Lomonosovljeva Zlatna medalja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lomonosovljeva Zlatna medalja

Lomonosovljeva Zlatna medalja, nazvana po ruskom naučniku i polihistoru Mihailu Lomonosovu, dodeljuje se svake godine od 1959. godine za izvanredna dostignuća u prirodnim i humanističkim naukama od strane Akademije nauka Sovjetskog Saveza, a kasnije i Ruske akademije nauka. Od 1967. godine, dodeljuju se dve medalje godišnje: jedna ruskom i jedna stranom naučniku. To je najviše priznanja Akademije.

Primaoci Lomonosove zlate medalje[uredi | uredi izvor]

1959[uredi | uredi izvor]

  • Pjotr Kapica: kumulativno, za radove u fizici niskih temperatura.

1961[uredi | uredi izvor]

1963[uredi | uredi izvor]

  • Šiničiro Tomonaga (član Japanske akademije nauka, predsednik Naučnog saveta Japana): za značajne naučne doprinose razvoju fizike.
  • Hideki Jukava (član Japanske akademije nauka, direktor Instituta za osnovna istraživanja na Kjoto univerzitetu): za izuzetne zasluge u razvoju teorijske fizike.

1964[uredi | uredi izvor]

  • Hovard Valter Florej (profesor, predsednik Kraljevskog društva Velike Britanije): za izvanredan doprinos razvoju medicine.

1965[uredi | uredi izvor]

1967[uredi | uredi izvor]

  • Igor Tam: za izuzetna dostignuća u teoriji elementarnih čestica i drugom domenu teorijske fizike.
  • Sesil Frank Povel (profesor, član Kraljevskog društva Velike Britanije): za izvanredna dostignuća u fizici elementarnih čestica.

1968[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Engelgardt: za izvrsna dostignuća u biohemiji i molekularnoj biologiji.
  • Ištvan Rusznjak (predsednik Akademije nauka mađarskih narodnih republika): za izvanredna dostignuća u medicini.

1969[uredi | uredi izvor]

  • Nikolaj Semjonov: za izuzetne dostignuće u hemijskoj fizici.
  • Đulio Nata (profesor, Italija): za izvanredna dostignuća u hemiji polimera

1970[uredi | uredi izvor]

1971[uredi | uredi izvor]

  • Viktor Ambarcumijan: za izvanredna dostignuća u astronomiji i astrofizici.
  • Hanes Alfven (profesor, član Kraljevske akademije nauka u Stokholmu, Švedska): za izvanredna dostignuća u fizici plazme i astrofizike.

1972[uredi | uredi izvor]

  • Nikoloz Mushelishvili: za izvanredna dostignuća u matematici i mehanici.
  • Mak Stenbek (punopravni član Akademije nauka Nemačke Demokratske Republike): za izvanredna dostignuća u fizici plazme i primenjene fizike.

1973[uredi | uredi izvor]

1974[uredi | uredi izvor]

  • Aleksander Celikov: za izuzetne dostignuće u metalurgiji i metalnoj tehnologiji.
  • Angel Balevski (punopravni član Bugarske akademije nauka): za izvanredna dostignuća u metalurgiji i metalnoj tehnologiji.

1975[uredi | uredi izvor]

  • Mstislav Keldiš: za izvrsna dostignuća u matematici, mehanici i istraživanju svemira.
  • Mauris Roj (punopravni član francuske Akademije): za izvanredna dostignuća u mehanici i njegovim primenama.

1976[uredi | uredi izvor]

  • Semjon Volfkovič: za izvrsna dostignuća u hemiji i tehnologiji fosfora i razvoj naučnih osnova hemikalizacije poljoprivrede u SSSR.
  • Herman Klare (punopravni član Akademije nauka Nemačke Demokratske Republike): za izvanredna dostignuća u hemiji i tehnologiji veštačkih vlakana.

1977[uredi | uredi izvor]

  • Mihail Lavrentjev: za izuzetne dostignuće u matematici i mehanici.
  • Lajnus Poling (član američke Nacionalne akademije nauka): za izvanredna dostignuća u hemiji i biohemiji.

1978[uredi | uredi izvor]

1979[uredi | uredi izvor]

  • Aleksandar Oparin: za izuzetna dostignuća u biohemiji.
  • Bela Nagi (punopravni član Mađarske akademije nauka): za izvanredna dostignuća u matematici.

