Leko (porodica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Leko
Država Srbija
Osnivač porodice Marko Leko
Poreklo Vlahoklisura, Grčka
Nacionalnost Srpska (cincarskog porekla)
Krsna slava Sveti Toma
Današnji potomci Leko

Leko je srpska porodica cincarskog porekla. Potomci Marka Leka su sanitetski pukovnik dr Vladan Đorđević, predsednik ministarskog saveta (vlade), ministar prosvete i vera i privrede, gradonačelnik Beograda, senator, prof. dr Marko T. Leko, prof. dr Aleksandar M. Leko, prof. dr Dimitrije M. Leko, arhitekta Dimitrije T. Leko, brigadani pešadijski general Jovan T. Leko, kraljev ađutant, kao i unuk dr Vladana Đorđevića četnički artiljerijski kapetan Jovan Deroko.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Porodica Leko poreklom je iz Vlahoklisure, danas Klisura u Severnoj Grčkoj. Leko, kao i druge cincarske porodice, iselila iz današnje Severne Grčke zbog turskih pogroma nad pravoslavnim stanovništvom, koje su sprovodili poluautonomni Albanci pod komandom Ali-paše Janjinskog. Porodica Leko nastanila se prvo u austrijskom carstvu, tj. današnjoj Vojvodini, u Beloj Crkvi.

Za krsnu slavu uzeli su Svetog Tomu. Izabran je Tomindan zbog toga što je na taj dan krajem XIX veka dr Marko T. Leko bio prvi koji je izneo ideju sa grad Beograd snadbeva sa izvorišta na Makišu, što je prihvatila predsedavajuća međunarodna komisija, čime su postavljeni temelji za moderan gradski vodovod.[1]

Porodica se doselila u Beograd krajem 1820. ili početkom 1821.[1]

Marko Leko[uredi | uredi izvor]

Marko Leko iz Vlahoklisure imao je dva sina Čoča i Duku. Čoče je imao sina Marka[2].

Marko Leko (1780-1832)[uredi | uredi izvor]

Marko Leko, sin Čoča, a unuk Marka Leka, rođen je u Vlahoklisuri a umro je 1832. u Carigradu. U Beloj Crkvi venčao se 1812. Anom, rođenom u Beloj Crkvi 1791. Ana Leko umrla je u Beogradu 1853.

Marko Leko je sa Anom Leko imao sina Tomu i kćerke Mariju, Aleksandru i Milevu.

  • Toma Leko imao je devetoro dece.
  • Marija Leko je bila udata za dr Đorđa Đorđevića, lekara. Njihov sin je san. pukovnik dr Vladan Đorđević, predsednik ministarskog saveta.
  • Aleksandra Leko je bila udata za Stojana Nikolića.
  • Mileva Leko bila je udata za Stevana Hadži-Kostića.

Toma Leko (1814-1877)[uredi | uredi izvor]

Porodica Tome M. Leka

Toma Leko (1814-1877) sin Marka Leka bio je oženjen Aspazijom Pešika (1833-1889), kćerkom Duke Pešike. Druga kćerka Duke Pešike bila je udata za Nikolu P. Kikija.

Toma i Aspazija Leko imali su devetoro dece Marka, Stefana, Mihajla, Anku, Anastasiju, Maru, Dimitrija, Danicu i Zorku.

Toma Leko je bio trgovac, koji po očevoj smrti (Marko Č. Leko) sa svojih osamnaest godina preuzeo njegovu trgovinu i uspešno vodio i razvijao posao, baveći se manufaktorom.[3]

Dr Marko T. Leko (1853-1932)[uredi | uredi izvor]

Prof. dr Marko T. Leko

Prof. dr Marko T. Leko (1853-1932), hemičar, rektor Velike škole, akademik, predsednik Crvenog krsta, završio je Politehničku školu u Cirihu i doktorirao kod Viktora Majera 1875. Kraće vreme radio u Hofmanovoj laboratoriji. Od 1884. do 1920. bio je državni hemičar i upravnik Državne hemijske laboratorije u Beogradu (od 1904. do 1920.). Kao redovni profesor Velike škole bio je njen rektor 1902/03 i 1903/04. Jedan od osnivača Srpskog hemijskog društva i njegov predsednik od osnivanja (1897) do 1907.

Marko T. Leko (1853-1932), koji je rođen i umro u Beogradu sa Danicom Leko (1866-1951), kćerkom Konstantina Antule imao je Dragomira, Dimitrija, Dušana, Aleksandra, Jovana, Tomu, Aspaziju, Nikolu, Katarinu, Ljubicu.

