Luis Suarez

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Luis Suarez
Suarez u dresu Atletiko Madrida 2020.
Lični podaci
Puno ime Luis Alberto Suarez Dijaz[1]
Datum rođenja (1987-01-24)24. januar 1987.(37 god.)[1]
Mjesto rođenja Salto, Urugvaj
Državljanstvo Urugvaj
Visina 1,82 m[1]
Pozicija napadač
Klupske informacije
Trenutni klub
Inter Majami
Broj 9
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
2005—2006 Nasional 27 10
2006—2007 Groningen 29 (10)
2007—2011 Ajaks 110 (81)
2011—2014 Liverpul 110 (69)
2014—2020 Barselona 191 (147)
2020—2022 Atletiko Madrid 67 (32)
2022—2023 Nasional 14 (8)
2023 Gremio 45 (24)
2024— Inter Majami 0 (0)

Reprezentativna karijera
2007
2012
2007—
Urugvaj do 20
Urugvaj do 23
Urugvaj
4
4
137
(2)
(3)
(68)
Potpis

Luis Alberto Suarez Dijaz (šp. Luis Alberto Suárez Díaz; Salto, 24. januar 1987) profesionalni je urugvajski fudbaler koji trenutno igra za Inter Majami i za reprezentaciju Urugvaja na poziciji napadača.[2] Označen je od strane mnogih kao jedan od najboljih fudbalera svoje generacije i kao jedan od najboljih napadača svih vremena.[3][4][5][6][7][8][9] Osvojio je 20 trofeja u karijeri, uključujući sedam titula prvaka države i titulu u Ligi šampiona na klupskom nivou, kao i Kopa Ameriku sa reprezentacijom Urugvaja. Osvojio je dva puta Zlatnu kopačku za najboljeg strijelca Evrope, kao i po jednom nagradu za najboljeg strijelca Eredivizie, Premijer lige i La lige, a postigao je preko 500 golova u karijeri, za klub i reprezentaciju.[10][11]

Poznat pod nadimkom El Pistolero („Revolveraš”),[12] karijeru je počeo u Nasionalu 2005. Sa 19 godina, prešao je u holandski klub Groningen, gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Ajaks 2007, sa kojim je osvojio titulu prvaka Holandije i Kup. Godine 2011, prešao je u Liverpul, sa kojim je osvojio Liga kup u sezoni 2011/12, dok je u sezoni 2013/14. bio najbolji strijelac Premijer lige, izjednačivši rekord po broju postignutih golova u jednoj sezoni Premijer lige otkako se igra 38 kola, sa 31 golom, a takođe, osvojio je Zlatnu kopačku po prvi put i proglašen je za najboljeg igrača Premijer lige.

Na ljeto 2014. prešao je u Barselonu, za 82,3 miliona evra, čime je postao jedan od najskuplje plaćenih fudbalera ikada.[13][14] U prvoj sezoni u klubu osvojio je trostruku krunu, La ligu, Kup kralja i Ligu šampiona. U drugoj sezoni, osvojio je nagradu Pičiči, za najboljeg strijelca La lige i Zlatnu kopačku, postavši tako prvi igrač nakon Lionela Mesija i Kristijana Ronalda, koji je osvojio obje nagrade u istoj sezoni.[15] Takođe, sezonu je završio i kao najbolji asistent, postavši tako prvi igrač u istoriji La lige koji je bio najbolji strijelac i najbolji asistent u istoj sezoni.[16][17] Sa Barselonom, osvojio je titulu u sezonama 2017/18. i 2018/19, Kup Kralja u sezonama 2016/17. i 2017/18, kao i Superkup 2016. i 2018. Na kraju 2020, Barselona je odlučila da ne produži ugovor sa njim.

U septembru 2020. prešao je u Atletiko Madrid, za 6 miliona evra,[18] a u prvoj sezoni u klubu, osvojio je La ligu, peti put u karijeri i prvu za Atletiko nakon sedam godina.[19] Na ljeto 2022. prešao je u Nasional, sa kojim je osvojio titulu prvaka Urugvaja, nakon čega je u januaru 2023. prešao u Gremio, sa kojim je završio na drugom mjestu u ligi i dobio je nagradu za najboljeg igrača prvenstva. U januaru 2024. prešao je u Inter Majami.

Najbolji je strijelac u istoriji reprezentacije Urugvaja, sa kojom je završio na četvrtom mjestu na Svjetskom prvenstvu 2010, nakon čega je osvojio Kopa Ameriku 2011. i učestvovao na Olimpijskim igrama 2012. Na Kupu Konfederacija 2013, završio je na četvrtom mjestu sa Urugvajem, dok je na Svjetskom prvenstvu 2014, odigrao dvije utakmice, nakon čega je kažnjen sa devet utakmica suspenzije zbog toga što je ugrizao Đorđa Kjelinija.[20][21] Nastupio je i na Svjetskom prvenstvu 2018, gdje je Urugvaj ispao u četvrtfinalu.

Tokom karijere, bio je predmet brojnih kontroverzi, zbog ujeda Otmana Bakala,[22] Branislava Ivanovića[23] i Kjelinija,[24] kao i zbog igranja rukom na gol liniji u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2010, kako bi spriječio gol Dominika Adije, zbog čega je dobio crveni karton.[25] Godine 2011, uvrijedio je fudbalera Mančester junajtedaPatrisa Evru na rasnoj osnovi, a tri mjeseca kasnije, u njihovom ponovnom meču, odbio je da mu pruži ruku;[26] kažnjen je zbog uvrede sa nekoliko utakmica suspenzije,[27] zbog čega se bunio.[28] Poznat je po tome što često folira faul kako bi iznudio prekršaj ili karton za protivničkog igrača,[29][30] a 2011. sudija je dao crveni karton igraču FulamaDžeku Rodvelu, nakon malog kontakta zbog kojeg je Suarez pao i djelovalo je da je ozbiljno povrijeđen.[26]

Djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

„Dok sam odrastao, ugledao sam se samo na jednog igrača i to je bio Batistuta, argentinski broj 9.“

—Suarez o svom idolu iz djetinjstva — Gabrijelu Batistuti.[31]

Luis Suarez je rođen 24. januara 1987. u Saltu, glavnom gradu Departmana Salto, na sjeverozapadu Urugvaja. Prvih nekoliko godina živio je u naselju Sero, gdje je igrao fudbal za mladi tim Deportivo Artigasa.[32] Sa sedam godina, preselio se u Montevideo, u naselje La komersijal, sa roditeljima i šestoro braće, gdje je igrao fudbal za Uertu.[33]

Kada je bio mali, automobil mu je prešao preko stopala i polomio mu petu metatarzalnu kost. Uprkos povredi, nastavio je da igra fudbal.[34] Idol iz djetinjstva mu je Gabrijel Batistuta, koga je gledao i htio da bude kao on.[31]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Nasional[uredi | uredi izvor]

Sa 14 godina, prešao je u omladinski tim Nasionala.[35] Sa 16 godina, udario je sudiju glavom, nakon što mu je dao crveni karton na utakmici, a sportski urednik jednog časopisa, napisao je da je Suarez slučajno pao i udario u sudiju.[36] Prije nego što je postao punoljetan, uhvaćen je kako pije i provodi se kasno u uveče, zbog čega mu je trener rekao da nikad više neće igrati ako ne bude počeo da igra fudbal ozbiljnije.[35] U maju 2005. sa 18 godina, debitovao je u prvom timu Nasionala, protiv kolumbijskog Atletiko juniora u Kopa libertadoresu.[35] He scored his first goal in September 2005[37] Nasional je te sezone osvojio titulu, a Suarez je postigao 10 golova na 27 utakmica u ligi.[38]

Primijetili su ga skauti Groningena, kada su bili u Urugvaju kako bi gledali drugog fudbalera. Skauti su ga gledali na utakmici protiv Defensora, gdje je izborio i dao gol iz penala, nakon čega je postigao još jedan gol; poslije samo te jedne utakmice, skauti su mu prišli i rekli da hoće da ga kupe, a na kraju sezone, Groningen ga je kupio za 800,000 evra.[35] Bio je oduševljen zbog prelaska u Evropu, jer se njegova tadašnja djevojka, a kasnije žena — Sofija Balbi, preselila u Barselonu; bili su u vezi godinu dana nakon njenog prelaska i izjavio je da je htio da joj bude bliže.[36][37]

Groningen[uredi | uredi izvor]

Suarez u dresu Groningena 2006.

