Lift

Lični lift.

Čelična užad i elektromotor kao pogon za užasti lift.

Okno hidrauličkog lifta s metalnom rešetkom na dnu. Ovaj lift putuje na 7 spratova.

Kružeći lift u Berlinu.

Građevinski lift.

Lift služi za vertikalni ili strmi prevoz osoba i materijala, pa se i deli na putničke ili teretne liftove. Za prevoz (transport) se koriste otvorene ili zatvorene kabine s mogućnošću zaustavljanja na potrebnom broju stanica. Primenjuju se u stambenim i poslovnim zgradama, rudnicima, industrijskim postrojenjima, brodovima, na gradilištima i slično. Pogon je uglavnom električni, s pogonskom užnicom i užadima na kojima vise kabina i protivteg. Za poslovne zgrade iznad 10 spratova i stambene zgrade iznad 30 spratova koristi se neposredni električni pogon bez reduktora, s brzinama dizanja od 2,5 do 3 m/s a za televizijske tornjeve i do 7 m/s. Za zgrade s manjim brojem spratova brzine dizanja su do 2 m/s. Nosivost putničkih liftova po pravilu je od 650 do 2 000 kilograma. Za manje visine dizanja (do približno 20 metara) koristi se i hidraulički pogon, s dizanjem kabine pomoću hidrauličnog klipa i cilindra, s brzinom dizanja do 0,8 m/s. Liftovi su opremljeni posebnim uređajima za kočenje kabine koji je osiguravaju u slučaju pucanja užeta ili prekomernog povećanja brzine, zatim automatskim uređajima za upravljanje kabinom, za siguran ulazak i izlazak putnika i za usporeno kretanje kabine prilikom polaska i zaustavljanja. Automatski sigurnosni uređaj za zaustavljanje kabine konstruisao je 1852. američki izumitelj Elajšha Grejvs Otis i prikazao njegov rad 1854. godine. Nakon toga bio je otvoren put izgradnji visokih stambenih i poslovnih zgrada. Prvi lift (za 5 osoba) na parni pogon ugradilo je u petospratnicu preduzeće E. G. Haughwort and Company u Njujorku 1857. Prvi putnički lift na električni pogon pušten je u rad 1889. godine.

Postoje i liftovi koji mogu ići bočno pored uobičajenog pokretanja nagore-nadole.

Objašnjenje

Liftovi su stacionarna dizala u zgradama ili na gradilištima. Kabina (ili koš) za prenošenje tereta kreće se među čvrstim vodilicama i neprestano je vezana za nosivo sredstvo (na primer čelično uže). Ulazak ili izlazak osoba, te utovar i istovar robe provodi se samo na predviđenim stajalištima dizala. Među stacionarna dizala ubrajaju se i dizala na brodovima. Najvažnije grupe dizala jesu: užasta, hidraulička i lančana dizala. Za gradnju i upotrebu dizala postoje posebni propisi.

Užasti liftovi

Užasti lift ima najčešće pogonski užetnik smešten na vrhu okna dizala. Pogonski užetnik okreće uže kojem su na krajevima pričvršćeni kabina (ili koš) i protivteg. Kabina i protivteg kreću se u čvrstim vodilicama uzduž okna dizala. Na svakom spratu okno ima otvor s vratima za ulazak i izlazak iz dizala, odnosno stajališta za utovar i istovar.

U prošlosti su užasti liftovi imali pogonsko vitlo s bubnjem. Nedostatak je takve konstrukcije u tome što veličina bubnja ograničava visinu dizanja. Početkom 20. veka razvijeno je vitlo lifta s pogonskim užetnikom, a kako visina dizanja ne zavisi od pogonskog užetnika, bubanj je gotovo istisnut iz pogonskog dela lifta. Kretanje užeta i pogon lifta ostvaruje se trenjem između užeta i pogonskog užetnika. U tu je svrhu na pogonskom užetniku za svako uže urezan žleb određenog oblika, a kabina i protivteg ne vise više na jednom užetu, nego na 3 do 8 užadi. Pogonsko vitlo lifta obično je smešteno iznad okna lifta, jer je pogon lošiji ako se vitlo nalazi na dnu pokraj okna.

Za brzine vožnje do 2 m/s pogonski užetnik ima pogon pomoću trofaznog motora preko pužnog prenosnika. Za liftove s brzinama većim od 2 m/s upotrebljava se sporohodni jednosmerni elektromotor (n < 2,5 1/s ili 150 okr/s) kojem je na vratilu direktno pričvršćen pogonski užetnik i kolo kočnice. Stalna (kontinuirana) promena brzine vožnje postiže se Vord-Leonardovim spojem, a u poslednje vreme upravljanjem pomoću tiristora.

