Pređi na sadržaj

Logistika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kamioni Red Bol Ekspresa, organizovani za snabdevanje savezničkih snaga u Francuskoj nakon proboja sa plaža za D-dana, krećući se kroz regulacionu tačku, 1944.

Logistika predstavlja celokupan proces planiranja, obezbeđenja, kontrole i evidencije snabdevanja i zbrinjavanja materijalnim sredstvima (intendantska i tehnička služba), organizacije transporta (saobraćajna služba), hospitalizacije ljudstva (sanitetska služba), rada i održavanja postrojenja oružanih snaga (vojna industrija, ratna privreda) ili privrednih entiteta.[1][2][3] Razlikuju se: potrošačka logistika, koja se bavi snabdevanjem trupa na bojištu, i proizvođačka logistika, koja stavlja naglasak na proizvodnju i nabavku vojnih potreba.

U svom najsveobuhvatnijem smislu, to su oni aspekti ili vojne operacije čija je namena:[4]

  • Dizajn, razvoj, nabavka, skladištenje, distribucija, održavanje, evakuacija i odlaganje materijala.
  • Prevoz osoblja.
  • Nabavka ili izgradnja, održavanje, rad i raspolaganje postrojenjima.
  • Nabavka ili opremanje servisa.
  • Podrška medicinske i zdravstvene službe.

Istorija

[uredi | uredi izvor]
Prtljažne mazge u rimskoj vojsci oko 100. godine nove ere, prikazane na Trajanovom stubu

Reč „logistika” je izvedena od grčkog prideva logistikos što znači „vešt u proračunu”. Prva administrativna upotreba reči bila je u rimsko i vizantijsko doba kada je postojao vojni administrativni službenik sa titulom logista. U to vreme, ta reč je očigledno podrazumevala veštinu u numeričkim proračunima.

Istorijski, zalihe za vojsku su se prvo nabavljale traženjem hrane ili pljačkom, posebno u slučaju namirnica i stočne hrane, iako bi se resursi mogli brzo iscrpiti ako se putuje kroz napušteni region ili ostaje na jednom mestu predugo. Drugi metod je bio da vojska donese ono što je potrebno, bilo brodovima, tovarnim životinjama, vagonima ili noseći na leđima samih vojnika. Ovo je omogućilo vojsci izvesnu meru samodovoljnosti, a sve do 19. veka većinu municije koja je vojniku bila potrebna za čitav pohod mogao je da nosi sa sobom. Međutim, ovaj metod je doveo do velikog konvoja prtljaga koji je mogao da uspori napredovanje vojske, a razvoj bržeg oružja ubrzo je nadmašio sposobnost vojske da se snabde. Počevši od Industrijske revolucije, novi tehnološki, tehnički i administrativni napredak doveo je do trećeg metoda, održavanja zaliha u zaleđini i transporta na front. Ovo je dovelo do „logističke revolucije“ koja je počela u 20. veku i drastično je poboljšala sposobnosti modernih armija dok ih je učinila veoma zavisnim od ovog novog sistema.[5][6]

5. do 15. veka

[uredi | uredi izvor]
Prikaz vojnika koji pljačkaju grad, noseći svoje tovare plena, 14. vek

Delo De re militari, koje je napisao Publije Flavije Vegecije Renatus krajem 4. veka, autoritativan je tekst koji osvetljava logistiku, strategije i taktike, kao i režim obuke vojnika na kraju Rimskog carstva, od kojih su neke održavane i modifikovane tokom celog srednjovekovnog perioda. To je postalo široko korišćeno kao vojni vodič tokom srednjovekovnog perioda i pokazuje srednjovekovno nasleđe i prilagođavanje rimske vojne infrastrukture.

Jedna od najznačajnijih promena u vojnoj organizaciji nakon pada Rimskog carstva u 5. veku bio je prelazak sa centralno organizovane vojske na kombinaciju vojnih snaga sačinjenih od lokalnih trupa. Prema De ordine palatii — delu sastavljenom u kasnom 9. veku kao odraz organizacije dvorova pod Lujem III od Francuske i Karlomanom II — lokalne trupe su često radile u domaćinstvu za vreme mira i dobijale su hranu i piće od visokih zvaničnika u kući. Magnati domaćinstava su koristili sopstvena sredstva za svoje ljude, a tokom vladavine Karla Velikog i vladavine dinastije Otona u Nemačkoj, neki glavari kuća su izgradili stalne ostave i nastambe za smeštaj ljudi ili zaliha.[7]