U Groningen je prešao sa 19 godina. U početku, mučio se jer nije znao ni holandski ni engleski i nastupao je za rezervni tim, kako bi se navikao na fudbal u Holandiji.[39] Njegov saigrač, takođe UrugvajacBruno Silva, pomogao mu je da se smjesti u Holandiji i da se navikne na novi tim.[39] Naporno se trudio da nauči holandski, zbog čega su ga saigrači poštovali.[39] Nakon što je ušao u prvi tim, postizao je golove, ali je imao i problema sa disciplinom; tokom pet utakmica zaredom u januaru 2007, postigao je četiri gola, a dobio je tri žuta kartona i jedan crveni.[40] Suárez especially made his mark in a 4–3 home win over Vitesse, when with ten minutes to go he subsequently won a penalty and scored two goals.[41] Sezonu je završio sa 10 postignutih golova na 29 utakmica u ligi,[42] a Groningen je završio na osmom mjestu na tabeli.[39] Takođe, postigao je gol u porazu od Partizana 4:2, u Kupu UEFA 2006/07, na svom debiju u evropskim takmičenjima, 14. septembra 2006.[39][43]

Ajaks je htio da ga kupi i poslao je ponudu od 3,5 miliona evra, ali je Groningen odbio.[44] Suarez je bio nezadovoljan zbog toga i slučaj je predao arbitražnom komitetu fudbalskog saveza Holandije, kako bi pokušao da olakša transfer.[44] Komitet je presudio protiv njega, ali je istog dana, Ajaks povećao ponudu na 7,5 miliona evra i Groningen je pristao da ga proda.[45][46]

Ajaks[uredi | uredi izvor]

2007–09: Razvoj i proboj[uredi | uredi izvor]

Sa Ajaksom, potpisao je petogodišnji ugovor,[44][46] a debitovao je u kvalifikacijama za Ligu šampiona 2007/08, protiv Slavije iz Praga.[47] Na debiju za klub u ligi, postigao je jedan gol, u pobjedi od 8:1 na gostovanju protiv De Grafšapa.[48] Na debiju na stadionu Ajaksa, na Amsterdam areni, postigao je dva gola u pobjedi od 4:1 protiv [FK Herenven|Herenvena]].[49] Ajaks je sezonu završio na drugom mjestu, tri boda iza PSV-a,[50] dok je Suarez završio sa 17 postignutih golova, dok je njegov saigrač iz napada — Klas Jan Huntelar, postigao 33 gola.[51]

Tokom sezone 2008/09, trener Ajaksa — Marko van Basten, izjavio je da Suarez igra bitnu ulogu kod većine golova svog tima i dodao je da je uznemiren zbog broja kartona koje dobija,[48] Suárez was suspended for one match[52] jer je dobio sedmi žuti karton u pobjedi od 2:0 protiv Utrehta.[53] Takođe je suspendovan zbog sukoba na poluvremenu sa saigračem Albertom Lukeom oko slobodnog udarca.[40][48] Ajax ended the season in third place.[54] Sezonu je završio sa 22 postignuta gola na 31 utakmici u ligi, završivši na drugom mjestu na listi strijelaca, jedan gol iza Munira el Hamduija iz AZ Alkmara.[55] Takođe, imenovan je za igrača godine Ajaksa.[56]

2009/10: Titula i najbolji strijelac lige[uredi | uredi izvor]

Suarez u dresu Ajaksa, kao kapiten 2010.

Prije početka sezone 2009/10, Martin Jol je zamijenio Van Bastena na mjestu trenera,[48] a nakon odlaska kapitena Ajaksa — Tomasa Vermalena u Arsenal, Suarez je postavljen za novog kapitena.[57][58] U pobjedi od 4:1 protiv RKC valvajka, u drugom kolu, postigao je četiri gola.[59] Tokom sezone, na više utakmica je postigao dva ili više golova, uključujući i četiri gola protiv Slovana u plej ofu za plasman u Ligu Evrope 2009/10,[60] protiv Venloa u sedmom kolu lige,[61][62] kao i protiv Rode u 21 kolu.[63] U pobjedi od 7:0 protiv Venloa u 31 kolu, postigao je tri gola, sva tri je postigao u prvom poluvremenu, dok je Marko Pantelić takođe dao tri.[64] U osmini finala Kupa postigao je šest golova u rekordnoj pobjedi Ajaksa od 14:1 protiv Vezepa.[65]

Postigao je dva gola u revanš utakmici finala u pobjedi od 4:1 protiv Fajenorda i završio je kao najbolji strijelac Kupa sa osam golova.[66] Nakon pobjede u prvom meču od 2:0, Ajaks je osvojio Kup ukupnim rezultatom 6:1,[56][66] dok je u Ligi završio na drugom mjestu, bod iza Tventea, uz 106 postignutih golova.[57]

Sezonu je završio kao najbolji strijelac lige, sa 35 postignutih golova na 33 utakmice, a postigao je 49 golova u svim takmičenjima.[57] Izabran je za najboljeg igrača Ajaksa drugu godinu zaredom,[56] a izabran je i za fudbalera godine u Holandiji.[56][57][67]

2010/11: Prvi incident sa ugrizom[uredi | uredi izvor]

Suarez u dresu Ajaksa u Ligi šampiona protiv Dinamo Kijeva 2010.

Nedugo nakon što se vratio sa Svjetskog prvenstva 2010, postigao je stoti gol za Ajaks, u remiju 1:1 protiv PAOKA, u trećem kolu kvalifikacija za Ligu šampiona 2010/11.[56][68] Postao je jedan od nekoliko igrača sa postignutih 100 golova za Ajaks, među kojima su Johan Krojf, Marko van Basten i Denis Berkamp.[69][68] Postigao je het trik u pobjedi od 5:0 protiv De Grafšapa u četvrtom kolu,[70] a postigao je još jedan gol, protiv NAK Brede, u devetom kolu.[71]

Na dan 20. novembra 2010, na utakmici 15 kola, u remiju od 0:0 protiv PSV-a, ugrizao je Otmana Bakala za rame. Sudija nije vidio i nije mu dao karton, ali ga je Ajaks kaznio novčano i sa dvije utakmice suspenzije.[72] Holandski dnevni list — De Telegraaf, „Kanibal iz Ajaksa“,[22][69] dok mu je fudbalski savez Holandije povećao suspenziju na sedam utakmica.[73] Izvinio se za svoj postupak preko video objave koju je postavio na svojoj stranici na društvenoj mreži Facebook.[69]

Liverpul[uredi | uredi izvor]

Transfer[uredi | uredi izvor]

Tokom suspenzije, Ajaks je bio u kontaktu sa nekoliko drugih evropskih klubova koji su bili zainteresovani za Suareza. Na dan 28. januara 2011, prihvatili su ponudu Liverpula od 26,5 miliona evra.[74][75][76] Iako je iz kluba otišao dok je bio pod suspenzijom, rastao se sa njima u dobrim odnosima, a priređen mu je oproštaj nakon jedne utakmice u ligi. Tokom oproštaja, trener Ajaksa se obratio njemu i navijačima, izjavivši da bi klub volio da je mogao da ostane duže, a nakon govora je uslijedio vatromet.[77] Ajaks je sezonu završio kao prvak Holandije,[78] a Suarezu je dodijeljena medalja, iako je igrao samo pola sezone,[38][79] tokom koje je postigao sedam golova na 13 utakmica.[80]

Na dan 31. januara 2011, potpisao je ugovor sa Liverpulom na pet i po godina, do 2016,[74][81] a postao je najskuplje pojačanje kluba, do dolaska Endija Kerola, nekoliko sati kasnije.[82] Tražio je dres sa brojem 7, koji su nosile neke od legendi kluba, kao što su: Keni Dagliš, Kevin Kigan i Peter Birdsli\[83]

2011—12: Prve dvije sezone[uredi | uredi izvor]

Suarez (lijevo), potpisao je za Liverpul na isti dan kao i Endi Kerol.

