Lazar Nikolić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lazar Nikolić
Datum rođenja(1824-03-29)29. mart 1824.
Mesto rođenjaJarkovac
Datum smrti24. mart 1889.(1889-03-24) (64 god.)
Mesto smrtiDobrica

Lazar Nikolić "Golubov" (Jarkovac, 29. mart 1824Dobrica, 24. mart 1889) bio je srpski učitelj, istoriograf i slikar. Bio je učenik - pomoćnik i biograf slavnog slikara Konstantina Gligorijevića Danila.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u banatskom selu Jarkovcu, marta 1824. godine.[2] U to vreme Jarkovac je bio graničarsko mesto u pančevačkoj regimenti. Njegov otac je bio graničar sa službom u Jarkovcu. Ostao je Lazar bez oca u desetoj godini života. Osnovnu srpsku narodnu školu i nemačku osnovnu školu pohađao je u obližnjem Tomaševcu.[3] Pripravnički učiteljski tečaj završio je 1843-1846. godine u Pančevu, kod direktora banatskih graničarskih škola Jovana Pantelića. Radni vek (43 godine) je proveo kao srpski narodni učitelj u banatskom selu Dobrici. Za vreme Mađarske bune 1848. godine bio je u delegaciji Dobrice, koja je izmolila mađarskog generala Damjanića, da poštedi to selo.

Bavio se tokom života pod uticajem Danilovim - kojem je bio pomoćnik "mešaja", amaterski slikanjem (od 1852) i publicistikom. Po završetku radova u crkvi u Dobrici 1855. godine, dobio je ponudu od komande Belocrkvanske regimente, od pukovnika Himelića da uzme stipendiju i nastavi usavršavanje na Bečkoj akademiji. Ponudu nije prihvatio jer je već bio zasnovao porodicu, koju nije mogao ostaviti.

Uradio je za života ukupno 235 različitih slika - najviše portreta i ikona. Ikone je slikao za Crepaju, Orlovat, Deliblato, Margitu, Pančevo i Dobricu. Naslikao je svoj autoportret uz pomoć ogledala, i portret majke Teodore. [4] Pisao je za srpske listove feljtone o Konstantinu Danijelu i Teodoru Iliću Češljaru, te drugim srpskim umetnicima, savremenicima.[5] Sa svojim sinom Vladimirom zemunskim advokatom, uradio je puno na glorifikaciji srpskog slikara iz Bečkereka, Danila.[6] Portretisao ga je po fotografiji 1895. godine, narudžbinom sina Vladimira, slikar Uroš Predić. Umro je u 65-oj godini života u Dobrici, gde je pun staž službovao.[7]

Posthumno mu je objavljeno istoriografsko delo, pisano po želji Natoševićevoj 1876—1877. godine: „Hronika mesta Dobrice u Banatu” (2002).

Delo[uredi | uredi izvor]

Naslovna strana knjige Srpski slikari - Prilog kulturnoj povestnici srpskog naroda (1895) Lazara Nikolića i dr Vladimira Nikolića

Od portreta treba navesti najpoznatije, likove savremenike: pop Đorđe Drndarski, učitelj Sava Drndarski, Gavrilo Životin, kapetan Andrija Ilić. Kopirao je druge autore slikajući likove: španski slikar Vartolomej Muril i njegova žena, italijanski slikar Leonardo da Vinči, književnik Dositej Obradović, arhimandrit istoričar Jovan Rajić, utemeljivač gimnastike Fridrih Ludvig Jan. Među slikama rađenih po prirodi interesantan je autentični seoski prizor "Na Dobričkoj kuglani".[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Lazar Nikolić (1824—1889)”. Arhivirano iz originala 14. 10. 2017. g. Pristupljeno 15. 09. 2017. 
  2. ^ "Stražilovo", Novi Sad 14. jun 1892.
  3. ^ Stanoje Stanojević: "Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka", Beograd 1925.
  4. ^ "Stražilovo", Novi Sad 1892. godine
  5. ^ "Zastava", Novi Sad 1874—1888. godine
  6. ^ Lazar Nikolić, Vladimir Nikolić: "Srpski slikari", Zemun 1895. godine
  7. ^ "Školski list", Sombor 1889. godine
  8. ^ "Stražilovo...