Dr Toma Leko (1884-1915)[uredi | uredi izvor]

Dr Toma Leko (1884-1915) lekar, sanitetski kapetan, upravnik 6. rezervne bolnice. Umro je u Valjevu 27. juna 1915. po starom kalendaru, sahranjen je u Valjevu na novom vojničkom groblju.[4] Bavio se umetničkom fotografijom.

Dragomir M. Leko (1898-1972)[uredi | uredi izvor]

Dragomir M. Leko (1898-1972), koji je rođen i umro u Beogradu bio je oženjen Stamenkom M. Radojlović. Njihova deca su Marko, Milan i Jelena.

  • Prof. dr Marko D. Leko, matematičar, profesor univerziteta u Beogradu.
  • Milan Leko.
  • Jelena Leko.

Ima potomstva.

Dimitrije M. Leko (1887-1964)[uredi | uredi izvor]

Dimitrije M. Leko (1887-1964), arhitekta, je sa Ljubicom Leko, rođ. Ž. Lazarević (Šabac, 9/21. sept. 1899) imao kćerku Anu. Ima potomstva.

Dušan M. Leko (1889-1922)[uredi | uredi izvor]

Dušan M. Leko (1889-1922) je sa Radulkom Leko, rođ. M. Janković imao sina Tomu i kćerku Radojku.

  • Toma D. Leko ima kćerku u SAD.
  • Radojka je bila udata za Borisa Belousova. Imaju kćerku.

Dr Aleksandar M. Leko (1890-1982)[uredi | uredi izvor]

Dr Aleksandar M. Leko (1890-1982) srpski hemičar, dekan Tehničkog fakulteta, predsednik Srpskog hemijskog društva od 1946. do 1955, njegov počasni predsednik od 1956. Dobio je i titulu počasnog doktora Beogradskog univerziteta 1975. Studirao je u Beogradu i Friburu (Švajcarska), gde je 1921. odbranio doktorsku disertaciju. Bio je profesor Tehnološko-metaluruškog fakulteta u Beogradu.

Aleksandar M. Leko (1890-1982) je sa Sofijom Leko, rođ. Janati iz Temišvara imao Marka i Danicu.

Marko A. Leko[uredi | uredi izvor]

Marko A. Leko (1934 - 2001) je sa Olgom Leko (1931-2000), rođ. Olić imao sinove Aleksandra i Andreju.

  • Aleksandar M. Leko (1966 - ) oženjen je Bojanom Leko, rođ. Jovanović, ima ćerku Mariju (1999 - ).
  • Andreja M. Leko (1969 - ) oženjen je Ivanom Leko, rođ. Bogićević.
Danica A. Leko[uredi | uredi izvor]

Danica A. Leko (1932 - 1995) nije imala dece. Živela je i radila u Parizu gde je i sahranjena.

General Jovan M. Leko (1892-1964)[uredi | uredi izvor]

Pešadijski brigadni general Jovan M. Leko (1892-1964), kraljev ađutant, dvoroupravitelj, završio je 42. kl. Niže škole i 23. kl. Više škole Vojne akademije. U ratovima 1912-1918. vodnik 4. čete 1. bataljona 7. pešadijskog puka, vodnik u 3. bataljonu Varadarskog pešadijskog puka, ađutant 1. bataljona 7. pešadijskog puka 1. poziva, komandir 1. čete 1. bataljona 1. poziva, komandir mitraljeskog odeljenja 1. bataljona 7. puka (od 1916). Posle rata komandir čete Kraljeve garde, komandant 2. bataljona Kraljeve garde, ađutant kralja (1934), dvoroupravitelj, komandant pešadije Dunavske divizijske oblasti 1940. U Aprilskom ratu komandovao je združenim sastavom kod Mrkonjić grada u jednoj od poseldnjih borbi jugoslovenske vojske. Odveden u zarobljeništvo gde je ostao da živi posle rata. Do Aprilskog rata stanovao je u Čika Ljubinoj br. 10. Preminuo je u Vašingtonu 1964. godine.

Nije imao dece.

Adžemovići[uredi | uredi izvor]

Aspazija (1894-1993), kćerka Marka Leka, bila je udata za Branka G. Adžemovića (1888-1962), diplomatu. Njihova deca su Danica, Vladimir i Mirosanda.

