Linija Viktorija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Linija Viktorija
Victoria Line
Boja na mapi svetloplava
Godina otvaranja 1968.
Tip linije dubinska
Vozni park 1967 Tjub stok
Broj stanica 16
Dužina (km) 21
Depoi Nortamberlend Park
Putnici 161.319.000 (godišnje)
Linije
Londonskog metroa
  Bejkerlu
  Viktorija
  Voterlu i Siti
  Distrikt
  Istočnolondonska
  Kružna
  Metropolitan
  Pikadili
  Severna
  Hamersmit i Siti
  Centralna
  Džubili
Druge železničke linije
Transporta za London
  Doklandska laka železnica
  Tremlink
Linija Viktorija

Linija Viktorija (engl. Victoria Line) jedna je od dubinskih linija londonskog metroa. Linija je celom dužinom postavljena podzemno i jedino se depo za vozove koji je opslužuju nalazi na površini.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Linija Viktorija je jedna od relativno najmlađih linija koje funkcionišu u sklopu londonskog metroa. Izgrađena je namenski, i proteže se od juga ka severoistoku Londona. Zamišljeno je da se njenom izgradnjom smanji opterećenje na druge linije koje operišu u tom području, posebno na Pikadili liniju. Izgradnja je počela ranih 1960-ih a linija je trasirana tako da ima što više zajedničkih stanica bilo sa postojećim linijama podzemne, bilo sa stanicama Britanskih železnica. Ovo je postignuto za 15 stanica, samo jedna stanica - Pimliko - nema mogućnost presedanja. Pri planiranju linije pazilo se i na to da, bez obzira na primaran zadatak, stanice ne budu preblizu jedna drugoj kako bi vozovi i dalje mogli da razviju adekvatnu brzinu i postignu efikasnost. Sve ovo je predstavljalo jedinstven zadatak, a poseban izazov predstavljala je izmena postojećih stanica, dodavanjem novih perona. Na mnogim od tih stanica, peroni su postavljeni ukoso i pruga se preseca.

Linija je otvorena po segmentima. Prvi segmenat, između stanica Voltamstou Central i Hajburi i Islington, otvoren je 1. septembra 1968. Otvaranje nije pratila nikakva ceremonija već su vozovi počeli da rade po usvojenom redu vožnje, prvi pošavši sa Voltamstou Central u 6:30.

Zvanična ceremonija otvaranja odigrala se 1971. kada je i poslednji segmenat linije - do Brikstona - bio završen.

Vozni park[uredi | uredi izvor]

Izgled unutrašnjosti vozova koji trenutno opslužuju liniju

Jedinstvenost linije Viktorija svakako je u tome što je ona prva potpuno automatizovana linija na svetu. Sistem koji omogućava automatizovano funkcionisanje vozova postavljen je tokom izgradnje, odnosno u funkciji je od otvaranja 1968. Flota linije Viktorija ogleda se u 43 1967 Tjub stok vozova. Svi su opremljeni takozvanim ATO sistemom (od engleskog Automatic Train Operation — Automatsko upravljanje vozom). Kompozicija se po pravilu sastoji od četiri jedinice. Uloga vozača je minimalna. Nakon što je proverio da je bezbedno, vozač zatvara vrata, i pritiska dugme „start“. Ukoliko signal na semaforu to dozvoljava, automatski sistem pokreće voz, održava brzinu na onoj propisanoj za taj segmenat, i konačno, bezbedno zaustavlja voz na sledećoj stanici. Naravno, u slučaju kvara automatskog sistema, vozač u svakom trenutku može da preuzme kontrolu nad vozom. Za vreme špica, liniju opslužuje 37 vozova.

Vozni park linije Viktorija očekuje potpuno podmlađivanje u ovoj deceniji. U sklopu velikog projekta poboljšanja trenutnih voznih parkova i infrastrukture (u vrednosti od 10 milijardi funti), Transport za London će do 2012. zameniti sve vozove serije 1967 Tjub stok. Konstruisanje njihovih zamena povereno je Bombardijer Transportejšnu (Bombardier Transportation) koji će 2006. završiti rad na prototipu nove serije vozova - 2009 Tjub stok. Ovi prototipovi će ući u proces testiranja na liniji Viktorija 2008, a u periodu između 2009. i 2012. oni će u potpunosti zameniti postojeći vozni park.

Stanice[uredi | uredi izvor]

Geografski verna šema linije Viktorija

Putovanje između Voltamstou Central i Brikstona za vreme špica traje oko 32 minuta, a prosečan interval između dva voza je samo dva minuta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Victoria Line Linija Viktorija na zvaničnom sajtu londonskog metroa.