Putnički liftovi mogu nositi od 4 do 20 osoba, a brzina vožnje iznosi od 0,5 do 4 m/s. Teretni liftovi imaju nosivost od 0,32 do 5 tona s brzinom vožnje od oko 0,5 m/s. Postoje užasti liftovi nosivosti i do 20 tona, i putnički liftovi u neboderima kojima brzina vožnje doseže i 8 m/s.

Hidraulički liftovi

Hidraulički lift ima koš, odnosno kabinu, obično direktno oslonjenu na hidraulični klip vođen u cilindru kojem pogonski uređaj lifta dobavlja ulje pod pritiskom. Pritisni klip može biti jednostepeni ili dvostepeni teleskopski. Konstrukcija bez rupe za cilindar ispod okna dizala ima kabinu obešenu na traverzu koju podižu ili spuštaju dva jednostepena ili višestepena pritisna klipa smeštena uz bokove kabine.

Hidraulički se liftovi upotrebljavaju u skladištima, velikim garažama, bolnicama i slično za dizanje velikih tereta na male visine (2 do 3 sprata). Prednosti hidrauličkih liftova prema užastim liftovima s gore smeštenim vitlom jesu: konstrukcija je samonosiva, pa zidovi okna mogu biti slabije izvedeni; nije neophodan izgrađeni prostor na krovu za smještaj vitla, jer im se pogonsko postrojenje nalazi na dnu okna u blizini pritisnog klipa; nemaju protivteg, pa je presek okna manji; nije im neophodna naprava za hvatanje, jer kabina ne može pasti; troškovi održavanja su niski.

Glavni su nedostaci hidrauličkih liftova: ograničena visina dizanja od samo 10 do 12 metara i male brzine vožnje od 0,2 do 0,4 m/s (izuzetno do 0,8 m/s). S teleskopskim cilindrima mogu se postići i visine dizanja do 20 metara, ali se tada povećava opasnost od pogonskih smetnji.

Nosivost hidrauličkih liftova iznosi do 50 tona (pogonski pritisak 100 bara). Za nosivost od 1 do 5 tona merodavna je visina dizanja i brzina vožnje kad se u tehničkom pregledu odlučuje između hidrauličkog i užastog lifta. Iznad 5 tona nosivosti, užastai liftovi su neisplativi. Pogonska snaga za hidrauličke liftove veća je nego za liftove s pogonskim užetnikom iste nosivosti, jer hidraulički liftovi nemaju protivteg, a to čini i veće brzine neisplativim. Za pogon uljne pumpe služi trofazni elektromotor.

Kružeći liftovi

Glavni članak: Kružeći lift

Kružeći lift ili paternoster ima na čitavom putu u jednakim razmacima porazdeljene kabine koje neprestano kruže i u koje ljudi ulaze i izlaze za vreme vožnje. Kabine su s prednje strane otvorene, a obešene su s dva precizna lanca koja se neprestano kreću preko dva lančanika smeštena na vrhu i dva na dnu okna. Jedan je par lančanika pogonski, a drugi par služi kao uređaj za napinjanje. Na otvorima okna nema vrata. Brzina je vožnje oko 0,3 m/s. U jednoj kabini smeju biti najviše dve osobe. Najveća visina dizanja kružećih liftova ne smi prelaziti 10 spratova. Veoma su prikladni za poslovne zgrade, ali ih ne smeju upotrebljavati invalidi niti se njima sme prenositi roba, pa se zato uz kružeće liftove uvek postavljaju i normalni liftovi.

Postoje i posebni manji kružeći liftovi za prenos robe kao što su spisi, knjige, lekovi i slično, a zovu se kružeća dizala za spise.

Građevinski liftovi

Građevinski lift služi za prenos (transport) materijala, a po mogućnosti i ljudi pri izvođenju građevinskih radova. Najčešće su postavljeni na spoljnoj strani zgrade koja se gradi. Osim malog građevinskog lifta, postoji i građevinski lift s oknom i brzi građevinski lift. Okno građevinskog lifta s oknom sastavljeno je kao slobodno stojeća skela na kojoj su učvršćene dve vodilice za vozni koš. Pogonsko postrojenje lifta s bubnjem na koji se namotava čelično uže smešteno je na zemlji. Nosivost takvog lifta iznosi do 2 tone, a visina dizanja do 40 metara. Građevinski liftovi s oknom sve se više upotrebljavaju za vrlo visoke gradnje, jer pri nosivosti od oko 1,5 tona mogu imati visinu dizanja do 200 metara. Međutim, na montažnim gradnjama s već ranije dogotovljenim delovima zgrade prikladniji su građevinski liftovi.