  • Vladimir Adžemović (1927-1990) bio je oženjen Vojislavom Gavrilović, kćerkom Milana Gavrilovića, ministra, poslanika u SSSR i Jelene Cincar-Janković. Ima potomstva u SAD.
  • Mirosanda Adžemović udata je za Džon Džeklin Dž. Ambler iz Virdžinije u SAD. Ima potomstva.

Jovanovići[uredi | uredi izvor]

Ljubica (1902-1981), kćerka Marka Leka, bila je udata za Aleksandra J. Jovanovića, rodom iz Donjeg Milanovca. Imali su Jovana i Cvetu udatu za Aleksandra Černe-a.

Ima potomstva.

Dimitrije T. Leko (1864-1914)[uredi | uredi izvor]

Dimitrije T. Leko (1864-1914), sin Tome Leka, arhitekta i urbanista. Najveći deo svog života proveo je u inostranstvu: školovao se u Cirihu, Ahenu, Minhenu. Po povratku u zemlju projektovao je Palatu Atina na Terazijama (1902), „Vučinu kuću na Savi“ u Karađorđevoj ulici (1908), kuću porodice Vučo u Deligradskoj ulici (1893).

Dimitrije T. Leko je sa Leposavom Leko, rođ. Đ. Marić (1871-1915) imao Milana (1895-1962), Marka (1897-1914), Ružicu i Aspaziju.

  • Milan Leko (1895-1962),
  • Marko Leko(1897-1914)
  • Ružica Leko (1903-1963) je bila udata za Milana Badžaka iz Jagnjila, koji se vodi kao nestao u Beogradu oktobra 1944.
  • Aspazija Leko (1893-1980) bila je udata za Riharda S. Verendorfa u Lozani 1919. Imali su dve kćerke.

Stevanovići[uredi | uredi izvor]

Anastasija Leko, kćerka Tome Leka udala se za Nikolu D. Stevanovića. Imali su četvoro dece.

Kumanudi[uredi | uredi izvor]

Marija Leko (1860-1911), kćerka Tome Leka udala se za Aleksu Kumanudija (umro 1918). Imali su Dimitrija, Aspaziju, Atanasija.

Dimitrije Kumanudi (1895-1957)[uredi | uredi izvor]

Dimitrije Kumanudi (1895-1957) je sa Draginjom M. Vujić (1894-1971) imao Aleksandra, Vladimira, Mariju, Veru.

  • Aleksandar Kumanudi. Ima potomstva.
  • Vera. Ima potomstva.

Milenkovići[uredi | uredi izvor]

Danica Leko, kćera Tome Leka, bila je udata za Savu J. Milenkovića (1858-1944) iz Aranđelovca. Njihova kćerka Mileva bila je udata za Milana D. Hristića, a potom za Ivana J. Belića, a kćerka Zora za Svetislava K. Milutinovića.

Nema potomstva.

Živadinovići[uredi | uredi izvor]

Zorka Leko, kćerka Tome Leka bila je udata za Živadina Živadinovića (1856-1920). Imali su Milana, Božidara, Jovana, Aleksandru, Milicu i Maru.

  • Milan Živadinović. Ima potomstva (u Francuskoj).
  • Božidar Živadinović. Ima potomstva.
  • Jovan Živadinović. Ima potomstva.
  • Aleksandra Živadinović bila je udata za Đorđa K. Miteović iz Rače Kragujevačke. Ima potomstva.
  • Milica Živadinović bila je udata za Antu I. Cetinea, rodom iz Splita.

Đorđevići[uredi | uredi izvor]

Marija, kćerka Marka Leka bila je udata za dr Đorđa Đorđevića, lekara. Imali su sinove Dimitrija i Ipokrita i kćerku Milevu.

  • Ipokrit (Vladan) Đorđević

Dr Vladan Đorđević (1844- 1930)[uredi | uredi izvor]

Sanitetski pukovnik dr Vladan Đorđević (1844- 1930), predsednik ministarskog saveta (vlade), ministar prosvete i vera i privrede, gradonačelnik Beograda, senator i dr, rođen je 21. novembra/ 3. decembra 1844 u Beogradu kao Ipokrit Đorđević od oca Đorđa Đorđevića, beogradskog lekara i majke Marije Đorđević, rođene Leko. Otac Đorđe je srpskog porekla, a majka Marija je kćerka Marka Leka i praunuka Marka Leka iz Vlahoklisure. U duhu grčke kulture i zbog očevog lekarskog poziva kum Koča German, dao je Vladanu na krštenju ime Ipokrit (Hipokrat), da bi kasnije počeo da koristi „narodnije“ ime Vladan, kao prevod drugog dela svog imena (kratija, gr. - vladavina).

