom"(dinastiju). Što doprinosi potvrdi postojanja kralja Davida o kome deo knjige Samuila i govori. Ova stela je ispisana na Aramejskom jeziku i datirana je na period između 870 i 750 godine p. n. e.

Stela Moavskog kralja Meše na 31. liniji svog teksta takođe pominje "Davidov dom" (dinastiju) kada govori o vladarima drevnog Hanana. Što je još jedan materijalni dokaz postojanja kralja Davida. Ova stela je ispisana na Moavskom jeziku i datirana je na 840 godinu p. n. e.

Amunov hram u Karnaku, gornji Egipat. U hijeroglifskom tekstu koji je ispisan na južnom zidu ovog hrama ispisan je tekst koji govori o regionu koji je dobio ime "Davidov vis"(visoravan). Specijalan značaj ovog teksta je to što je datiran na kraj 10. veka p. n. e. Što je otprilike 50 nagodina nakon Davidove smrti. I najstariji je tekst koji pominje kralja Davida.[5]

Današnji oblik[uredi | uredi izvor]

Prvobitno knjiga Samuila bila je samo jedan svitak tj. jedna knjiga što dokazuju Masoretske beleške. U Septuaginti je ova knjiga podeljena na 1. i 2. Carevima, a druge dve knjige o Carevima kao treća i četvrta. S prevodom na latinski, Vulgata je nasledila istu podelu što se zadržalo do dan danas. U nekim Biblijama su ove dve knjige i dalje jedna.

Stela Meše u Luvru

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ova knjiga je dobila naziv po pripisanom piscu Samuilu i ako se pripisuje i drugima.

Religijski značaj[uredi | uredi izvor]

Ova knjiga je deo kanonskog starog zaveta kod mnogoh religija. Kao kanon prepoznaje je Pravoslavno hrišćanstvo, Rimokatoličko hrišćanstvo i mnoge druge hrišćanske crkve. Ona je takođe sastavni deo zbirke hebrejskih svetih spisa, poznat kao Tanah. Nadalje ovi tekstovi su poštovani i među muslimanima. Islam prepoznaje Samuila i Davida kao proroke.


Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „1. Dnevnika(Letopisa) 29:29”. Arhivirano iz originala 10. 11. 2019. g. Pristupljeno 28. 03. 2018. 
  2. ^ 1. Samuilova od prve do sedme glave
  3. ^ 1. Samuilova od osme glave do trideset i prve
  4. ^ 2. Samuilova
  5. ^ „Članak BAS-a”. Biblical Archaeology.