Brzi građevinski lift ima vozni koš izveden poput jednostavne platforme s ogradom. Koš se vodi po jednoj ili po dvema nablizu postavljenim i međusobno povezanim kolosecima, koje mogu biti pričvršćene na skelu. Vitlo lifta s bubnjem i pogonskim elektromotorima ili Dizelovim motorom postavlja se na zemlju. Novije su implementacije takvih motora takozvani cestovni brzi građevinski lift. Na primer lift ima samostalno stojeći rešetkasti stub za visinu dizanja 10,5 metara. Stub se može produživati umetanjem međukomada dužine 3 metra do ukupne visine od 22,5 metara. Ako je stub viši od 10,5 metara, treba ga pričvrstiti za građevinsku skelu ili ga usidriti čeličnom užadi. Koš se spušta slobodnim padom ograničavačem brzine.

Osim opisanih, postoji još čitav niz specijalnih liftova kao što su na primer pozorišni, stanični te rudnički izvozni liftovi i kosi liftovi.

Literatura

• Bernard, Andreas. Lifted: A Cultural History of the Elevator (New York University Press; 2014) 309 pages; scholarly architectural and technological history; also examines literary and cinematic representations.
• Traffic Performance of Elevators with Destination Control
• Manavalan, Theresa (30 October 2005). "Don't let them ride alone". New Straits Times, p. F2.
• Ford, M. (2009). „Machine-Room-Less (MRL) Elevators”. Arhivirano iz originala 19. 08. 2009. g. Pristupljeno 27. 10. 2009. 
• „MonoSpace Mid-Rise Elevator.”. 2009. Arhivirano iz originala 23. 07. 2013. g. Pristupljeno 28. 10. 2009. 
• Tetlow, K. (septembar 2007). „New Elevator Technology: The Machine Room-Less Elevator”. Arhivirano iz originala 11. 12. 2008. g. Pristupljeno 25. 10. 2009. 
• Barney, G. (januar 2003). Elevator Traffic Handbook: Theory and Practice. ISBN 978-0-415-27476-0. 
• Harris, Tom. (2002). „HowStuffWorks "How Elevators Work"”. Pristupljeno 10. 1. 2011. 
• „Elevatorbob's Sidewalk Elevators”. 
• Gray, Lee (2002). From Ascending Rooms to Express Elevators: A History of the Passenger Elevator in the 19th Century. Mobile, Al.: Elevator World. ISBN 9781886536463. OCLC 52335945. 
• Chartered Institution of Building Services Engineers (2015). CIBSE Guide D: Transportation Systems in Buildings. cibseliftsgroup.org (5 izd.). CIBSE. ISBN 9781523106899. Pristupljeno 26. 4. 2017. 
• Strakosch, George (30. 9. 2010). The Vertical Transportation Handbook. Elevatorbooks.com (4 izd.). Arhivirano iz originala 10. 09. 2017. g. Pristupljeno 26. 4. 2017. 
• Safety Standard For Platform Lifts and Stairway Chairlifts ASME A18.1–2003 (2003 izd.). New York, NY: American Society of Mechanical Engineers. 2003. 
• Bowman, Martin (2014). „5”. Boeing 747: A History: Delivering the Dream (na jeziku: engleski). Pen and Sword. ISBN 978-1-4738-3823-9. „This 747, delivered to the Australian carrier in July 1971, was also the first to feature a lower-deck galley, reached by an internal elevator system.” 

Spoljašnje veze

• prenosila i dizala.
• Elevators na sajtu Curlie
• The Lifting Operations and Lifting Equipment Regulations 1998 (LOLER) Guidance
• Ex Trading Архивирано на сајту Wayback Machine (24. децембар 2019)
• A collection of elevator control panels
• ACE³ Opportunities for Elevator Energy Efficiency Improvements
• Nick Paumgarten, The New Yorker, 21 April 2008, Up And Then Down: The lives of elevators
• Why do we behave so oddly in lifts? BBC News Online (2012-10-08)
• Karin Tetlow, Comparisons of different types of Elevators September 2007.
• General and Historic Information on MRL Elevators Архивирано на сајту Wayback Machine (19. август 2009)
• Record Breaking Elevators Of The Modern World. Record breaking elevators of the modern world with interesting facts and statistics on these seven engineering feats.
• „Americans with Disabilities Act (ADA) Accessibility Guidelines for Buildings and Facilities” (PDF). U.S. Architectural and Transportation Barriers Compliance Board (Access Board). Section 4.10.4 Hall Lanterns (p. 37). Arhivirano iz originala (PDF) 10. 12. 2018. g. Pristupljeno 13. 4. 2019.