Za Liverpul je debitovao 2. februara, u pobjedi od 2:0 protiv Stouka, na Enfildu; ušao je u igru u 63 minutu umjesto Fabija Aurelija, a postigao je gol u 79 minutu, nakon asistencije Dirka Kojta.[82][84] U prvoj sezoni, bio je jedan od najboljih igrača kluba, iako je odigrao mali broj utakmica,[85][86] a Liverpul je, sa dvanaestog mjesta kada je Suarez došao,[85] napredovao i završio je na šestom mjestu u Premijer ligi. Sezonu je završio sa četiri gola na 13 utakmica.[80]

Nakon što je osvojio nagradu za najboljeg igrača turnira na Kopa Americi,[87] imao je slabiju sezonu u Premijer ligi.[88] Liverpul je završio na osmom mjestu na tabeli, a Suarez je postigao 11 golova u ligi.[88] Na dan 26. februara, Liverpul je osvojio Liga kup, pobijedivši Kardif na penale.[89] Na dan 28. aprila, postigao je het trik u pobjedi od 3:0 protiv Noriča, što ju bio prvi het trik u Premijer ligi.[90] Bio je kandidat za FIFA Zlatnu loptu, ali je završio na šestom mjestu u izboru.[91]

Uvreda na rasnoj osnovi[uredi | uredi izvor]

Sezona je bila obilježena incidentom na utakmici protiv Mančester junajteda, u oktobru, kada je Suarez uvrijedio na rasnoj osnovi Patrisa Evru. Fudbalski savez Engleske (FA), kaznio ga je sa osam utakmica suspenzije i 40,000 funti,[27] a Suarez je bio nezadovoljan odlukom, tvrdeći da nije kriv.[28]

Nakon utakmice 15. oktobra, koja je završena neriješeno 1:1, optužen je da je uvrijedio Evru na rasnoj osnovi,[92] a FA je započeo istragu oko incidenta.[92] Suarez je napisao na svojim stranicama na društvenim mrežama Twitter i Facebook, da je uznemiren optužbama i da nije kriv.[93] Na dan 16. novembra, FA je objavio da će optužiti Suareza za „nasilan i/ili uvrjedljiv govor i/ili ponašanje, koje je u suprotnosti sa pravilima FA“, uključujući „referencu na etničko porijeklo i/ili boju i/ili rasu Patrisa Evre.“ Liverpul je kasnije izdao saopštenje, u kojem je navedeno da se Suarez izjašnjava da nije kriv i da će ga klub u potpunosti podržavati.[94] Na dan 20. decembra, FA je zaključio sedmodnevno saslušanje, donijevši odluku da kazni Suareza sa osam utakmica suspenzije i 40,000 funti, zbog vrijeđanja Evre na rasnoj osnovi.[95][96][97]

Na njihovom novom meču, u februaru, prije početka utakmice, odbio je da pruži ruku Evri, zbog čega se kasnije izvinio i on i trener — Keni Dagliš.[98] Takođe, kažnjen je sa jednom utakmicom suspenzije zbog pokazivanja srednjeg prsta navijačima Fulama.[99]

2012/13: Povratak sa suspenzije i individualni uspjesi[uredi | uredi izvor]

Na dan 7. avgusta 2012, potpisao je novi dugogodišnji ugovor sa Liverpulom.[100] Na dan 26. avgusta, postigao je prvi gol u sezoni, u remiju 2:2 protiv Mančester Sitija, u drugom kolu.[101] U šestom kolu, u pobjedi od 5:2 na gostovanju protiv Noriča, postigao je het trik, uz asistenciju Nuriju Šahinu.[102]

Suarez u dresu Liverpula, na utakmici protiv Arsenala, u januaru 2013.

Na dan 6. januara 2013, igrao je rukom prije nego što je postigao odlučujući gol u pobjedi od 2:1 protiv Mansfild tauna, u trećoj rundi FA kupa. Trener Liverpula — Brendan Rodžers, branio je Suareza, izjavivši da nije njegov posao da prizna, dok je trener Mansfilda — Pol Koks, izjavio je da se osjetio loše zbog instinktivnog rukometa, ali je priznao da bi prihvatio gol na takav način od strane jednog od svojih igrača.[103]

Na dan 19. januara, postigao je sedmi gol na tri meča protiv Noriča postigao, u pobjedi od 5:0, dok su po gol postigli i Stiven Džerard i Filipe Kutinjo.[104] Naredne nedelje, bio je kapiten Liverpula po prvi put u karijeri, u četvrtoj rundi FA kupa, u porazu od Oldama 3:2 kući.[105] Na dan 2. marta, postigao je het trik u pobjedi od 4:0 na gostovanju protiv Vigana, postavši tako treći igrač Liverpula koji je postigao 20 golova u jednoj sezoni Premijer lige, nakon Robija Faulera i Fernanda Toresa.[106] Na dan 10. marta, postigao je gol i izborio penal koji je pogodio Džerard, u pobjedi od 3:2 protiv Totenhema; to mu je bio 50 gol za Liverpul u svim takmičenjima.

Na kraju sezone, našao se na spisku od šest nominovanih igrača za fudbalera godine u Engleskoj po izboru igrača.[107] U izboru je završio na drugom mjestu, iza Gareta Bejla,[108] a našao se u idealnom timu sezone u Premijer ligi.[108] Sa 23 postignuta gola, završio je sezonu kao drugi najbolji strijelac lige, iza Van Persija, a sa postignutih 30 golova u svim takmičenjima, bio je najbolji strijelac Liverpula u sezoni.[109] Na dan 28. maja 2013, izabran je za igrača godine Liverpula, nakon što je dobio 64% glasova od strane navijača.[110]

Drugi incident sa ugrizom[uredi | uredi izvor]
Suarez na utakmici protiv Zenita, u martu 2013.

Nas dan 21. avgusta, tokom utakmice protiv Čelsija, koja je završena 2:2, ugrizao je Branislava Ivanovića, što je bio drugi put da je ugrizao protivničkog igrača.[111] Taj incident nije primijetio sudija, Suarez nije dobio karton, nakon čega je postigao izjednačujući gol u sudijskoj nadoknadi.[23] Nakon incidenta, premijer Velike BritanijeDejvid Kameron pozvao je FA kako bi tražio strogu kaznu za Suareza; FA je otvorio istragu, a Liverpul ga je kaznio novčano, ali suma nije objavljena.[112] Ivanović nije prihvatio izvinjenje, iako je Suarez tvrdio da jeste.[112] Prihvatio je optužbe za nasilničko ponašanje, ali se nije složio sa tvrdnjom FA da standardna kazna od tri utakmice nije dovoljna.[113] Nezavisni komitet od tri osobe, koji je osnovan od strane FA, donio je odluku da ga kazni sa deset utakmica suspenzije; komitet ga je kritikovao zbog toga što nije cijenio „ozbiljnost“ incidenta kada se založio protiv duge zabrane. Komitet je takođe želio da pošalje „snažnu poruku da takvim žalosnim ponašanjima nije mjesto u fudbalu“, uz napomenu da se „svi igrači na višem nivou igre smatraju uzorima, dužni su da djeluju profesionalno i odgovorno i da pošalju najviši primjer dobrog vladanja ostatku igrača — posebno mladim igračima. Suarez se nije žalio na odluku.[114]

