Labudovo jezero

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Labudovo jezero

Labudovo jezero (rus. Лебединое озеро) je balet u četiri čina, za koji je muziku komponovao Petar Iljič Čajkovski između 1875—1876.[1] Prvo izvođenje je imao 4. marta 1877. (20. februara po julijanskom kalendaru) u moskovskom Boljšom teatru.[1] Uprkos prvobitnom neuspehu, sada je jedan od najpopularnijih baleta svih vremena.[2]

Scenario, u početku u dva čina, nastao je iz ruskih i nemačkih narodnih priča i govori o Odeti, princezi koju je prokletstvo zlog čarobnjaka pretvorilo u labuda. Koreograf originalne produkcije bio je Julijus Rajzinger (Vaclav Rajzinger). Balet je premijerno izveo Boljšoj balet 4. marta 1877.[3][4] u Boljšom teatru u Moskvi. Iako je predstavljen u mnogo različitih verzija, većina baletskih trupa svoje inscenacije koreografski i muzički zasniva na oživljavanju Marijusa Petipe i Leva Ivanova iz 1895. godine, prvi put postavljenog za Carski balet 15. januara 1895. u Marijinskom teatru u Sankt Peterburgu. Za ovo oživljavanje, partituru Čajkovskog je revidirao glavni dirigent i kompozitor Carskog pozorišta u Sankt Peterburgu Rikardo Drigo.[5]

Istorija nastanka baleta[uredi | uredi izvor]

Zastor za II čin za moskovsku praizvedbu 1877.
Ana Sobeščnskaja kao Odet na premijernom izvođenju u Moskvi 1877.

Čajkovski je muziku za balet napisao po narudžbini Boljšoj teatra za honorar od 800 rubalja po libretu koji su zajedno napisali Vladimir Begičev, tadašnji direktor moskovskih carskih teatara i baletan Vasilij Geltzner po nemačkoj bajci Der geraubte Schleier (Ukradeni veo).[1] Tu bajku prvi je objavio Johan Karl Avgust Museus između 1782—1786. u knjizi Volksmärchen der Deutschen. Inače slična bajka postoji i u Rusiji (Beli patak), čak je po radnji bliža, pa se pretpostavlja da su autori napravili jednu mešavinu, uzeli radnju iz ruske, a likove iz nemačke bajke.[6][7] Koreografiju za premijeru napravio je Vaclav Rajzinger, tadašnji baletmajstor Boljšoj teatra. Premijera nije baš dobro prošla, ali se balet održao na repertoaru tog teatra do 1883. sa ukupno 41 izvođenja.

Neki savremenici Čajkovskog sećaju se da je kompozitor bio veoma zainteresovan za životnu priču bavarskog kralja Ludviga II, čiji je život navodno bio obeležen znakom Labuda i mogao je da bude prototip princa sanjalice Zigfrida.[8]

Begičev je naručio partituru Labudovog jezera od Čajkovskog u maju 1875. za 800 rubalja. Čajkovski je radio samo sa osnovnim nacrtom zahteva Julijusa Rajsingera za svaki ples.[9] Za razliku od uputstava za partiture Uspavane lepotice i Krcka Oraščića, nijedna od originalno pisanih instrukcija nije preživela. Većina onoga što su naučnici znali o informacijama kao što je koreografija, poteklo je iz tračeva i kritika izvođenja.[10] Međutim, beleške sa proba koje datiraju još iz 1876. godine nedavno su otkrivene u Institutu za studije umetnosti u Moskvi, otkrivajući više informacija o tome kako je možda izgledala originalna produkcija iz 1877. godine.[11]

Nakon smrti Čajkovskog balet je postavljen u Sankt Peterburgu u Marinskom teatru 1895. Za to izvođenje koreografiju su napravili Marijus Petipa (1. i 3. čin) i Lav Ivanov (2. i 4. čin) uz neke korekcije na libretu koje je napravio kompozitorov brat Modest Čajkovski i korekcije na originalnoj partituri (kraćenja) koju je napravio dirigent tog teatra Rikardo Drigo.[1] To izvođenje je postalo daleko popularnije, te se danas većina izvođenja Labuđeg jezera, reflektira na njega.