Dr Vladan Đorđević je sa Paulinom Đorđević, rođ. Bitner (1847-1915) iz Beča imao Milana, Aleksandra, Mariju, Nataliju, Ljubomira /umro u 15 godini u Turskoj gde je Vladan bio poslanik, 1896).

Milan Đorđević[uredi | uredi izvor]

Milan V. Đorđević, diplomata, rez. kapetan 1. kl, otpravnik poslova kraljevskog poslanstva Kraljevine Srbije u Carigradu. Kao rezrevni oficir (pešadijski kapetan, komandir 2. čete 4. bataljona, 3. puka Moravske divizije 2. poziva) istakao se u borbama za oslobođenje Kosova kod Merdara, na Govedarniku i Bitolju. Srpska vojska pod njegovom komandom ušla je u Dubrovnik „doveo je u Dubrovnik srpsku vojsku prvu posle Dušanovih oklopnika“ [5].

Aleksandar Đorđević[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Đorđević imao je sina Vladana Đorđevića koji je sa Adrijanom de Vek imao sina Aleksandra Đorđevića, čiji se sin zove Šarl. Žive u Francuskoj.

Vlastari[uredi | uredi izvor]

Marija Vlastari rođ. Đorđević bila je udata za Dimitrija Vlastarija. Venčali su se u Carigradu 1895. Imali su Konstantina, Vladana, Sofiju, Paulinu. Konstantin Vlastari je imao kćerku Arijanu (ima potomstva). Vladan Vlastari je imao sina Filipa. Sofija Vlastari je sa Georgom Jankopulosom imala Damianosa i Maru (ima potomstva).

Deroko[uredi | uredi izvor]

Natalija Deroko rođ. Đorđević je bila udata za pukovnika Vladislava J. Deroka (1871-1944). Porodica Deroko, odnosno De Roko (De Rocco), poreklom je iz Dubrovnika. Jovan Deroko profesor na Liceju u Beogradu od 1850. godine sa Katarinom Vuković iz Beča imao je sinove divizijskog generala Nikolu Deroka, Evžena, zamenika direktora Državnih železnica, Marka, vojnog veterinara, pukovnika Vladislava Deroka, Dragutina, kartografa [6].

Pukovnik Vladislav J. Deroko imao je sa Natalijom Đorđević, kćerkom sanitetskog pukovnika dr Vladana Đorđevića, sinove Jovana i Milana i kćerku Jolandu Paulinu.

  • Jolanda Paulina je bila udata za Nikolu A. Popovića (1905-1993).
  • Milan Deroko (1920-1992).
  • Kapetan Jovan Deroko.
Kapetan Jovan Deroko (1912-1941)[uredi | uredi izvor]

Artiljerijski kapetan Jovan Deroko, rođen je u Krezou u Francuskoj 7/20. aprila 1912. Završio je generalštabnu pripremu. Bio je četnik, pripadnik JVuO generala Draže Mihailovića. Poginuo je na Ljubiću 7. novembra 1941. O njegovoj smrti govore reči poznate pesme Nad Kraljevom živa vatra seva, odnosno Dva Dražina momka.

Nikolići[uredi | uredi izvor]

Aleksandra Leko, kćerka Marka Leka bila je udata za Stojana Nikolića. Njihova deca su Marija, Sofija i Katarina.

Aćimovići[uredi | uredi izvor]

Marija Aćimović, rođ. Nikolić bila je udata za Jovana Ž. Aćimovića. Njihova deca su Živko, Milorad, Katarina i Leposava.

  • Živko Aćimović (1866-1909) je sa Krunom Dragojlović imao kćerke Maru, Jelenu i Nadu. Mara je sa Šukrijom Kurtovićem rodom iz Gacka, imala sina prof. dr Husniju - Batu Kurtovića, prof. beogradskog univerziteta. Jelena je bila udata za Dragoša Adamovića, ima potomstva. Nada je bila udata za Aleksandra Dojčinovića.
  • Milorad Aćimović je sa Jelisavetom Baćebić imo kćerke Ljubicu, Daru, Katarinu i Vidosavu. Ljubica je bila udata (od 1914) za Mitra S. Kneževića iz Trešnjeva (Crna Gora). Ima potomstva. Dara je bila udata za Gavrila Ž. Čobića. Ima potomstva. Katarina za Žarka Nikolića, ima potomstva. Vidosava za Milorada Živanovića, ima potomstva.

