Leopold Stokovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Leopold Stokovski
Leopold Stokovski
Datum rođenja(1882-04-18)18. april 1882.
Mesto rođenjaLondon
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti13. septembar 1977.(1977-09-13) (95 god.)
Mesto smrtiNeder Volop
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Veb-sajtwww.stokowskisociety.net

Leopold Entoni Stokovski (engl. Leopold Anthony Stokowski, /stəˈkaʊski, -ˈkɔf-, -ˈkɔv-/; London, 18. april 1882Neder Volop, 13. septembar 1977), američki dirigent, irsko-poljskog porekla.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Stokovski je rođen u Londonu, a muziku je studirao na Oksfordu i Kraljevskom muzičkom koledžu u Londonu. Najpre je postao orguljaš Crkve svetog Bartolomeja u Njujorku, a kao dirigent je prvi put nastupio u Parizu, 1908. godine. Tim nastupom je ostavio veoma dobar utisak na kritiku i javnost, što ga je jako brzo dovelo do mesta dirigenta simfonijskog orkestra u Sinsinatiju. Tu je imao veliki uspeh, tako da je već 1912. godine dobio ponudu da preuzme Filadelfijski simfonijski orkestar. Ovaj orkestar će voditi narednih 25 godina. Pod njegovim rukovodstvom Filadelfijski simfonijski orkestar će postati najbolji orkestar u Americi i jedan od najpoznatijih u svetu. Nastupao je sa NBC simfonijskim orkestrom, Njujorškom filharmonijom, a osnovao je i Američki simfonijski orkestar. Poslednji put je javno nastupio u Veneciji 1975. godine, ali je nastavio da snima u studiju sve do 1977. godine. Radio je orkestarske transkripcije kompozicija za orgulje Johana Sebastijana Baha. Umro je u Hempširu, u Engleskoj 13. septembra 1977. godine.

Stil[uredi | uredi izvor]

Stokovski je iz orkestra izvukao jedan potpuno novi zvuk, poznat pod nazivom “Stokovski zvuk“, koji se sastoji od bujnog, snažnog i bogatog zvuka gudača, koji je svojim teatralnim i gotovo neverovatno tačno proračunatim pokretima ruku pretvarao u prodoran zvuk limenih duvača, ali istovremeno ostavljajući utisak neverovatne harmonije i preciznosti. Posle 1929. godine je dirigovao bez palice, te je takav način dirigovanja uz široke pokrete ostao sinonim za Stokovskog. Pri nastupima je želeo da istakne svoju figuru, pa je tražio izdignute podijume za dirigenta i eksperimentisao sa osvetljenjem, kako bi izrazio svoju senku na zidovima i time ostavljao što dublji utisak.

Leopold Stokovski je bio prvi dirigent koji je počeo da masovno osvaja medije. Sa njim profesija dirigenta stiče popularnost, uzvišenost i poželjnost, što će do vrhunca dovesti Herbert fon Karajan. Tako se Stokovski pojavio u nekoliko filmova, čak nastupio i u animiranom filmu koji je radio Volt Dizni (“Fantazija“). Takva medijska popularnost, zatim prepoznatljiv “Stokovski zvuk“ (koji je danas još poznatiji i kao “Filadelfijski zvuk“) koji je stvorio, kao i legenda koju je težio da formira oko svog života, doneli su Stokovskom ogromnu slavu. Kako je većinu svog radnog veka proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, to je bio američki način promovisanja svojih umetnika, i njihov način konkurisanja staroj Evropi i njenim vrednostima.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Norman Lebrecht, The Maestro Myth, 1997.
  • Grupa autora, Enciklopedijski leksikon muzičke umetnosti, Beograd, 1972.