1980[uredi | uredi izvor]

  • Boris Paton: za izuzetna dostignuća u metalurgiji i metalnoj tehnologiji.
  • Jaroslav Kožešnik (punopravni član Čehoslovačke akademije nauka): za izvanredna dostignuća u primenjenoj matematici i mehanici.

1981[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Kotelnikov: za izuzetna postignuća u radiofizici, radiotehnici i elektronici.
  • Pavle Savić (punopravni član Srpske akademije nauka i umetnosti, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija): za izvanredna dostignuća u hemiji i fizici.

1982[uredi | uredi izvor]

  • Julij Hariton: za izvrsna dostignuća u fizici.
  • Doroti Kroufut Hodžkin (profesor, član Londonskog kraljevskog društva): za izvanredna dostignuća u biohemiji i kristalnoj hemiji.

1983[uredi | uredi izvor]

  • Andrej Kursanov: za izvrsna dostignuća u fiziologiji i biohemiji biljaka.
  • Abdus Salam (profesor, Pakistan): za izvanredna dostignuća u fizici.

1984[uredi | uredi izvor]

  • Nikolaj Bogoljubov: za izuzetna dostignuća u matematici i teorijskoj fizici.
  • Rudolf Mesbauer (profesor, Savezna Republika Nemačka): za izvanredna dostignuća u fizici.

1985[uredi | uredi izvor]

  • Mihail Sadovski: za izvrsna dostignuća u geologiji i geofizici.
  • Giljermo Haro (profesor, Meksiko): za izvanredna dostignuća u astrofizici.

1986[uredi | uredi izvor]

  • Svjatoslav Fjodorov: za izvrsna dostignuća u oftalmologiji i mikrohirurgiji oka.
  • Josef Riman (akademik, predsednik Čehoslovačke akademije nauka): za izvanredna dostignuća u biohemiji.

1987[uredi | uredi izvor]

1988[uredi | uredi izvor]

  • Sergej Sobolev (posthumno): za izvrsna dostignuća u matematici.
  • Žan Leraj (profesor, Francuska): za izvanredna dostignuća u matematici.

1989[uredi | uredi izvor]

  • Nikolaj Basov: za izvrsna dostignuća u fizici.
  • Hans Bete (profesor, SAD): za izvanredna dostignuća u fizici.

1993[uredi | uredi izvor]

1994[uredi | uredi izvor]

  • Nikolaj Kočetkov: za izuzetna dostignuća u hemiji ugljenih hidrata i organske sinteze.
  • Džejms D. Votson (profesor, SAD): za izvanredna dostignuća u molekularnoj biologiji.

1995[uredi | uredi izvor]

  • Vitalij Lazarevič Ginzburg: za izvanredna dostignuća u teorijskoj fizici i astrofizici.
  • Anatole Abragam (profesor, Francuska): za izvanredna dostignuća u fizici kondenzovanog stanja i metode istraživanja u nuklearnoj fizici.

1996[uredi | uredi izvor]

  • Nikolaj Krasovski: za izuzetna dostignuća u matematičkoj teoriji kontrole i teoriji diferencijalnih igara.
  • Fridrih Hircebruh (profesor, Savezna Republika Nemačka): za izvanredna dostignuća u algebarskoj geometriji i algebarskoj topologiji.

1997[uredi | uredi izvor]

  • Boris Sergejevič Sokolov: za izvanredna dostignuća u studijama o ranoj biosferi Zemlje, otkriće antičkog geološkog sistema i klasičnih dela u fosilnim koralima.
  • Frenk Pres (profesor, SAD): za izvanredna dostignuća u fizici čvrste Zemlje.

1998[uredi | uredi izvor]

  • Aleksandar Solženjicin: za izvanredan doprinos razvoju ruske književnosti, ruskog jezika i ruske istorije.
  • Josikazu Nakamura (profesor, Japan): za izuzetan doprinos u proučavanju slavistike i popularizaciji ruske književnosti i kulture u Japanu.

1999[uredi | uredi izvor]

  • Valentin Janin: za dostignuća u arheološkim istraživanjima srednjovekovne Rusije.
  • Mihael Muler-Vile (profesor, Nemačka): za dostignuća u proučavanju spoljnih odnosa rane srednjovekovne Rusije.

2000[uredi | uredi izvor]

  • Andrej Viktorovič Gaponov-Grehov: za temeljne radove iz oblasti elektrodinamike, fizike plazme i fizičke elektronike.
  • Čarls Taunes (profesor, SAD): za temeljna dela u kvantnoj elektronici koja dovode do razvoja masera ​​i lasera.

