Lastovo (opština)

Koordinate: 42° 46′ 02″ S; 16° 53′ 46″ I / 42.76717082589904° S; 16.896229840208732° I / 42.76717082589904; 16.896229840208732
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lastovo
Lastovo
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaDubrovačko-neretvanska
OpštinaLastovo
Stanovništvo
 — 2011.350
Geografske karakteristike
Koordinate42° 46′ 02″ S; 16° 53′ 46″ I / 42.76717082589904° S; 16.896229840208732° I / 42.76717082589904; 16.896229840208732
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Lastovo na karti Hrvatske
Lastovo
Lastovo
Lastovo na karti Hrvatske
Lastovo na karti Dubrovačko-neretvanske županije
Lastovo
Lastovo
Lastovo na karti Dubrovačko-neretvanske županije
Ostali podaci
Poštanski broj20290 Lastovo
Pozivni broj+385 20
Veb-sajtwww.lastovo.hr

Lastovo je naseljeno mesto i sedište opštine na ostrvu Lastovu, Dubrovačko-neretvanska županija, Republika Hrvatska.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazilo se u sastavu stare opštine Lastovo.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, opština Lastovo je imala 792 stanovnika, od čega u samom Lastovu 350.

Opština Lastovo[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[1]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011
1.148 1.042 1.050 1.226 1.384 1.417 1.558 1.700 1.738 1.721 1.449 1.210 962 1.221 835 792

Napomena: Nastala iz stare opštine Lastovo.

Lastovo (naseljeno mesto)[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[1]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011
1.148 1.042 1.033 1.226 1.384 1.388 1.558 1.622 1.562 1.406 1.238 984 621 734 451 350

Napomena: U 1991. smanjeno izdvajanjem dela područja naselja u samostalno naselje Zaklopatica. U 1921. sadrži podatke za naselja Pasadur i Uble, a u 1921. i 1931. za naselje Skrivena Luka. U 1961. i 1971. sadrži podatke za naselje Zaklopatica.

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Lastovo je imalo 734 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
688 93,73%
Jugosloveni
  
8 1,08%
Muslimani
  
4 0,54%
Srbi
  
4 0,54%
Italijani
  
2 0,27%
Makedonci
  
1 0,13%
ostali
  
5 0,68%
neopredeljeni
  
12 1,63%
region. opr.
  
5 0,68%
nepoznato
  
5 0,68%
ukupno: 734

Atrakcije[uredi | uredi izvor]

Kraj Kneževog dvora se nalazi Crkva sv. Ivana Krstitelja sagrađena u 14. veku. Gradnju je započeo 1340. sveštenik Andrija Škrinjić, a završena je 1418. U luneti iznad ulaznih vrata nalazi se tekst o gradnji crkve i grb sveštenika Vlahanovića koji je završio gradnju. Duga je 15, a široka 7 m. U unutrašnjosti crkve na oltaru nalazi se svečeva slika iz 1515, a na plafonu barokne kompozicije i biblijska tema. Crkva je služila kao kapela lastovskog kneza i u njoj se do 1864. govorila misa. Posle joj je skinuta posveta i pretvorena je u crkveno skladište. Crkva je danas restaurirana i nosi romaničko-gotske stilske karakteristike u skladu sa vremenom gradnje.

Župna crkva sv. Kuzme i Damjana je sagrađena na temeljima starije crkve. Pominje se početkom 14. veka. Trobrodna crkva je rezultat dve građevinske faze. Centralna lađa je iz druge polovine 15. veka, a bočne lađe su dograđene u 16. i 17. veku. Taj zahvat proširenja očituje se na fasadi crkve koja ima tri odvojena krova i bočna zida ukrunjena sa tri zvonika u obliku rastavića. Oni su podignuti u 18. veku u duhu gotike. Centralni deo crkve su radili hrvatski majstori. Među njima je najvažniju ulogu imao majstor Radosan koji je pod svodom crkve 1473. uklesao natpis RADOSAN FECIT MCCCCLXXIII MADII. Uz apsidu crkve je prigrađena 1545. sakristija, a neogotički zvonik završen je tek 1942. godine. Izgrađen je od lastovskog kamena. U prizemlju zvonika uzidana je nadgrobna ploča Antuna Lastovca, jednog od lastovskih kapelana iz 15. veka. Pred crkvom je 1310. potpisan lastovski Statut. Unutrašnjost crkve ispunjena je bogatstvom kamenog nameštaja, slika i predmeta. U trezoru crkve čuvaju se srebrni i pozlaćeni gotičko-renesansni, barokni i rokoko putiri, pokaznice, kandila, svećnjaci i ophodni krstovi i unikatne umetnine poput gotičko-renesansnog kaleža sa prelaska 15./16. v., jedinog sačuvanog dela Pavka Antojevića na Lastovu. Među umetninama se posebno ističe renesansna posuda za blagoslovlenu vodu koju je dao saliti Dobre Dobričević.

