Pređi na sadržaj

Лепа села лепо горе

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lepa sela lepo gore
DVD omot
Žanrdramedija
ratni
RežijaSrđan Dragojević
ScenarioVanja Bulić
Srđan Dragojević
Biljana Maksić
Nikola Pejaković
ProducentDragan Bjelogrlić
Goran Bjelogrlić
Milko Josifov
Nikola Kojo
Zoran Cvijanović
Glavne ulogeMarko Kovijanić
Milorad Mandić Manda
Nikola Kojo
Nikola Pejaković
Petar Božović
Dragan Bjelogrlić
Dragan Maksimović
Dragan Petrović
Dragan Zarić
Bata Živojinović
MuzikaAleksandar Habić
Laza Ristovski
ScenografMilenko Jeremić
SnimateljDušan Joksimović
MontažaPetar Marković
Producentska
kuća
RTS
Kobra film Beograd
Godina1996.
Trajanje129 minuta
ZemljaSR Jugoslavija
Jeziksrpski
IMDb veza

Lepa sela lepo gore je srpski ratni film iz 1996. godine, režisera i ko-scenariste Srđana Dragojevića.[1] Film je omaž jugoslovenskoj kinematografiji.

Film je inspirisan istinitim događajem, kada je 7 srpskih vojnika drinskog korpusa bilo devet dana okruženo u 97 m dugom tunelu Brodar (8 km od Višegrada prema Rudom) u septembru 1992. godine.[2]

Film je bio srpski kandidat za Oskara, za najbolji film van engleskog govornog područja za 1996. godinu. Smatra se modernim klasikom srpske kinematografije.[3]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Radnja filma počinje u jednoj beogradskoj vojnoj bolnici gde su smešteni ranjenici rata u Bosni i Hercegovini. U bolnici se filmski junaci sećaju mladosti i rata. Priča se vrti oko dvojice dečaka, Halila - Muslimana, i Milana - Srbina, koji su odrasli zajedno u selu blizu napuštenog tunela. Kao deca se nisu usudili da uđu u tunel, jer su verovali da tamo boravi „drekavac“. Dvanaest godina kasnije, tokom rata u Bosni, Milan, zarobljen u tunelu sa svojim saborcima, i Halil nalaze se na suprotnim stranama, sudbinski srljajući u sukob. Među iscrpljenim srpskim borcima našla se i jedna zalutala američka novinarka.[3]

[4]

Glumac Uloga
Dragan Bjelogrlić Milan Tanović
Nikola Kojo Velja
Bata Živojinović Gvozden
Zoran Cvijanović Brzi
Dragan Maksimović profesor Petar
Milorad Mandić Manda Viljuška
Dragan Petrović Laza
Nikola Pejaković Halil Pašić
Liza Monkjur Liza
Marko Kovijanić Marko
Petar Božović Slobodan
Renata Ulmanski Milanova majka
Vera Dedović učiteljica
Dragan Zarić Nazim
Branko Vidaković diler
Dubravko Jovanović vojni policajac/ratni profiter
Branka Katić bolničarka
Milena Pavlović bolničarka
Mira Banjac Veljina majka
Nebojša Ilić Veljin brat
Boris Milivojević zarobljeni Musliman
Feđa Stojanović Džemal Bijedić
Melita Bihali Halilova majka
Bojan Žirović vojnik
Milica Ostojić teta Đana
Zoran Radomirović narkoman
Nebojša Drakula zli bolničar
Darko Tomović snimatelj
Olivera Viktorović Nazimova žena
Suzana Zlatanović devojčicina majka
Nataša Lučanin bolničarka
Sandra Bugarski bolničarka
Zdenko Kolar mirovnjak
Vanja Bulić mirovnjak
Milko Josifov Turčin
Goran Petranović borac/ranjenik

Uloge dečaka Halila i Milana glumili su Miloš Đuričić i Admir Šehović koji je i kasnije nastavio da se bavi glumom.[5]

O likovima

[uredi | uredi izvor]

Milan (Dragan Bjelogrlić) - centralni junak priče, mladić rastrzan unutrašnjim sukobima u sebi i državi.

Velja (Nikola Kojo) - Poznati lopov iz Beograda, koji je najveći deo svog „posla“ obavljao 1980-ih i ranih 1990-ih. Kada su pozivari došli po njegovog mlađeg brata, on se predstavio kao brat i umesto njega otišao u rat. On je dao ime filmu. Nakon što je njegova jedinica spalila selo rekao je: „Lepa sela lepo gore, a ružna ostaju ružna čak i kada gore.

Poznata je njegova rečenica u filmu:

Ajde da ti čika Velja da bonu.

Petar (Profesor) (Dragan Maksimović) - Srbin iz Bosne, profesor iz Banje Luke po čemu je dobio nadimak. U filmu izgleda da ima nostalgičan osećaj prema Jugoslaviji. Dok drugi za vreme rata pale kuće i sve što u njima nađu, on je zainteresovan više za literaturu pa po kućama koje će kasnije zapaliti prvo pretraži da nema neka zanimljiva knjiga. Često čita iz dnevnika koji je našao za vreme rata.

Brzi (Zoran Cvijanović) - Narkoman koji je pod uticajem droge sa nadvožnjaka upao u kamion JNA koji se kretao ka Vukovaru. On jedini razume engleski.

Viljuška (Milorad Mandić) - Srpski četnik koji je u rat krenuo da bi zaštitio svog kuma Lazu i iz patriotskih razloga. Dobio je nadimak viljuška zato što oko vrata nosi viljušku.