Na dan 31. maja, izjavio je da će tražiti da ode iz kluba na ljeto, navodeći pretjeranu pažnju medija na njegovu porodicu kao razlog zbog kojeg hoće da ode.[115] Na dan 6. avgusta, nakon što je Liverpul odbio ponudu Arsenala od 40 miliona funti, Suarez je izrazio želju da napusti klub, navodeći da su mu čelnici Liverpula obećali da će moći da ode ukoliko se klub ne kvalifikuje u Ligu šampiona 2013/14.[116] Narednog dana, trener Liverpula — Brendan Rodžers, izjavio je da Liverpul nije prekršio nijedno obećanje dato Suarezu, dodavši da je Suarez pokazao nepoštovanje prema klubu.[117] Nakon tog incidenta, britanski mediji su objavili da je Rodžers zabranio Suarezu da trenira sa prvim timom.[117][118][119] Na dan 8. avgusta, vlasnik Liverpula — Džon Henri, objavio je da Suarezu neće biti dozvoljeno da napusti klub.[120]

2013/14: Zlatna kopačka i odlazak[uredi | uredi izvor]

Na dan 14. avgusta, naizgled je promijenio odluku da napusti klub, a mediji su izjavili da želi da ostane i da će možda produžiti ugovor, navodeći da je promijenio odluku zbog podrške navijača Liverpula.[121][122][123] Suárez returned to first-team training two days later after "offer[ing] contrition" to his teammates but reportedly not apologising to his manager.[124] Na dan 25. septembra, vratio se u tim nakon suspenzije, a prvu utakmicu u novoj sezoni odigrao je u porazu od 1:0 protiv Mančester junajteda, u trećoj rundi Liga kupa.[125][126] Četiri dana kasnije, odigrao je prvu utakmicu u novoj sezoni u Premijer ligi, u pobjedi od 3:1 protiv Sanderlenda, u šestom kolu, gdje je postigao dva gola.[127] Na dan 5. oktobra, odigrao je prvu utakmicu u novoj sezoni na Enfildu, gdje je postigao prvi gol u pobjedi od 3:1 protiv Kristal Palasa.[128] Na dan 26. oktobra, postigao je četvrti het trik u Premijer ligi, u pobjedi od 4:1 protiv Vest Bromič albiona. Prema podacima mreže BBC, postigao je het trik na svake 20,3 utakmice, što je bio najbolji procenat među svim igračima koji su postigli više od jednog het trika u Premijer ligi.[129]

„U svom vremenu u Liverpulu poslednjih godinu ili tako, pokazao je da je neizvodljiv. On sam može da okupira zadnju četvorku svojim pokretom i svojom pameću.“

Brendan Rodžers, trener Liverpula, u sezoni kada je Suarez bio igrač godine.[130]

Na dan 4. decembra, postigao je četiri gola u pobjedi od 5:1 protiv Noriča kući,[131] čime je postao prvi fudbaler u Premijer ligi koji je postigao tri het trika protiv istog kluba, postigavši ukupno 11 golova na pet utakmica protiv Noriča.[132] Na dan 15. decembra, nosio je kapitensku traku Liverpula po prvi put u jednoj utakmici Premijer lige, protiv Totenhema,[133] gdje je postigao gol i upisao asistenciju u pobjedi od 5:0 na gostovanju protiv Totenhema, čime je Liverpul došao na dva boda zaostatka iza Arsenala.[134] Narednog dana, proglašen je za igrača godine u Engleskoj po izboru navijača, za 2013.[135][136] Na dan 20. decembra, potpisao je novi ugovor sa Liverpulom, na četiri i po godine.[137][138][139]

Na dan 1. januara 2014, postigao je gol u pobjedi od 2:0 protiv Hal Sitija, čime je postao prvi fudbaler Liverpula koji je postigao 20 golova u Premijer ligi dvije sezone zaredom nakon Robija Faulera, koji je postizao preko 20 golova u sezonama 1994/95. i 1995/96.[140] Izjednačio je rekord Endija Kola sa najmanjim brojem odigranih utakmica u kojem je postigao 20 golova.[141] Formirao je partnerstvo u napadu sa Danijelom Staridžom, a dobili su nadimak „SAS“.[142]

Na dan 1. marta, odigrao je svoju stotu utakmicu u Premijer ligi, postigavši gol u pobjedi od 3:0 protiv Sautemptona.[143] U 30 kolu, postigao je 25 gol u sezoni, u pobjedi od 3:0 protiv Mančester junajteda na Old Trafordu, što je bila prva pobjeda Liverpula protiv Junajteda sa velikom razlikom od 2009.[144] Na dan 22. marta, postigao je šesti het trik u Premijer ligi i treći u sezoni, u pobjedi od 6:3 protiv Kardif Sitija.[145] Na dan 30. marta, srušio je rekord Robija Faulera od 28 postignutih golova u jednoj sezoni za Liverpul, u pobjedi od 4:0 protiv Totenhema, kojom je Liverpul preuzeo prvo mjesto na tabeli, šest utakmica prije kraja.[146] Na dan 20. aprila, postigao je gol u pobjedi od 3:2 protiv Noriča, postavši tako prvi igrač Liverpula koji je postigao 30 golova u jednoj sezoni, Jana Raša iz sezone 1986/87.[147] Takođe, postao je sedmi fudbaler koji je postigao 30 golova u jednoj sezoni Premijer lige, nakon Endija Kola, Alana Širera, Kevina Filipsa, Tijerija Anrija, Kristijana Ronalda i [[Robin van Persi|Robina van Persija|.[148]

Na dan 18. aprila, našao se na spisku od šest nominovanih igrača za fudbalera godine u Engleskoj, od strane igrača, drugu godinu zaredom.[149] Devet dana kasnije, dobio je nagradu, postavši prvi igrač van Evrope koji je osvojio nagradu.[150] Na dan 5. maja, proglašen je za fudbalera godine u Engleskoj po izboru novinara.[151] Sezonu je završio sa postignutih 31 golom na 33 utakmice, čime je osvojio zlatnu kopačku za najboljeg strijelca Premijer lige, dok je Danijel Staridž završio na drugom mjestu.[152] Liverpul je sezonu završio na drugom mjestu na tabeli, dva boda iza Mančester Sitija, uz 101 postignut gol.[153] Na dan 13. maja, dobio je nagradu za najboljeg fudbalera Premijer lige.[154] Sa 31 postignutim golom, dobio je Zlatnu kopačku, za najboljeg strijelca Evrope, koju je podijelio sa Kristijanom Ronaldom, koji je dao 31 gol u La ligi.[155] Na dan 21. maja, našao se na prvom mjestu na listi najuticajnijih fudbalera u Evropi, ispred Mesija, Zlatana Ibrahimovića i Kristijana Ronalda, prema istraživanju kompanije Bloomberg, sprovedenog u pet najjačih evropskih liga.[156]

Barselona[uredi | uredi izvor]

Transfer i suspenzija[uredi | uredi izvor]

Suarez u dresu Barselone, za koju je debitovao u avgustu 2014.

Na dan 11. jula 2014, potpisao je petogodišnji ugovor sa Barselonom, a cijena transfera nije objavljena.[157] Ipak, sudeći prema dokumentima koji su procurili u javnost, transfer je iznosio 82,3 miliona evra, po čemu je postao jedan od najskuplje plaćenih fudbalera u istoriji.[13][158] Uzeo je dres sa brojem 9.[159]

Prvi dio sezone je morao da propusti zbog suspenzije od četiri mjeseca bez fudbala, koju je dobio nakon što je ugrizao Kjelinija na Svjetskom prvenstvu 2014.[160][161] Tokom perioda suspenzije, bila mu je zabranjena svaka aktivnost u vezi sa fudbalom, uključujući i trening sa klubom i odlazak na stadione kao gledalac.[160][161]

Na dan 24. jula, zajedno sa advokatima, uložio je žalbu Sudu za sportsku arbitražu (CAS), u kojoj je tražio da se kazna ukine ili smanji.[162] Saslušanje je održano 8. avgusta, u prostorijama suda u Lozani.[163] Šest dana kasnije, sud je potvrdio suspenziju koju je donijela FIFA, od četiri mjeseca bez igranja fudbala i devet utakmica suspenzije za reprezentaciju, od kojih je prva bila u osmini finala Svjetskog prvenstva protiv Kolumbije. Sud je ublažio kaznu i dozvoljeno mu je da dolazi na stadione i trenira sa klubom.

