Liberalna stranka (Srbija)
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Liberalna stranka | |
---|---|
Predsednik | Jovan Ristić Jovan Avakumović |
Osnovana | 1868, 1883 (formalno) |
Raspuštena | 1895 (27 god.) |
Prethodnik | Družina mladeži srpske Ujedinjena omladina srpska |
Naslednik | Nacionalna stranka (vođa:Stojan Ribarac) Liberalno-demokratska stranka (vođa: Vojislav Veljković) |
Sedište | Beograd Kneževina Srbija Kraljevina Srbija |
Novine | Srpska nezavisnost Srpska zastava |
Ideologija | Klasični liberalizam Nacionalni liberalizam Rusofilija |
Politička pozicija | centar |
Liberalna stranka je formalno osnovana 1881.
Stranka je osnovana 1881. u obliku udeoničarkse družine t.j. kao Družina za potpomaganje srpske književnosti.[1] Liberalna stranka sa prelaznim rešenjem u vidu nepolitičkog udruženja (Družina za potpomaganje srpske književnosti) je formirana septembra 1881. odnosno 1882. godine. I ako je Liberalna stranka, pravno govoreći, poslednja i najmlađa stranka, ona je imala najduži predstranački život.
Svaka partija imala je svoj organ, regularni stranačko-politički list koji je donosio program i razne proglase i radio na širenju ugleda i moći stranke, tako je Liberalna stranka imala Srpsku nezavisnost, Srpsku zastavu.[2]
Iako će tek 1881. godine i nakon osnivanja Narodno-liberalne stranke formalno postati vođa liberala, Jovan Ristić se praktično na toj poziciji našao 1868. godine.[3]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Liberalna stranka predstavlja jednu od tri političke stranke koje su značajno učestvovale u političkom životu Srbije u 19. veku. Formalno je osnovana 1881. godine. Njeni osnivači Liberali se javljaju u političkom životu Srbije i četrdesetih godina 19. veka. Za vreme vladavine Aleksandra Karađorđevića, tj. ustavobranitelja, liberali su predstavljali opoziciju, a među njima su bili najistaknutiji Vladimir Jovanović (otac Slobodana Jovanovića), Jevrem Grujić, Milovan Janković, Stojan Bošković, Alimpije Vasiljević i Jovan Ilić. Prvi oblik njihovog političkog organizovanja predstavlja Družina mladeži srpske, osnovana 1847. godine, a njen rad je zabranjen 1851. godine. Liberali su učestvovali u Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima kao i na Petrovskoj skupštini. Godine 1858. odigrali su značajnu ulogu u rušenju režima Aleksandra Karađorđevića. Oni su osnivači Ujedinjene omladine srpske. Po svojim idejama bili su bliski Jovanu Ristiću, koji će kasnije postati predsednik Liberalne stranke.
Liberali su bili rusofili i obrenovićevci, tesno povezani i sa pravoslavnom crkvom u Srbiji a posebno sa mitropolitom Mihailom koji je i sam bio liberal.
Što se tiče nacionalne politike, ostaju dosledni cilju ujedinjenja svih Srba. Liberali su bila politička struja koja se nalazila između konzervativaca i markovićevaca koji su kasnije osnovali Narodnu radikalnu stranku.
Liberalna stranka ima velike zasluge u donošenju Namesničkog ustava, u dobrom vođenju dva srpsko-turska rata i dobijanje nezavisnosti na Berlinskom kongresu.
Liberalna stranka se posle dolaska Petra Karađorđevića na vlast deli u dve stranke, jednu koja se preimenuje u Nacionalna stranka i koju predvodi Stojan Ribarac, i drugu koja dobija naziv Liberalno-demokratska stranka a koju predvodi Vojislav Veljković. Obe stranke se 1904. godine udružuju pod nazivom Narodna stranka.
Pokušaj obnove 1989.[uredi | uredi izvor]
Pokušaj obnove Liberalne stranke desio se 14. decembra 1989. godine, kada su u Valjevu u podrumu zgrade bivšeg Socijalističkog saveza radnog naroda Predrag Vuletić, Aleksandar Stefanović, Milan Ulm i Slaven Batočanin osnovali stranku. Na prvim direktnim, višestranačkim izborima za predsednika Republike Srbije koji su održani 9. decembra 1990. Liberalna stranka je osvojila 5000 glasova.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Liberalizam u Srbiji
- Družina mladeži srpske
- Ujedinjena omladina srpska
- Izbori za Veliku ustavotvornu narodnu skupštinu Kneževine Srbije 1869.
- Ustav Srbije iz 1869. godine
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Protokol Vanrednoh Glavnog Skupa Družine za „potpomaganje srpske književnosti”, Srpska nezavisnost: organ Narodno-liberalne stranke - 1881 (broj 34)
- ^ SRPSKA HUMORISTIČKO-SATIRIČKA PERIODIKA DRUGE POLOVINE XIX I POČETKA XX VEKA, DOKTORSKA DISERTACIJA, mr Ivana Ikonić, Novi Sad, 2015. godine
- ^ Danijel Radović: Jovan Ristić i liberali u kneževini Srbiji (1858–1868) – od suparnika do predvodnika Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. novembar 2015), Srpske studije Knj. 4, 2013. (st. 205)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Stokes, Gale (1990). Politics as Development: The Emergence of Political Parties in Nineteenth Century Serbia. Duke University Press.
- Dragoslav Janković: Rađanje parlamentarne demokratije, Beograd 1997.
- Jovičić, Miodrag (1999). Leksikon ustavnosti Srbije 1804-1918. Beograd: Filip Višnjić.
- Popović-Obradović, Olga (2008). Kakva ili kolika država?: Ogledi o političkoj i društvenoj istoriji Srbije XIX–XXI veka. Helsinški odbor za ljudska prava. ISBN 9788672081558.