Poznata je njegova rečenica u filmu:

Onomad sam gledao na televizoru... Jel znaš ti, nesrećo, da su Srbi najstariji narod. Dok su Švaba... i Englez... i Amerikanac pre... šesto godina, jeli svinju s rukama, mi (Srbi) smo imali ovo (pokazuje na viljušku). Na srpskom dvoru mi s viljuškom boc, a Švaba s rukama, usta ga jebem!... najstariji.

U filmu je duhovit i srećan sve dok njegov kum Laza nije umro u napadu muslimana.

Laza (Dragan Petrović) - Laza je Viljuškin kum. Dok je gledao vesti o užasima protiv Srba, iznervirao se i otišao kao dobrovoljac u rat.

Poznata je njegova rečenica u filmu:

Neće moći burazeru, neće moći kažem ja tebi. Neće više ovde švapska i turska noga kročiti... Kako je kod vas gore u Švedskoj? 'Ladno, al' standard.

Marko (Marko Kovijanić) - Mladić od 18 godina koji očajnički traži poštovanje ostalih članova voda. Najviše ceni Velju.

Gvozden (Bata Živojinović) - Vođa voda i profesionalno obučeni JNA oficir. Voli Tita i nedostaje mu Jugoslavija. Marširao je 350 km Titu na sahranu. Izdan je od svog kuma muslimana u ratu.

Poznata je njegova rečenica u filmu:

Da se ne ljubimo.

Učiteljica (Vera Dedović) - Lik učiteljice vezuje se za period detinjstva glavnih junaka. Ona je mlada, šarmantna, a vreme između dva odmora provodi sa poštarom Nazimom na travnjaku u blizini škole.

Slobodan (Petar Božović) - Predratni kafedžija i boem. U ratu se bavio mutnim radnjama i postao ratni profiter

Istinit događaj kao inspiracija

[uredi | uredi izvor]

Godine 1992. septembra meseca, sedam vojnika Treće čete Drinskog bataljona čuvalo je most ispred tunela, pazeći da muslimanske jedinice ne pređu na desnu obalu Drine. Posle nekoliko dana celi kanjon je goreo. Jedinica se povukla u tunel i tako našla u klopci, zarobljena sa obe strane, bez mogućnosti da izađe iz istog.

Tako su proveli devet dana, pod bombama i stalnim napadima muslimanskih snaga. Milovan Lučić i Vladan Gavrilović umrli su u tunelu zbog rana dobijenih gelerom, teško ranjeni Novak Arsić ubio se pucnjem u slepoočnicu, dok je Stevan Panić nastradao od kiše metaka kojim su ih muslimanske jedinice svakodnevno zasipale. Trojica srpskih vojnika Mihajlo Šimšić, Slađan Simić i Stanko Mećašev su uspeli da izađu iz tunela i preživeli.[6][7]

Scenario

[uredi | uredi izvor]

Scenario za film "Lepa sela lepo gore" nastao je iz članka "Osam dana u grobu" Vanje Bulića. Bulić je rekao da je inspiraciju za lik glavnog junaka Milana (Dragan Bjelogrlić) pronašao u životnoj priči vojnika Slađana Simića koji je bio jedan od sedmorice zarobljenih srpskih boraca u tunelu Brodar na putu između Višegrada i Rudog.[8]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Na 20. Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji film je osvojio Drugu nagradu za scenario (Vanja Bulić, Srđan Dragojević i Nikola Pejaković).[9]

  • Nagrade za najboljeg glumca (Velimir Bata Živojinović) i za najbolji film na festivalu Sofest u Sopotu 1996. godine.

Kulturno dobro

[uredi | uredi izvor]

Jugoslovenska kinoteka je, u skladu sa svojim ovlašćenjima na osnovu Zakona o kulturnim dobrima, 28. decembra 2016. godine proglasila sto srpskih igranih filmova (1911—1999) za kulturno dobro od velikog značaja. Na toj listi se nalazi i film "Lepa sela lepo gore".[10]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Лепа села лепо горе”. Филмски центар Србије. Архивирано из оригинала 17. 10. 2021. г. Приступљено 30. 1. 2021. 
  2. ^ „Istiniti događaj po kome je snimljen film Lepa sela lepo gore”. Приступљено 10. 4. 2013. 
  3. ^ a b „Лепа села лепо горе”. Ртс. Приступљено 16. 1. 2021. 
  4. ^ „Лепа села лепо горе”. Видеотека. Архивирано из оригинала 22. 01. 2021. г. Приступљено 16. 1. 2021. 
  5. ^ „"Хајде Халиле...": Где су данас дечаци из култне сцене филма "Лепа села, лепо горе". Б92. 14. 6. 2022. Приступљено 15. 6. 2022. 
  6. ^ „Само тројица су преживела! Језива истинита прича крије се иза филма Лепа села лепо горе! Српски војници су 9 дана били заробљени у тунелу!”. Ало. Приступљено 16. 1. 2021. 
  7. ^ „Лепа села, ружне успомене”. Политика. Приступљено 16. 1. 2021. 
  8. ^ „Тајне са снимања филма Лепа села лепо горе”. Правда. Приступљено 16. 1. 2021. 
  9. ^ „20. фестивал филмског сценарија - Награде и признања”. Screenfest. Приступљено 16. 1. 2021. 
  10. ^ „Сто српских играних филмова (1911—1999) проглашених за културно добро од великог значаја”. Југословенска Кинотека. Приступљено 5. 2. 2021. 

Литература

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]