Sud mu je dozvolio da igra na prijateljskim utakmicama i za Barselonu je debitovao 18. avgusta, protiv meksičkog Leona, na Kamp nouu, u meču Gamper trofej; ušao je u igru u 60 minutu, umjesto Rafinje, a Barselona je pobijedila 6:0.[164]

2014/15: Trio MSN i trostruka kruna[uredi | uredi izvor]

U takmičarskim mečevima debitovao je 25. oktobra, gdje je igrao zajedno sa Lionelom Mesijem i Nejmarom, u devetom kolu La lige, protiv Real Madrida.[165] Asistirao je Nejmaru za vodeći gol, ali je Real na kraju pobijedio 3:1.[165] Prvi gol za klub postigao je u pobjedi od 4:0 protiv APOEL-a, u petom kolu grupne faze Lige šampiona.[166] Na dan 20. decembra, postigao je prvi gol u ligi, na svom osmom meču, u pobjedi od 5:0 protiv Kordobe.[167]

Na dan 24. februara, postigao je dva gola u pobjedi od 2:1 protiv Mančester Sitija, u prvoj utakmici osmine finala Lige šampiona.[168] Na dan 4. marta, postigao je gol u pobjedi od 3:1 protiv Viljareala, u polufinalu Kupa kralja, za prolaz u 37 finale Kupa za Barselonu.[169] Na dan 8. marta, postigao je dva gola u pobjedi od 6:1 protiv Rajo Valjekana,[170] nakon čega je postigao pobjedonosni gol u pobjedi od 2:1 protiv Real Madrida.[171] Na konferenciji poslije meča, trener Barselone — Luis Enrike, izjavio je: „malo igrača može da postigne gol kao što je on i to je razlog što smo ga doveli. On može da odluči utakmice. Pravi je golgeter, kome je potrebno malo da bi pogodio.“[171]

Na dan 15. aprila, postigao je dva gola u pobjedi od 3:1 na gostovanju Pariz Sen Žermenu, u prvoj utakmici četvrtfinala Lige šampiona.[172] Oba puta, prebacio je loptu kroz noge Davidu Luizu, prije postizanja gola.[173] Na dan 2. maja, postigao je prvi het trik za klub, u pobjedi od 8:0 protiv Kordobe.[174] Na dan 12. maja, upisao je dvije asistencije, obje Nejmaru, u porazu 3:2 od Bajern Minhena u revanš utakmici polufinala Lige šampiona; Barselona je dobila prvu utakmicu 3:0 i plasirala se u prvo finale nakon četiri godine.[175] U finalu, igrala je protiv Juventusa, 6. juna, u Berlinu. Suarez je postigao gol za vođstvo 2:1; Mesi je šutirao, Đanluiđi Bufon odbranio, a Suarez natrčao na odbijenu loptu. Barselona je pobijedila 3:1 i osvojila titulu, što je bila prva osvojena Liga šampiona za Suareza. Takođe, Barselona je osvojila La ligu i Kup kralja i tako osvojila trostruku krunu.[176]

Prvu sezonu u klubu završio je sa 25 golova i 20 asistencija u svim takmičenjima.[177] Napadački trio, koji je činio zajedno sa Mesijem i Nejmarom, nazvan je „MSN“, a u sezoni su postigli 122 gola zajedno, čime su srušili rekord Barselone po broju golova jednog napadačkog trija u sezoni, iz sezone 2008/09. od 100 golova koje su postigli Mesi, Samjuel Eto i Tijeri Anri.[178] Takođe, postavili su rekord španskog fudbala po broju golova napadačkog trija u sezoni, srušivši rekord od 118 golova iz sezone 2011/12, koji su postavili Kristijano Ronaldo, Karim Benzema i Gonzalo Iguain.[179]

2015–17: Druga Zlatna kopačka[uredi | uredi izvor]

Suarez na utakmici protiv Sevilje u UEFA superkupu 2015.

Sezonu 2015/16, počeo je na utakmici UEFA superkupa, 11. avgusta 2015, gdje je postigao gol i upisao asistenciju u pobjedi od 5:4 protiv Sevilje nakon produžetaka.[180] Sledećeg dana, imenovan je za jednog od tri kandidata u izboru za nagradu UEFA fudbaler godine, za najboljeg igrača u Evropi.[181] Na dan 31. oktobra, postigao je gol nakon asistencije Serđija Roberta u pobjedi od 2:0 na gostovanju protiv Hetafea.[10] To mu je bio 11 gol u sezoni i 300 gol u karijeri.[10] Na dan 21. novembra, postigao je dva gola u pobjedi od 4:0 na gostovanju protiv Real Madrida.[182]

Na dan 17. decembra, postigao je sva tri gola u pobjedi od 3:0 protiv Guangdžou evergrandea, u polufinalu Svjetskog klupskog prvenstva, postavši tako prvi igrač koji je postigao het trik na takmičenju ikada.[183] U finalu, postigao je dva gola u pobjedi od 3:0 protiv River Plate,[184] čime je završio turnir kao najbolji strijelac, sa pet golova, a takođe je proglašen i za najboljeg igrača turnira.[185]

Na dan 3. februara 2016, postigao je četiri gola u pobjedi od 7:0 protiv Valensije, u polufinalu Kupa kralja.[186] Na dan 16. marta, postigao je gol u pobjedi od 3:1 protiv Arsenala, u prvoj utakmici osmine finala Lige šampiona.[187] U četvrtfinalu, postigao je oba gola u pobjedi od 2:1 protiv Atletiko Madrida u prvoj utakmici,[188] ali je u revanšu Atletiko pobijedio 2:0 i Barselona je ispala iz Lige šampiona.[189]

Na dan 20. aprila, postigao je četiri gola, uz tri asistencije, Ivanu Rakitiću, Mesiju i Nejmaru, u pobjedi od 8:0 protiv Deportivo la Korunje.[190] Tri dana kasnije, ponovo je postigao četiri gola, u pobjedi od 6:0 protiv Sporting Hihona, postavši tako prvi igrač u istoriji La lige koji je postigao po četiri gola na dvije utakmice zaredom.[191] Na dan 30. aprila, postigao je gol u pobjedi od 2:0 protiv Betisa, postavši tako drugi igrač Barselone koji je postigao 35 golova u jednoj sezoni u ligi, nakon Mesija.[192][193]

U poslednjem kolu, postigao je het trik u pobjedi od 3:0 protiv Granade, čime je stigao do 40 golova u sezoni u La ligi i osvojio je po prvi put nagradu Pičiči, za najboljeg strijelca La lige i Zlatnu kopačku, za najboljeg strijelca Evrope po drugi put. Takođe, postao je prvi igrač nakon Mesija i Kristijana Ronalda, koji je osvojio obje nagrade u istoj sezoni.[194][195][196] Završio je, zajedno sa Mesijem, kao najbolji asistent lige, sa po 16 asistencija, čime je postao prvi fudbaler u istoriji La lige koji je bio i najbolji strijelac i najbolji asistent u istoj sezoni.[16][17]

