Liberalna stranka (Srbija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Liberalna stranka
PredsednikJovan Ristić
Jovan Avakumović
Osnovana1868, 1883 (formalno)
Raspuštena1895 (27 god.)
PrethodnikDružina mladeži srpske
Ujedinjena omladina srpska
NaslednikNacionalna stranka (vođa:Stojan Ribarac)
Liberalno-demokratska stranka (vođa: Vojislav Veljković)
SedišteBeograd
 Kneževina Srbija
 Kraljevina Srbija
NovineSrpska nezavisnost
Srpska zastava
IdeologijaKlasični liberalizam
Nacionalni liberalizam
Rusofilija
Politička pozicijacentar

Liberalna stranka je formalno osnovana 1881.

Stranka je osnovana 1881. u obliku udeoničarkse družine t.j. kao Družina za potpomaganje srpske književnosti.[1] Liberalna stranka sa prelaznim rešenjem u vidu nepolitičkog udruženja (Družina za potpomaganje srpske književnosti) je formirana septembra 1881. odnosno 1882. godine. I ako je Liberalna stranka, pravno govoreći, poslednja i najmlađa stranka, ona je imala najduži predstranački život.

Svaka partija imala je svoj organ, regularni stranačko-politički list koji je donosio program i razne proglase i radio na širenju ugleda i moći stranke, tako je Liberalna stranka imala Srpsku nezavisnost, Srpsku zastavu.[2]

Iako će tek 1881. godine i nakon osnivanja Narodno-liberalne stranke formalno postati vođa liberala, Jovan Ristić se praktično na toj poziciji našao 1868. godine.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Vladimir Jovanović

Liberalna stranka predstavlja jednu od tri političke stranke koje su značajno učestvovale u političkom životu Srbije u 19. veku. Formalno je osnovana 1881. godine. Njeni osnivači Liberali se javljaju u političkom životu Srbije i četrdesetih godina 19. veka. Za vreme vladavine Aleksandra Karađorđevića, tj. ustavobranitelja, liberali su predstavljali opoziciju, a među njima su bili najistaknutiji Vladimir Jovanović (otac Slobodana Jovanovića), Jevrem Grujić, Milovan Janković, Stojan Bošković, Alimpije Vasiljević i Jovan Ilić. Prvi oblik njihovog političkog organizovanja predstavlja Družina mladeži srpske, osnovana 1847. godine, a njen rad je zabranjen 1851. godine. Liberali su učestvovali u Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima kao i na Petrovskoj skupštini. Godine 1858. odigrali su značajnu ulogu u rušenju režima Aleksandra Karađorđevića. Oni su osnivači Ujedinjene omladine srpske. Po svojim idejama bili su bliski Jovanu Ristiću, koji će kasnije postati predsednik Liberalne stranke.

Liberali su bili rusofili i obrenovićevci, tesno povezani i sa pravoslavnom crkvom u Srbiji a posebno sa mitropolitom Mihailom koji je i sam bio liberal.

Što se tiče nacionalne politike, ostaju dosledni cilju ujedinjenja svih Srba. Liberali su bila politička struja koja se nalazila između konzervativaca i markovićevaca koji su kasnije osnovali Narodnu radikalnu stranku.

Liberalna stranka ima velike zasluge u donošenju Namesničkog ustava, u dobrom vođenju dva srpsko-turska rata i dobijanje nezavisnosti na Berlinskom kongresu.

Liberalna stranka se posle dolaska Petra Karađorđevića na vlast deli u dve stranke, jednu koja se preimenuje u Nacionalna stranka i koju predvodi Stojan Ribarac, i drugu koja dobija naziv Liberalno-demokratska stranka a koju predvodi Vojislav Veljković. Obe stranke se 1904. godine udružuju pod nazivom Narodna stranka.

Pokušaj obnove 1989.[uredi | uredi izvor]

Pokušaj obnove Liberalne stranke desio se 14. decembra 1989. godine, kada su u Valjevu u podrumu zgrade bivšeg Socijalističkog saveza radnog naroda Predrag Vuletić, Aleksandar Stefanović, Milan Ulm i Slaven Batočanin osnovali stranku. Na prvim direktnim, višestranačkim izborima za predsednika Republike Srbije koji su održani 9. decembra 1990. Liberalna stranka je osvojila 5000 glasova.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Protokol Vanrednoh Glavnog Skupa Družine za „potpomaganje srpske književnosti”, Srpska nezavisnost: organ Narodno-liberalne stranke - 1881 (broj 34)
  2. ^ SRPSKA HUMORISTIČKO-SATIRIČKA PERIODIKA DRUGE POLOVINE XIX I POČETKA XX VEKA, DOKTORSKA DISERTACIJA, mr Ivana Ikonić, Novi Sad, 2015. godine
  3. ^ Danijel Radović: Jovan Ristić i liberali u kneževini Srbiji (1858–1868) – od suparnika do predvodnika Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. novembar 2015), Srpske studije Knj. 4, 2013. (st. 205)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]