Dok su bili u kampanji, vojnici su tokom srednjovekovnog perioda (od 5. do 15. veka u Evropi) bili odgovorni za snabdevanje, bilo putem traženja hrane, pljačke (češće tokom opsada) ili kupovine na pijacama duž rute kampanje. Čak i tako, vojni komandanti su često obezbeđivali svoje trupe hranom i zalihama, ali bi to bilo obezbeđeno umesto vojničke plate ako bi radili u kraljevoj kući, ili bi se od vojnika očekivalo da to plaćaju iz svoje plate ako ne rade na kraljevom posedu, bilo po ceni ili čak sa profitom.[8]

Neke rane vlade, poput Karolinga u 8. veku, zahtevale su od vojnika da obezbede svoju hranu tokom tri meseca, ali bi nakon toga besplatno hranile vojnike ako je kampanja ili opsada bila u toku. Kasnije, tokom nemačkog građanskog rata početkom 1070-ih, od saksonskih vojnika se zahtevalo da donesu zalihe dovoljne za celu kampanju.[9]

Što se tiče prevoza hrane za vojnike i životinja koje su pratile vojsku u pohodima, za vojnike je bilo potrebno oko 2.500 kilograma hrane, oko 9.000 kilograma hrane za konje i 19.000 kilograma (od čega je skoro 1/2 žito) bilo je potrebno za ostalu vučnu stoku (magarce i volove, na primer) po danu.[10] Komandanti su takođe mogli da povedu stada stoke kako bi svojim ljudima obezbedili sveže meso tokom putovanja. Stado od otprilike 1.000 goveda moglo je da nahrani oko 14.000 muškaraca otprilike deset dana.[11]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ghiani, Gianpaolo; Laporte, Gilbert; Musmanno, Roberto (2004). Introduction to Logistics Systems Planning and Control. John Wiley & Sons. str. 1, 5, 10–15. ISBN 9780470849170. Pristupljeno 8. 1. 2023. 
  2. ^ Kozlenkova, Irina V.; Hult, G. Tomas M.; Lund, Donald J.; Mena, Jeannette A.; Kekec, Pinar (decembar 2015). „The Role of Marketing Channels in Supply Chain Management”. Journal of Retailing (na jeziku: engleski). 91 (4): 586—609. doi:10.1016/j.jretai.2015.03.003. „Logistics refers to “that part of supply chain management that plans, implements, and controls the efficient, effective forward and reverse flow and storage of goods, services, and related information between the point of origin and the point of consumption in order to meet customers’ requirements” 
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. L-M. Beograd: Politika : Narodna knjiga. str. 53. ISBN 86-331-2116-6. 
  4. ^ AAP-6 2009, NATO Glossary of Terms and Definitions.
  5. ^ Kress, str. 10–11
  6. ^ For a concise global history see Earl J. Hess (2017). „1”. Civil War Logistics: A Study of Military Transportation. 
  7. ^ Bachrach, Bernard S.; Bachrach, David S. (2017). „Military Logistics: Food and Fodder in Peace Time”. Warfare in Medieval Europe c.400-c.1453. Abingdon, Oxon: Routledge. ISBN 9781138887664. 
  8. ^ Abels, Richard. „War in the Middle Ages: Medieval Logistics – English Experience”. United States Naval Academy. Arhivirano iz originala 13. 4. 2016. g. Pristupljeno 3. 10. 2017. 
  9. ^ Bachrach, Bernard S.; Bachrach, David S. (2017). „Military Logistics: Supplies Carried by Militia Troops”. Warfare in Medieval Europe c.400-c.1453. Abingdon, Oxon: Routledge. ISBN 9781138887664. 
  10. ^ Bachrach, David S.; Bachrach, David S. (2017). „The Material Reality of Logistics”. Warfare in Medieval Europe c.400-c.1453. Abingdon, Oxon: Routledge. ISBN 9781138887664. 
  11. ^ Bachrach, Bernard S.; Bachrach, David S. (2017). „Military Logistics: Carrying Food Supplies”. Warfare in Medieval Europe c.400-c.1453. Abingdon, Oxon: Routledge. ISBN 9781138887664. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
  • Mediji vezani za članak Logistika na Vikimedijinoj ostavi