Lešak (Leposavić)

Koordinate: 43° 10′ 00″ S; 20° 44′ 34″ I / 43.1667° S; 20.7428° I / 43.1667; 20.7428
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lešak
Lešak
Administrativni podaci
Država Srbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskomitrovački
OpštinaLeposavić
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.1.803
Geografske karakteristike
Koordinate43° 10′ 00″ S; 20° 44′ 34″ I / 43.1667° S; 20.7428° I / 43.1667; 20.7428
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina455 m
Lešak na karti Srbije
Lešak
Lešak
Lešak na karti Srbije
Poštanski broj38219
Pozivni broj+381(0)28
Registarska oznakaKM

Lešak je gradsko naselje u Srbiji, u opštini Leposavić. Administrativno pripada Kosovu i Metohiji, odnosno Kosovskomitrovačkom upravnom okrugu. Prema proceni iz 2011. godine bilo je 1.803 stanovnika.[1][a]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Površina katastarske opštine Lešak, gde je atar naselja, iznosi 1.331 ha. Sedište je istoimene mesne zajednice. Nalazi se na desnoj strani reke Ibar, 10 km severno od Leposavića, na nadmorskoj visini od 455 m.

Naselje ima povoljan saobraćajno-geografski položaj, jer se nalazi na Ibarskoj magistrali i železničkoj pruzi BeogradKraljevoSkoplje. U bližoj okolini naselja je staro srpsko groblje i ostaci crkve „Borjani“ koja je zakonom zaštićena kao istorijski spomenik.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi pisani pomen o Lešku je iz 1395. godine, kada je srpska kneginja Milica, žena kneza Lazara, priložila ovo selo svetogorskom manastiru Svetog Pantelejmona.

Naziv naselja verovatno potiče od imena biljke leska (lešnik — listopadni gust grm čiji se izdanci upotrebljavaju u pletarstvu, drvo u stolarstvu i rezbarstvu, a plodovi u ishrani).

U Lešku, varošici industrijskog tipa, podignute su stambene zgrade sa zelenim površinama oko njih i asfaltnim stazama.

Na temeljima stare crkve, koju je sagradio učitelj Petko Rakočević 1925. godine, posle zemljotresa 1980. godine, u Lešku je sazidana nova crkva posvećena Uspenju Bogorodice.

Opština Lešak je do 1953. godine pripadala Studeničkom srezu, a od 1953. do 1959. srezu Kraljevo. [2]

U vreme kada je Lešak bio centar istoimene opštine, od 1955. do 1959. godine, počeo je da poprima ulogu administrativno-upravnog, zdravstvenog, privrednog, trgovinskog, kulturno-prosvetnog i školskog centra.

Rukovodstvo NR Srbije krajem 1959. godine odlučilo je da se opština Lešak, koja se do tada nalazila u okviru kraljevačkog sreza pripoji opštini Leposavić i tako premesti u Autonomnu kosovskometohijsku oblast[2]

Godine 1959. srezovi Leposavić i Lešak su iz Raškog okruga pripojeni Kosovskoj Mitrovici. Svi kasniji pokušaji da se ovaj deo vrati centralnom delu Srbije ostali su bez rezultata.[3]

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

U Lešku postoji fabrika delova, komponenti i mašina „Lola” u sastavu Holding kompanije „Ivo Lola Ribar”. U naselju ima 23 trgovinska radnje sa mešovitom robom, a postoji i 12 zanatskih radnji.

U Lešku postoji Mesna kancelarija, bioskop, biblioteka, obdanište (izgrađeno 2016[4]), osmorazredna osnovna škola, srednja poljoprivredna škola, raseljena iz Prištine nakon 1999. godine i Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Prištini. Postoji i zdravstvena ambulanta (renovirana 2016[4]), dve apoteke, veterinarska stanica, dečji vrtić i pošta sa 1124 telefonska priključka.

OŠ „Stana Bačanin”, nosi ime narodnog heroja iz Drugog svetskog rata, predratne učiteljici iz osnovne škole u Vračevu. Školska zgrada je izgrađena 1956. Smeštena je u centru naselja. Od 2012. ima i fiskulturnu salu. U svom sastavu škola ima matičnu školu u Lešku i šest izdvojenih odeljenje u mestima Belo Brdo, Vračevo, Beluće (četiri razreda), Ostraće (četiri razreda), Donji Krnjin (četiri razreda), Miokoviće (četiri razreda). Nastava u matičnoj školi, koja ima oko 300 đaka se obavlja u dve smene, dok se u izdvojenim školskim mestima odvija samo u prvoj smeni.[5]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 1981. godine mesto je bilo većinski naseljeno Srbima. Nakon rata 1999. godine Srbi nisu napuštali Lešak.

Etnički sastav prema popisu iz 1981.[6]
Srbi
  
1.448 86,6%
Romi
  
177 10,6%
Muslimani
  
14 0,8%
Crnogorci
  
12 0,7%
Ukupno: 1.672

Broj stanovnika na popisima:

Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 578
1953. 690
1961. 1.041
1971. 1.319
1981. 1.672
1991. 1.852

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Današnje stanovništvo čine rodovi: Radosavljevići, Pešakovići, Vukadinovići, Boškovići, Bogdanovići, Milutinovići, Đorovići, Stojanovići, Jezdići, Vučak, Lazići, Dudići, Košanin, Džodići, Lukići, Virijevići, Stanisavljevići, Stojanovići, Pitulić, Tasić, Zečević, Grace, Bogojević, Kneževići, Šijakovići, Perići, Neškovići, Čeperkovići, Cukići, Radenkovići, Stankovići, Jeremići, Jakovljevići, Mijajlovići, Jovanovići, Biorac, Mihajlović, Spasojević, Đorđevići, Jelenići, Kadići, Vuletići, Minići.

U zaseoku Kratina žive rodovi: Pavlovići, Lazovići, Đorovići, Jasnići, Mihailovići, Vukadinovići- Rajovići .

U zaseoku Zaselje žive rodovi: Mihajlovići, Josovići, Jokovići.

U zaseoku Premovići žive rodovi: Premovići,Biševci i Milovanovići.

U zaseoku Kamen žive rodovi: Rakovići, Markovići, Šljivići, Pešići, Nešovići, Simovići, Vukašinovići, a ima i romskih rodova: Nikolići, Jovanovići, Ristići, Jaćimovići, Bogdanovići.

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]