Ostala slavna izvođenja Labudovog jezera zbila su se 1880. i 1882. Boljšoj teatarski koreograf Josef Hansen je radio po uzoru na moskovsko premijerno izvođenje. Nakon tog 1901. ponovno Boljšoj teatarski koreograf Aleksandar Gorski, te londonska premijera 1911. u izvođenju Baleta Rusesa Sergeja Djagiljeva i koreografa Mihaila Fokina.

U ulogama Odete proslavile su se mnoge primabalerine; Pierina Legnani, Vera Trefilova, Olga Preobraženska, Ana Pavlova, Tamara Tumanova, Galina Uljanova, Maja Plisecka, Margo Fontejn...

Lica[uredi | uredi izvor]

  • Kraljica
  • Princ Zigfrid, njen sin
  • Volfgang, njegov učitelj
  • Lakrdijaš, dvorska luda
  • Odeta, kraljica labudova
  • Rotbard, zli Genije
  • Odilija, njegova ćerka

Prvi čin[uredi | uredi izvor]

Park kraljevog dvora - Dan punoletstva princa Zigfrida, dan stupanja u novi život i prihvatanja novih obaveza, ali u isti mah, oproštaj od mladalačkih zanosa i maštanja. Dan sreće i uzbuđenja.

Prvi pozdravljaju princa dobri i verni saputnici njegovog detinjstva i mladosti - lakrdijaš i nastavnik, zatim njegovi vršnjaci - drugovi iz veselih igara i zabava. Žure se da pozdrave princa i svi ostali koji žive u njegovom zamku. Princ radosno prima pozdrave.

Iz dalekih krajeva dolaze na svečanost prinčevi-vazali. Oni mu daju mač i viteški krst i polažu zakletvu na vernost svome novom suverenu. Sada je on gospodar njihove zemlje i njihovog života. Ali, nešto steže njegovo srce. On žuri majci i pred njom, prvom damom kraljevstva, kleči na kolenima moleći za savet i pomoć. Svečanost se produžava, ali princu počinje da smeta šum raskošnog bala. Pošto je zabranio nastavniku i dvorskoj budali da pođu za njim, princ odlazi u lov sa svojim prijateljima.

Drugi čin[uredi | uredi izvor]

Pusta obala divljeg jezera - Tu zli Genije krije devojke, koje je pretvorio u labudove. Samo ljubav mladića prema najlepšoj od njih - Odeti, može da oslobodi devojke zlog prokletstva i ubije čarobnjaka, koji stalno čuva svoje zatočenice.

Odjednom na obali jezera pojavljuje se princ. On vidi Odetu i ostaje nepomičan, poražen njenom lepotom i tajnom kojom je obavijena. Zli genije se trudi da odvede devojke i ne dopusti princu da se sretne sa Odetom, ali princ stiže prekrasnu devojku-labudicu. Ko je ona? Odakle je?

Odgovor ne mogu dati neme devojke - labudice. Kako im pomoći? Kako otkriti njihovu tajnu? kako ih osloboditi čarolije? Ranije pritajena osećanja saučešća i nežnosti sada obuhvataju princa.

Pokorne zloj volji čarobnjaka, devojke napuštaju obalu. Opraštajući se sa Odetom, princ se zaklinje da će se vratiti i osloboditi je. Ali, zli Genije neće dozvoliti da princ ponovo priđe labudovom jezeru, da se još jednom sretne sa Odetom i učiniće sve da se u srcu mladića ugasi osećanje ljubavi prema kraljici labudova.

Treći čin[uredi | uredi izvor]

Bal u kraljevskom dvorcu - Skupljaju se gosti. Neveste igraju pred prestolom princa. Zigfrid ne daje ni jednoj prvenstvo. Na bal dolaze nepoznati gosti. Fanfare objavljuju dolazak grifa Rotbarda. To je čarobnjak Rotbard sa ćerkom Odilijom i svojom svitom. Opčinjen igrama koje svita izvodi, i očaran lepotom Odilije, Zigfrid zaboravlja zakletvu datu Odeti. Zigfrid saopštava majci da će ćerka Rotbarda biti njegova žena. Odilija traži od princa zakletvu da nije dao svoju reč drugoj ženi. Princ se kune. Nastaju grmljavina i zemljotres. Gosti nestaju. Princ pada povređen.