Na dan 22. maja, u pobjedi od 2:0 protiv Sevilje u finalu Kupa kralja, doživio je povredu tetive, a klub je potvrdio da će vjerovatno morati da propusti Kopa Ameriku 2016. sa reprezentacijom Urugvaja,[197] nakon što je prethodno propustio dio Svjetskog prvenstva 2024. i Kopa Ameriku 2015. zbog suspenzije.[198] Trio Mesi, Suarez i Nejmar, završio je sezonu sa 131 postignutim golom, srušivši svoj rekord iz prethodne sezone od najviše postignutih golova napadačkog tria u jednoj sezoni.[199]

Sezonu 2016/17, počeo je golom u pobjedi od 2:0 protiv Sevilje, nakon asistencije Arde Turana, u Superkupu Španije.[200] Na prvoj utakmici u ligi, postigao je het trik u pobjedi od 6:2 protiv Betisa, a takođe je postigao svoj prvi gol iz slobodnog udarca za Barselonu.[201] Stotu utakmicu za klub odigrao je u porazu 2:1 kući od Alavesa. Iako nije dao gol na toj utakmici, došao je do boljeg učinka po broju golova i asistencija na prvih 100 utakmica za klub, od Mesija i Kristijana Ronalda; Suarez je na prvih 100 utakmica postigao 88 golova i upisao 43 asistencije, dok je Ronaldo postigao 95 golova i 29 asistencija, a Mesi 41 gol i 14 asistencija.[202]

U Ligi šampiona, postigao je dva gola u pobjedi od 7:0 protiv Seltika, u prvom kolu grupne faze.[203] Tri dana kasnije, postigao je gol u pobjedi od 5:1 protiv Leganesa,[204] a stoti gol za Barselonu, postigao je 11. januara 2017, u pobjedi od 3:1 protiv Atletik Bilbaa, u revanš utakmici osmine finala Kupa kralja, čime je Barselona prošla dalje, nakon poraza 2:1 u prvoj utakmici.[205]

Na dan 7. februara, postigao je gol u remiju 1:1 protiv Atletiko Madrida, u revanš utakmici polufinala Kupa kralja, ali je dobio drugi žuti karton zbog faula nad Kokeom, što mu je bio prvi crveni karton u klubu i morao je da propusti finale protiv Alavesa.[206] U intervjuu poslije meča, izrazio je nezadovoljstvo zbog odluke sudije i izjavio je da se nada da će se klub žaliti.[207] Ipak, nije igrao u finalu, a Barselona je pobijedila 3:1 i osvojila Kup treću godinu zaredom.[208]

Na dan 8. marta, postigao je vodeći gol u trećem minutu, u pobjedi od 6:1 protiv Pariz Sen Žermena u revanšu osmine finala Lige šampiona, nakon čega je, u 90 minutu, pri rezultatu 4:1, izborio penal, koji je Nejmar pogodio; u 93 minutu, Serđi Roberto je postigao gol za 6:1 i prolaz dalje.[209] Barselona je pobijedila ukupnim rezultatom 6:5, nakon što je Pariz Sen Žermen pobijedio 4:0 u prvoj utakmici, čime je napravila najveći preokret u istoriji Lige šampiona.[210]

2017–19: Uspjesi u La ligi[uredi | uredi izvor]

Na dan 23. septembra 2017, dao je gol u pobjedi od 3:0 protiv,,Đirone.[211] Na dan 14. oktobra, dao je gol glavom u remiju od 1:1 protiv Atletiko Madrida, u osmom kolu, čime je Barselona ostala neporažena.[212] U 12 kolu, dao je dva gola u pobjedi od 3:0 protiv Leganesa, čime je Barselona ostvarila 11 pobjedu, uz jedan remi.[213] Na dan 17. decembra, postigao je dva gola u pobjedi od 4:0 protiv Deportivo la Korunje,[214] a nedelju dana kasnije, postigao je vodeći gol u pobjedi od 3:0 na gostovanju protiv Real Madrida.[215]

Nakon zimske pauze, dao je dva gola u pobjedi od 4:2 protiv Real Sosijedada,u januaru 2018,[216] dok je postigao het trik u pobjedi od 6:1 protiv Đirone, u 25 kolu, čime je Barselona nastavila niz bez poraza.[217] Na dan 31. marta, postigao je gol u remiju 2:2 protiv Sevilje; Sevilja je vodila 2:0, a Suarez i Mesi su dali po gol u 88 i 89 minutu za remi.[218] Na dan 14. aprila, dao je gol u pobjedi od 2:1 protiv Valensije, zahvaljujući čemu je Barselona srušila rekord po broju utakmica bez poraza u La ligi, sa 39.[219]

Suarez u dresu Barselone 2019.

Na dan 21. aprila, Barselona je osvojila Kup kralja četvrtu godinu zaredom, pobijedivši u finalu Sevilju 5:0, a Suarez je dao dva gola.[220] U 36 kolu, postigao je vodeći gol, nakon čega je asistirao Mesiju kod drugog gola, u remiju 2:2 protiv Real Madrida, 6. maja.[221] Niz Barselone bez poraza prekinut je u 37 kolu, kada je izgubila od Levantea 5:4; Suarez je dao gol iz penala, a novo pojačanje Barselone iz Liverpula — Filipe Kutinjo, postigao je het trik, nakon što je Levante vodio 5:1.[222]

U sezoni 2018/19, u pobjedi od 8:2 protiv Ueske u trećem kolu, postigao je dva gola, uz asistenciju Usmanu Dembeleu.[223] Nedelju dana kasnije, postigao je gol u pobjedi od 2:1 protiv Real Sosijedada, čime je Barselona ostvarila sve četiri pobjede na početku sezone.[224] Na dan 28. oktobra, postigao je het trik u pobjedi od 5:1 protiv Real Madrida u El Klasiku,[225] postavši tako prvi fudbaler nakon Mesija koji je postigao het trik u El Klasiku u okviru La lige u poslednjih 25 godina, nakon Romarija 1994.[226]

Na dan 27. aprila, Barselona je osigurala titulu prvaka Španije drugu godinu zaredom, a ukupno četvrtu titulu otkad je Suarez u timu.[227] U Ligi šampiona, postigao je samo jedan gol, u pobjedi od 3:0 protiv njegovog bivšeg kluba — Liverpula, u prvoj utakmici polufinala.[228] Ipak, Liverpul je u revanšu pobijedio 4:0, golom Divoka Origija nakon kornera Trenta Aleksandera Arnolda, čime je Barselona ispala iz Lige šampiona nakon što je imala tri gola prednosti u prvoj utakmici drugu godinu zaredom.[229]

2019/20: Poslednja sezona[uredi | uredi izvor]

Na utakmici prvog kola La lige u sezoni 2019/20, povrijedio se u 37 minutu i morao je da izađe iz igre, a Barselona je izgubila 1:0 od Atletik Bilbaa, golom Arica Adurica.[230] Na teren se vratio u pobjedi od 5:2 protiv Valensije, u četvrtom kolu; ušao je u igru u 60 minutu umjesto Ansua Fatija i postigao je dva gola.[231] Na dan 2. oktobra, postigao je oba gola u pobjedi od 2:1 protiv Intera, u drugom kolu grupne faze Lige šampiona.[232] Četiri dana kasnije, postigao je gol makazicama u pobjedi od 4:0 protiv Sevilje.[233]

Na dan 27. novembra, postigao je prvi gol i asistirao Mesiju kod drugog, u pobjedi od 3:1 protiv Borusije Dortmund u petom kolu Lige šampiona, a treći gol postigao je Antoan Grizman.[234] Na dan 7. decembra, postigao je gol u pobjedi od 5:2 protiv Majorke, koji je od strane mnogih ocijenjen kao jedan od najboljih golova u sezoni.[235] Tri dana kasnije, bio je kapiten tima po prvi put i upisao je asistenciju Fatiju u pobjedi od 2:1 protiv Intera u šestom kolu grupne faze. Na dan 12. januara, objavljeno je da Suarez mora na operaciju koljena, zbog koje će možda pauzirati četiri mjeseca; povrijedio se na utakmici Superkupa Španije, u porazu 3:2 od Atletiko Madrida.[236]