Crkva sv. Josip a iz 1635. jednostavna je renesansna kvadratna građevina koja ima fasadu sa dva penđera. Kip sv. Josipa nalazi se na voltu sred bočnih vrata, a iznad njega je ruža okruglog prozora i jednostruki rastavić za zvono. Sagrađena je delom milodara ribarskih družina i doprinosom porodica Pavlović i Fulmizi. Glavni oltar iz 1773. je sagradio korčulanski kamenorezac Bernard Buar. Na oltaru se nalazi uljana slika Svete Obitelji koju je dao postaviti beneficijat don Vicko Fulmisi. Crkvica je prilikom preuređenja Dolca (1930.-1933) autentično presložena na današnje mesto.

Mala crkva sv. Marije na Grzi je sagrađena 1442. godine poklonom sveštenika Marina Vlahanovića koji je testamentom ostavio sredstva da bi se sagradila mala crkva posvećena Bogorodici. Crkva je gotičkog stila sa ponekom romaničkom stilskom reminiscencijom. Vlahanovićev grb, ljiljanov cvet između dva kosa pojasa i dve osmokrake zvezde, i tekst o gradnji utisnut je u luneti iznad ulaznih vrata crkve čija mala fasada završava sa tri gotička otvora malog troduplog rastavića. U barokno vreme ovu su crkvu zvali i Gospa od Snega. U crkvi se nalazi drveni oltarni triptih dubrovačkih slikara, iz 16. veka, sa prikazom Bogorodice, sv. Kuzme i Damjana, sv. Ivana Evanđelista i Marije Magdalene.

Crkva sv. Vlaha sagrađena je u drugoj polovini 14. veka. Sagradila je istoimena bratovština za vreme Dubrovačke republike, na vidnom mestu u Gornjem Pjevoru i posvetila je svom zaštitniku svetom Vlahu. Fasada ima lunetu i ružu prozora, okrugli mali penđer u obliku gotičkog četverolista, koja se nastavlja malim rastavićem. Sa strane su barokni penđeri i ulaz podignut sa pet stepenica. U crkvi se još uvek nalaze počasne stolice za kneza, sudije i uglednike. Klupe za narod su postavljene u lađi i svetištu popreko. Posle lastovske bune protiv republike (1602. — 1606) i vraćanjem ostrva pod dubrovačku vlast, 1610. na glavni oltar je postavljena slika Antonija Sicurija sa prikazom sv. Vlaha, sv. Kuzme i Damjana, sv. Katarine i sv. Sebastijana. Godine 1676. propao je glavni drveni oltar i ta je slika postavljena na bočni oltar. Korčulanski kamenoresci su izradili novi oltar, na koji je postavljena slika sv. Vlaha sa grbovima Republike, koja je zaboravila da doda bilo kakav ostrvski simbol, pokazujući svoju vladarsku dominaciju. Knez Martolica Crijević je obeležio proširenje crkve baroknim natpisom koji je dao ugraditi u samu fasadu crkve.

Fumar, tj. dimnjak je specifična karakteristika lastovske kuće. Građeni su na kućama ili na prizemnim kuhinjama. Pri gradnji je bilo važno da dobro vuku, tj. izvlače dim iz kuće. Stoga je u njihovoj izgradnji sadržano svo lokalno znanje o smerovima vetra, jer je bilo naročito važno završetak dimnjaka postaviti tako da zapreče vraćanje dima na ognjište. Zbog toga su otvori uvek ispod raskošne krune po kojoj može da ih se razlikuje. Lastovski fumari bili su simboli statusa određenih porodica u društvu, a danas su sadržaj opštinskog grba. Smatra se da je najstariji dimnjak danas onaj u sklopu renesansne kuće porodice Biz-Antica. Na kruni mu je vetrulja na šahovnici. Na ostrvu, pogotovo među starijim kućama, retko mogu da se vide dva slična dimnjaka, svaki je drugačiji.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mapa[uredi | uredi izvor]

Fotografije[uredi | uredi izvor]