Stojisavljevići[uredi | uredi izvor]

Sofija Stojisavljević, rođ. Nikolić bila je udata za Nikolu Stojisavljevića. Njihova deca su Milorad, Dragoljub i Svetislav.

  • Dragoljub Stojisavljević je sa Zorkom Tomić imao Nikolu, Katarinu udatu Dimić i Milicu udatu Bogdanović. Nikola Stojisavljević je sa Angelinom V. Marković imao kćerku Milicu Pašić. Ima potomstva.
  • Svetislav je sa Milicom Mikijinović imao dve kćerke. Ima potomstva.

Ristići[uredi | uredi izvor]

Katarina Ristić, rođ. Nikolić (1846-1912) bila je udata za Lazara Ristića (1839-1899). Imali su Milorada i Vasilija.

Milorad Ristić (1871-1956)[uredi | uredi izvor]

Milorad Ristić (1871-1956) je sa Anđelkom Vladisavljević imao Đorđa, Katarinu i Kosaru. Đorđe Ristić je imao sina Milorada (sin Đorđe i ćerka Nena) i kćerku Anđelku (sin Mihajlo).
Katarina je bila udata za Josifa Mihailovića, ima potomstva.

prof. dr Čedomir Simić (1896-1969), akademik[uredi | uredi izvor]

Kosara, kćerka Milorada Ristića je bila udata za akademika Čedomira Simića iz Čumića, a njihovo potomstvo su ćerka Zorica i sin Pavle.

Zorica je sa primarijusom dr Bogdanom Plećašom imala sina Iliju i ćerku Svetlanu.

dr Ilija Plećaš, Institut za Nuklearne nauke u Vinči, kćerku Jasnu i sina Nikolu.

Svetlana B. Plećaš sa Zoranom Petrovićem ima ćerke Ivanu i Jelenu.

Ivana sa Milošem Vranićem ima sina Matiju. Jelena sa Vladom Korićancem, ima ćerku Saru i sina Viktora.

Pavle je sa Nadom imao ćerke Sanju i Mirjanu. Sanja sa Danijelom Ogrizović ima sinove Pavla i Petra. Mirjana sa Petrom Odavić ima sinove Milana i Jovana.

Vasilije Ristić[uredi | uredi izvor]

Vasilije Ristić je sa Miroslavom Florić imao dva sina. Ima potomstva.

Hadži-Kostići[uredi | uredi izvor]

Mileva, kćerka Marka Leka bila je udata za Stevana Hadži-Kostića. Imali su kćerke Milevu i Darinku.

Jovanovići[uredi | uredi izvor]

Darinka Hadži-Kostić bila je udata za Milana S. Jovanovića. Njihova deca su Stevan, Dušan, Pavle i Sofija. Ima potomstva.

Porodične kuće i imanja[uredi | uredi izvor]

Porodica Leko imala je dućane, radnje u Vasinoj ulici.

Toma Leko je 1867. podigao je jednospratnicu na uglu Vasine i Zmaj Jovine ulice nazvanu Kutulin han, poznatu kao i Zlatni anđeo. To je bila kafana i hotel od samo jedne sobe. Kasnije porodica Leko je stanovala u toj kući, koja je od 1894. služila za izdavanje pod zakup.

Srodstvo[uredi | uredi izvor]

Porodica Leko je u srodstvu sa Kumanudijima, Antulama, Pešikama, Radojlovićima, posredno i Cincar-Jankovićima i dr.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Lazić, Viktor (Februar 2018). „Srbija među knjigama”: 22.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  2. ^ Po kazivanju prof. dr Aleksandra Leka, D. Popović, O cincarima, Beograd 1937, str. 399. Detaljan rodoslov porodica Leko i Antula uradio je prof. dr Marko Leko
  3. ^ Lazić, Viktor (Februar 2018). „Srbija među knjigama”: 23.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  4. ^ Zdravko Ranković: Medicinari umrli 1915., Pristupljeno 10. 4. 2013.
  5. ^ Balkanski rat, D. Šijački, br. 20, 9. 6. 1913, 310 -311. Bratislava Kostić, Novo groblje u Beogradu, Beograd 1999, str. 73
  6. ^ M. Bjelajac, Generali i admirali vojske Kraljevine Jugoslavije, Beograd 2004, str. 141

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]