Nakon utakmica 27 kola, liga je prekinuta zbog pandemije kovida 19;[237] a nastavljena je u junu.[238] Na dan 27. juna, u 32 kolu, postigao je dva gola nakon dvije asistencije Mesija u remiju 2:2 protiv Selte; Barselona je dva puta vodila, a Jago Aspas je dao gol u 89 minutu za 2:2.[239] Na dan 9. jula, postigao je svoj 195 gol za Barselonu, u pobjedi od 1:0 protiv Espanjola, čime je došao na treće mjesto na listi najboljih strijelaca Barselone, iza Mesija i Sezara Rodrigeza, prestigavši Lasla Kubalu.[240]

Na dan 8. avgusta, nakon što je zbog povrede propustio prvu utakmicu, u revanšu osmine finala Lige šampiona protiv Napolija, postigao je gol iz penala u pobjedi od 3:1, čime se Barselona plasirala u četvrtfinale, gdje je igrala protiv Bajern Minhena u Lisabonu. Bajern je vodio 4:1 na poluvremenu; u drugom poluvremenu, Suarez je postigao gol nakon asistencije Žordija Albe za 4:2, ali je Bajern dao još četiri gola i pobijedio je 8:2, što je bio najteži poraz Barselone nakon 70 godina, a sezonu je završila bez trofeja prvi put nakon sezone 2007/08.[241][242]

Atletiko Madrid[uredi | uredi izvor]

2020/21: Prva sezona[uredi | uredi izvor]

„Zaslužili ste oproštaj koji dolikuje tome ko ste: jedan od najvažnijih igrača u istoriji kluba, postižući velike stvari za tim i na individualnom nivou. Niste zaslužili da vas izbace kao što su to učinili. Ali istina je da me u ovoj fazi više ništa ne iznenađuje.“

Lionel Mesi, o načinu na koji je Suarez otišao iz Barselone.[243]

Nakon što je postavljen za novog trenera Barselone 19. avgusta 2020. — Ronald Kuman je obavijestio Suareza da klub više ne računa na njega, a predsjednik kluba — Jozep Marija Bartomeu, uklonio ga je sa spiska igrača koje je planirao da kazni nakon poraza od Bajerna 8:2, u Ligi šampiona.[243]

Na dan 23. septembra 2020, nakon što nije uspio da pređe u Juventus, usred optužbi da je varao kako bi dobio italijansko državljanstvo,[244] potpisao je dvogodišnji ugovor sa Atletiko Madridom.[245][246]

Na debiju za klub, 27. septembra, postigao je dva gola, uz asistenciju Markosu Ljorenteu, u pobjedi od 6:1 protiv Granade.[247] Na dan 25. novembra, njegov gol koji je postigao protiv Majorke 7. decembra 2019, nominovan je za nagradu Puškaš, za najbolji gol godine, ali je nagradu dobio Son Hjungmin iz Totenhema.[248] Na dan 3. januara 2021. u pobjedi od 3:1 na gostovanju protiv Alavesa, dao je gol za pobjedu u 90 minutu, čime je prestigao Radamela Falkaa, kao igrač sa najboljim startom za klub u 21. vijeku; na prvih 12 utakmica u La ligi, postigao je devet golova i dvije asistencije, dok je Falkao u istom broju utakmica 2011, postigao devet golova i jednu asistenciju.[249]

Na dan 21. januara, postigao je dva gola, od čega penal u poslednjem minutu, u pobjedi od 2:1 protiv Eibara, čime je stigao do barem deset postignutih golova u ligi u deset sezona zaredom.[250] Tri dana kasnije, postigao je gol u pobjedi od 3:1 protiv Valensije, čime je došao do 12 datih golova na 15 utakmica, čime je došao na drugo mjesto kao igrač sa najboljim startom sezone u novom klubu u La ligi, iza Kristijana Ronalda, koji je 2010. postigao 13 golova na 15 utakmica, u prvoj sezoni u Real Madridu.[251] Na dan 31. januara, postigao je dva gola u pobjedi od 4:2 protiv Kadiza, takođe postigavši prvi gol iz slobodnog udarca za klub.[252] Na dan 8. februara, postigao je dva gola u remiju 2:2 protiv Selte, čime je došao do 16 golova na 22 utakmice.[253]

Na dan 7. marta, postigao je vodeći gol protiv Real Madrida, u derbiju Madrida,ali je Real izjednačio golom Benzeme u 88 minutu.[254] Na dan 21. marta, postigao je gol u pobjedi od 1:0 protiv Alavesa, čime je došao do 500 postignutih golova u karijeri.[255]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Pozvan je u reprezentaciju Urugvaja do 20 godina, za utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2007. ali ga njegov tadašnji klub — Groningen, nije pustio.[256] Urugvaj se plasirao na prvenstvo, na kojem je Suarez igrao i postigao je dva gola na četiri utakmice.[257] Prvi gol je postigao u grupnoj fazi, u remiju 2:2 protiv Španije,[258] nakon čega je dao gol u osmini finala, u porazu 2:1 od Sjedinjenih Američkih Država nakon produžetaka i Urugvaj je ispao.[259]

Za seniorsku reprezentaciju Urugvaja, debitovao je 8. februara 2007, na prijateljskoj utakmici protiv Kolumbije. U 85 minutu utakmice, dobio je drugi žuti karton i isključen je, a Urugvaj je pobijedio 3:1.[39][256] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. igrao je na 19 od 20 utakmica i postigao je pet golova.[257]

Svjetsko prvenstvo 2010.[uredi | uredi izvor]

Suarez (lijevo) i Dijego Forlan na Svjetskom prvenstvu 2010.

U junu 2010, selektor reprezentacije — Oskar Tabarez, uvrstio ga je na spisak od 23 igrača za Svjetsko prvenstvo 2010, u Južnoj Africi, gdje je činio napadački trio sa Dijegom Forlanom i Edisonom Kavanijem.[260] Urugvaj je počeo prvenstvo remijem 0:0 protiv Francuske.[261] Na utakmici drugog kola, u pobjedi od 3:0 protiv Južnoafričke Republike, izborio je penal iz kojeg je Forlan dao gol, nakon čega je asistirao Alvaru Pereiri za gol u sudijskoj nadoknadi vremena.[262] U poslednjoj utakmici grupne faze, postigao je gol u pobjedi od 1:0 protiv Meksika, nakon asistencije Kavanija i proglašen je za igrača utakmice,[263][264] a Urugvaj je završio na prvom mjestu u grupi A i prošao u nokaut fazu.[263][264]

U osmini finala, u pobjedi od 2:1 protiv Južne Koreje, postigao je oba gola. Prvi je da u 8 minutu na asistenciju Forlana, dok je drugi dao u 80 minutu, nakon što je predriblao odbrambene igrače i šutirao,[265] a zbog svoje igre, ponovo je proglašen za igrača utakmice.[265] Nakon pobjede, Urugvaj se plasirao u četvrtfinale Svjetskog prvenstva prvi put nakon 1970.[266] U četvrtfinalu, protiv Gane, rezultat je bio 1:1 u regularnom dijelu i igrali su se produžeci. U poslednjem minutu produžetaka, blokirao je udarac [Stiven Apija|Stivena Apije]] na gol liniji,[267] na odbijenu loptu je natrčao Dominik Adija, a Suarez je zaustavio njegov udarac na gol liniji rukama, napravivši profesionalni faul,[69] kako bi spasio sigurni gol kojim bi Gana pobijedila, zbog čega je dobio crveni karton.[268] Asamoa Đan je šutirao penal, ali je pogodio prečku,[267] a Suarez, koji je ostao da vidi penal, slavio je zbog promašaja, nakon čega je otišao u svlačionicu.[269][270] Na penale, Urugvaj je pobijedio 4:2 i plasirao se u polufinale.[267][271]