Četvrti čin[uredi | uredi izvor]

Obala Labudovog jezera - Počinje bura. Uznemireni labudovi očekuju dolazak svoje kraljice Odete. Ona se pojavljuje i veoma tužna priča drugaricama o izdaji Zigfrida. Princ dojuri kao izbezumljen, moli Odetu za oproštaj i hoće da umre zajedno sa njom. Pojavljuje se zli Genije i sukobljava se sa princom. Ali, bura na jezeru se pojačava i udar groma uništava zlog Genija. Polako se sve stišava, čini nestaju, a zora obasjava dvoje zaljubljenih koji srećno koračaju u novi život.

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Swan Lake / Lebedinoe ozero (na jeziku: engleski). Tchaikovsky-research. Arhivirano iz originala 04. 11. 2012. g. Pristupljeno 18. 01. 2013. 
  2. ^ „Pyotr Ilyich Tchaikovsky - Years of fame”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 6. 2021. 
  3. ^ Kant, Marion, ur. (2007). The Cambridge Companion to Ballet. Cambridge Companions to Music. Cambridge and New York: Cambridge University Press. str. 164. ISBN 978-0-521-53986-9. ; 'Old style' date 4 March
  4. ^ Chaĭkovskiĭ, Modest Ilʹich; Newmarch, Jeaffreson; Rosa Harriet (1906). The life & letters of Peter Ilich Tchaikovsky. J Lane. str. 735. 
  5. ^ „Swan Lake Ballet 2018 India”. BookMyShow. Arhivirano iz originala 6. 3. 2018. g. 
  6. ^ Rachel Beaumont (19. 2. 2015). „The Swan Lake mystery: An amalgam of different fairytales”. Royal Opera House. Arhivirano iz originala 29. 3. 2017. g. 
  7. ^ „The Fascinating History of Swan Lake: Pyotr Ilyich Tchaikovsky's Greatest Ballet”. History Hit (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 6. 2021. 
  8. ^ Leimanis, Aivars (2002). „Synopsis” (Saopštenje). Latvian National Opera. Arhivirano iz originala 21. 8. 2004. g. Pristupljeno 5. 11. 2013. 
  9. ^ Wiley 1991, str. 40.
  10. ^ Dorris, G. (1985). „Tchaikovsky and the ballet”. Dance Chronicle. 9 (2): 256—263 — preko JSTOR. 
  11. ^ Macaulay, Alastair (13. 10. 2015). „‘Swan Lake’ discoveries allow for a deeper dive into its history”. The New York Times. Pristupljeno 6. 3. 2015. 
  12. ^ Ross, Janice (2015). Like a bomb going off : Leonid Yakobson and ballet as resistance in Soviet Russia. Internet Archive. New Haven : Yale University Press. str. 26—27. ISBN 978-0-300-20763-7. 
  13. ^ „In 1991, Soviet Citizens Saw Swans On The TV... And Knew It Meant Turmoil”. NPR.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-02. 
  14. ^ Tapp, Tom (3. 3. 2022). „TV Rain, Russia's Last Independent TV Channel, Airs Symbolic Protest On Final Broadcast”. Deadline Hollywood. Penske Media Corporation. 
  15. ^ „Is Putin dead? Pay attention when Russia starts broadcasting "Swan Lake". Newsweek (na jeziku: engleski). 2022-05-17. Pristupljeno 2022-09-02. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Wiley, Roland John. Tchaikovsky’s Ballets: Swan Lake, Sleeping Beauty, Nutcracker (Oxford, 1985, 2/1991)
  • G. Abraham, ed. Tchaikovsky: a Symposium (London, 1945/R, R 1970 as The Music of Tchaikovsky. London: W.W. Norton, 1974)
  • C. W. Beaumont. The Ballet called Swan Lake (London, 1952)
  • Brown, David. Tchaikovsky: The Man and His Music. London: Faber & Faber, 2006. 108–119
  • Brown, David. "Tchaikovsky's Mazeppa." The Musical Times 125.1702 (1984): 696–698.
  • Norris, George. Stanford, the Cambridge Jubilee and Tchaikovsky (London, 1980)
  • Nuzzo, Nancy B. "Swan Lake: a chronology; The sleeping beauty: a chronology; other Tchaikovsky ballets." Dance magazine, 55 (June 1981), 57–58.
  • Pudelek, Janina. "Swan Lake" in Warsaw, 1900. Dance Chronicle, 13 (1990–1991): 359–36
  • Robinson, Harlow. "Review: Untitled." The Slavic and East European Journal, 31 (1987): 639–640

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Zaleđina

Video snimci

Rangovi