Longjerbijen

Koordinate: 78° 13′ 24″ S; 15° 38′ 49″ I / 78.223333° S; 15.646944° I / 78.223333; 15.646944
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Лонгјир)
Лонгјербијен
норв. Longyearbyen
Pogled na grad
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Norveška
TeritorijaSvalbard
Osnovan1906.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2019.2.368
Geografske karakteristike
Koordinate78° 13′ 24″ S; 15° 38′ 49″ I / 78.223333° S; 15.646944° I / 78.223333; 15.646944
Ostali podaci
GradonačelnikАрилд Олсен
(2015–)
Veb-sajt
http://www.lokalstyre.no/
Панорама града

Лонгјербијен[1] (норв. Longyearbyen) je najveći i glavni grad norveške prekomorske teritorije Svalbard. Naselje se nalazi na Špicbergenu, najvećem ostrvu Svalbarda odnosno Špicberških ostrva. U naselju živi 2.368 stanovnika prema popisu iz 2019. U gradu žive uglavnom Norvežani i Rusi. Tokom 2015. godine naselje je pogodila lavina koja je uništila više kuća. Nalazi na više od 78 stepeni severne geografske širine i najsevernije je naseljeno mesto na svetu.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Longjerbijen 1908.
Longjerbijen za vreme leta 1925.

Naselje je 1906. godine osnovao američki rudarski magnat Džon Monro Longjer po kojem je i naselje dobilo ime što na norveškom jeziku znači "Longjerov grad", on je na ovom području otvorio prve rudnike.[2] Naselje je za vreme Drugog svetskog rata 1943. bilo srušeno od strane Nemaca ali je ubrzo po završetku rata obnovljeno. Do početka devedesetih godina 20. veka glavna delatnost u naselju je bilo rudarstvo odnosno iskopavanje uglja. Danas Longjerbijen nudi široku ponudu aktivnosti i ustanova pa se u njemu nalaze zatvoreni bazeni, sportske dvorane, trgovine, crkva, tri hotela, suvenirnica, itd. Godine 1993. u naselju je otvoren i univerzitetski centar.

Univerzitetski centar Longjerbijena

Geografija[uredi | uredi izvor]

Longjerbijen je najsevernije naselje na svetu[1][2][3] do koga se može doći bez ikakvih problema budući da se u njegovoj okolini nalazi aerodrom, do koga se može doći redovnim letovima iz norveških gradova Osla i Tromsa. Pošto je smešten severno od Arktičkog kruga, u Longjerbijenu od 20. aprila do 23. avgusta traje polarni dan dok je od 26. oktobra do 15. februara u toku polarna noć.[2]

Transport[uredi | uredi izvor]

Glavni aerodrom na Svalbardu je Aerodrom Svalbard.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

U Longjerbijenu je zakonom zabranjeno umiranje. Razlog donošenja ove odluke je zaštita ostalih stanovnika. Davne 1950. godine otkriveno je da se tela koja su sahranjena na gradskom groblju ne raspadaju zbog toga što je tlo stalno smrznuto, a kao rezultat toga virusi u leševima mogu da prežive i postoji rizik od budućih zaraza. Tom prilikom su se uzrokom zaraze smatrala tela divljih životinja koja su se nalazila u smrznutom tlu koje se prilikom naglog porasta temperature otopilo. Tada je jedna osoba umrla, a još 90 je završilo u bolnici. Takođe, otkriveno je da se virus španskog gripa još nalazi u telima ljudi koji su umrli početkom veka, a poslednja osoba zaražena tom bolešću u ovom norveškom gradu umrla je 1917. godine. Ako se dogodi da osoba oboli i bolest dođe do terminalne faze, osoba mora da ode iz grada i da smrt dočeka na nekom drugom mestu. Ako se ipak dogodi da iznenada osoba umre, telo biva hitno otpremljeno i ne postoji mogućnost obavljanje sahrane u samom gradu. Ovo važi za sve osobe kako za turiste tako i za osobe koje su ceo život provele u gradu.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „LED I MRAK Život u najsevernijem mestu na svetu je istovremeno surov i magičan”. blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-19. 
  2. ^ a b v g „Svalbard - zemlja hladnih obala”. geografijagimnazijakgsasa.blogspot.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-20. 
  3. ^ a b „Norveški grad u kojem je zabranjeno umiranje”. rts.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-20. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]