2001[uredi | uredi izvor]

  • Aleksander Spirin: za dostignuća u proučavanju strukture nukleinskih kiselina i funkcija ribozoma.
  • Aleksander Rih (profesor, SAD): za dostignuća u proučavanju strukture nukleinskih kiselina i funkcija ribozoma.

2002[uredi | uredi izvor]

2003[uredi | uredi izvor]

2004[uredi | uredi izvor]

  • Gari Marčuk: za njegov izuzetan doprinos stvaranju novih modela i metoda rešavanja problema fizike nuklearnog reaktora, atmosfere i fizike okeana.
  • Edvard N. Lorenc (profesor, SAD): za glavna postignuća u razvoju teorije opšte cirkulacije atmosfere i teorije haotičnih atraktora disipativnih sistema.[2]

2005[uredi | uredi izvor]

  • Juri Osipjan: za izvanredna dostignuća u fizičkoj fizici.
  • Pitr Hirš (profesor, Velika Britanija): za izvanredna dostignuća u fizičkoj fizici.

2006[uredi | uredi izvor]

2007[uredi | uredi izvor]

2008[uredi | uredi izvor]

  • Jevgenij Primakov: za izuzetne doprinose u razvoju društvenih nauka.
  • Helen Karer d'Enkause (profesor, Francuska): za izvanredna postignuća u istraživanju političkih i društvenih procesa u sovjetskim i postsovjetskim periodima Rusije.

2009[uredi | uredi izvor]

  • Vadim Tihonovič Ivanov: za izuzetne doprinose u razvoju bioorganske hemije.
  • Rioji Nojori (profesor, Japan): za izuzetne doprinose u razvoju organske hemije i katalitičke asimetrične sinteze.

2010[uredi | uredi izvor]

2011[uredi | uredi izvor]

2012[uredi | uredi izvor]

  • Gleb Dobrovolski: za izuzetan doprinos u oblasti nauke o tlu.
  • Ričard Varen Arnold (profesor, SAD): zbog svog izvanrednog doprinosa razvoju teorijske i primenjene nauke o tlu i modeliranju ponašanja tla u različitim pejzažima sveta.

2013[uredi | uredi izvor]

  • Ludvig Faddev: za izuzetan doprinos kvantnoj teoriji polja i teoriji elementarnih čestica.
  • Peter Laks (profesor, SAD): za izuzetan doprinos teoriji hidrodinamičkih solitona.

2014[uredi | uredi izvor]

  • Anatolij Derevjanko: zbog svog izvanrednog doprinosa razvoju novog fundamentalnog naučnog koncepta stvaranja modernog ljudskog fizičkog tipa i njegove kulture.
  • Svante Pabo (profesor, Švedska): za izvanredna dostignuća u oblasti arheologije i paleogenetike.[3]

2015[uredi | uredi izvor]

  • Leonid Keldiš: za izvrstan doprinos fizici tunelskih pojava, uključujući i tunelske efekte u poluprovodnicima.
  • Pol Korkum (profesor, Kanada): za izuzetan doprinos u ultrabrzoj fizici, uključujući atosekundni opseg, i interferometrijske procese elektronskih talasnih funkcija u atomima i molekulama sa nepreciznom prostornom i vremenskom rezolucijom.

2016[uredi | uredi izvor]

  • Dmitri G. Knor: zbog svog izvanrednog doprinosa u oblasti hemije nukleinske kiseline, afinitetne modifikacije biopolimera, postajući najvažnija područja farmakologije - terapeutske nukleinske kiseline i razvoj tehnika genske terapije.
  • Sidnej Altman (profesor, Kanada i SAD): za svoj izvanredan doprinos u oblasti biohemije nukleinskih kiselina, otkrivanje katalitičke aktivnosti nukleinskih kiselina i stvaranje novih biološki aktivnih supstanci.

2017[uredi | uredi izvor]

  • Juri Oganesijan: za temeljno istraživanje u polju interakcije kompleksnih jezgara i eksperimentalna potvrda hipoteze o postojanju "stabilnih ostrva" superteških elemenata.
  • Bjorn Jonson (profesor, Švedska): za rad od fundamentalne prirode, koji su od osnovne važnosti za proučavanje nuklearnih struktura i nuklearna stabilnost egzotičnih najlakših jezgara na granicama stabilnosti nukleona.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]