Logička posledica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Logička posledica (takođe povlastica) je fundamentalni koncept u logici koji opisuje odnos između izjava koje su istinite kada jedna izjava logički sledi iz jedne ili više izjava. Valjani logički argument je onaj u kojem zaključak proizilazi iz premisa, jer je zaključak posledica premisa. Filozofska analiza logičke posledice uključuje pitanja: "U kom smislu zaključak sledi iz njegovih premisa?" i "Šta znači da zaključak bude posledica premisa?"[1] Sva filozofska logika ima za cilj da pruži prikaze prirode logičke posledice i prirode logičke istine.[2]

Logička posledica je neophodna i formalna, putem primera koji se objašnjavaju formalnim dokazom i modelima interpretacije.[1] Za rečenicu se kaže da je logička posledica skupa rečenica, za dati jezik, ako i samo ako, koristeći samo logiku (tj. bez obzira na lične interpretacije rečenica), rečenica mora biti istinita ako je svaka rečenica u skupu istinita.[3]

Logičari prave precizne račune o logičkim posledicama u vezi sa datim jezikom , bilo konstruisanjem deduktivnog sistema za ili formalno namenjenom semantikom za jezik . Poljski logičar Alfred Tarski identifikovao je tri karakteristike adekvatne karakterizacije povlastice:

(1) Relacija logičke posledice se oslanja na logičku formu rečenica;

(2) Relacija je a priori, tj. može se odrediti sa ili bez obzira na empirijske dokaze (čulno iskustvo); i

(3) Relacija logičke posledice ima modalnu komponentu.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Beall, JC and Restall, Greg, Logical Consequence The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Fall 2009 Edition), Edward N. Zalta (ed.).
  2. ^ Quine, Willard Van Orman, Philosophy of Logic.
  3. ^ a b McKeon, Matthew, Logical Consequence Internet Encyclopedia of Philosophy.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]