{{quote box|width=27%|align=left|quote=„Božija ruka sada pripada meni. Moja je prava Božija ruka.“|source=—Suarez, nakon što je koristio ruku u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva protiv Gane, poredeći sa golom koji je postigao Dijego Maradona na Svjetskom prvenstvu [[Svetsko prvenstvo u fudbalu 1986.|1986], a koji je nazvan „Božija ruka“.[272]}}

Nakon utakmice, izjavio je: „napravio sam odbranu prvenstva.“[268] Rekao je da nije imao drugih mogućnosti osim da reaguje instinktivno i da bi ponovo uradio isto kako bi pomogao timu da pobijedi.[273] Selektor Gane — Milovan Rajevac, izjavio je da je potez bio nepravedan,[269] a Suareza je nazvao zlikovcem i varalicom.[274][273] Navijači i mediji u Urugvaju, opisali su ga kao heroja.[69][275] Zbog crvenog kartona, automatski je suspendovan jednu utakmicu i nije mogao da igra u polufinalu, a mediji su to opisali kao požrtvovanost jer nije bila velika šansa da će Gana promašiti penal i da će Urugvaj kasnije pobijediti.[40][274]

Pošto je zbog crvenog kartona bio suspendovan u polufinalu protiv Holandije,[276] Urugvaju je nedostajao drugi napadač [uz Forlana], koji je lukav i pokretljiv[277] i Urugvaj je izgubio 3:2.[278][279] Vratio se u utakmici za treće mjesto protiv Njemačke, a navijači su mu zviždali svaki put kad bi primio loptu, zbog poteza protiv Gane.[280] Asistirao je Kavaniju kod prvog gola Urugvaja,[281] ali je Njemačka pobijedila 3:2, golom Samija Hedire u finišu.[280] During the tournament, Na prvenstvu, odigrao je ukupno 543 minuta na šest utakmica i postigao je tri gola.[282]

Kopa Amerika 2011.[uredi | uredi izvor]

Suarez u dresu Urugvaja, nakon osvajanja Kopa Amerike 2011.

Nakon Svjetskog, uvršten je u tim za Kopa Ameriku 2011. koja je održana u Argentini. U utakmici protiv kola grupne faze, postigao je izjednačujući gol u remiju 1:1 protiv Perua, koji je poveo golom Paola Gerera.[283] U utakmici drugog kola, protiv Čilea, asistirao je Pereiri za gol u remiju 1:1,[284] nakon čega je Urugvaj pobijedio Meksiko u poslednjem kolu i plasirao se u nokaut fazu sa drugog mjesta,[285] sa ukupno pet bodova i bez poraza.[286]

U četvrtfinalu, Urugvaj je igrao protiv Argentine. Utakmica je završena 1:1, a Urugvaj je pobijedio 5:4 na penale; Suarez je podigao iz penala, dok je za Argentinu promašio Karlos Tevez.[287][288] U polufinalu, postigao je oba gola u pobjedi 2:0 protiv Perua i proglašen je za igrača utakmice.[289]

U finalu, Urugvaj je igrao protiv Paragvaja, 24. jula. Nakon asistencije Dijega Pereza, Suarez je postigao vodeći gol u 12 minutu; Forlan je dao gol za 2:0 u 42 minutu, nakon čega je Suarez asistirao Forlanu za 3:0 u 90 minutu[290] i Urugvaj je osvojio rekordnu 15 titulu na Kopa Americi, prvu od 1995.[291] Suarez je postigao četiri gola, uz dvije asistencije i proglašen je za najboljeg igrača turnira.[290][56][292]

Nakon turnira, u novembru 2011, postigao je sva četiri gola u pobjedi od 4:0 protiv Čilea u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014.[293]

Olimpijske igre 2012.[uredi | uredi izvor]

Na dan 9. jula 2012, izabran je u sastav tima za Olimpijske igre 2012, zajedno sa saigračem iz Liverpula — Sebastijanom Koatesom.[294] Na prvoj pripremnoj utakmici pred početak takmičenja, protiv Čilea, postigao je het trik, u preokretu Urugvaja od 0:2 do pobjede 6:4.[295]

Kao jedan od tri igrača starija od 23 godine, imenovan je za kapitena reprezentacije.[296] Nakon pobjede u prvom kolu protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata,[297] Urugvaj je poražen od Senegala i Velike Britanije i ispao je u grupnoj fazi, a Suarez nije postigao nijedan gol.[298]

Kup Konfederacija 2013.[uredi | uredi izvor]

Nakon osvajanja Kopa Amerike, Urugvaj se plasirao na Kup Konfederacija 2013, a Suarez je bio dio tima. Postigao je gol iz slobodnog udarca sa 27 metara, u porazu 2:1 od Španije, u prvom kolu grupne faze, u Recifeu.[299] U utakmici trećeg kola, ušao je u igru u 69 minutu i postigao je dva gola, u pobjedi od 8:0 protiv Tahitija, čime je postao najbolji strijelac Urugvaja svih vremena, sa 35 golova, prestigavši Forlana.[300] U polufinalu, Urugvaj je izgubio od Brazila 2:1,[301] a u utakmici za treće mjesto izgubio je od Italije 3:2 na penale.[302]

Svjetsko prvenstvo 2014. i treći incident sa ugrizom[uredi | uredi izvor]

Suarez (u sredini), proslavlja gol protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu 2014.

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014 završio je sa 11 golova na 14 utakmica.[303] U novembru 2013. Urugvaj je pobijedio Jordan 5:0 u kontinentalnom plej ofu i plasirao se na prvenstvo.[304]

Na dan 22. maja, operisao je lijevo koljeno, zbog čega je bio u kolicima, što je dovelo do glasina da neće igrati na prvenstvu.[305][306][307] Našao se na spisku igrača za prvenstvo, a na prvoj utakmici grupne faze, protiv Kostarike, nakon čega je bio starter protiv Engleske. Postigao je gol za vođstvo u 39 minutu na asistenciju Kavanija; izjednačio je Vejn Runi u 75, a Suarez je postigao svoj drugi gol, za pobjedu od 2:1 u 85 minutu.[308]

„To su jednostavno stvari koje se dešavaju na terenu. Bili smo samo nas dvojica na prostoru, a on je uletio u mene ramenom i tako je i moje oko postalo ovako. Postoje stvari koje se dešavaju na terenu i od njih ne biste trebali praviti tako veliku stvar“.

— Suarez u intervjuu nakon utakmice protiv Italije na Svjetskom prvenstvu 2014.[309]

„... Izgubio sam ravnotežu ... padajući na protivnika ... Udario sam se licem u njega, ostavljajući malu modricu na obrazu i jak bol u zubima.“

— Suarez pred disciplinskim komitetom FIFA.[310]

„... Istina je da je moj kolega Đorđo Kjelini pretrpio fizičke posljedice ujeda u sudaru koji je pretrpio sa mnom ... Izvinjavam se Đorđu Kjeliniju i cijeloj fudbalskoj porodici. Zavjetujem se javnosti da više nikada neće biti ponovljenog incidenta poput ovog.“

— Suarez 30. juna 2014.[311]

Na poslednjoj utakmici grupne faze, protiv Italije, Urugvaju je bila potrebna pobjeda za prolaz, a Italiji je odgovarao i remi.[312] U 79 minutu, pri rezultatu 0:0, Suarez se sukobio sa Đorđom Kjelinijem, dok je čekao loptu. Ponovljeni snimak je pokazao da se Suarez naslonio na Kjelinija i ujeo ga za rame, nakon čega je pao i uhvatio se za glavu, a Kjelini je pokazivao tragove ujeda.[313][314] Incident je bio glavna tema u medijima širom svijeta.[315] Fudbaleri Italije su protestvovali kod sudije što nije kaznio Suareza, a Urugvaj je dobio korner, nakon kojeg je Dijego Godin postigao gol za pobjedu od 1:0 i prolaz u osminu finala.[313][314][316]

Dva dana kasnije, 26. juna, disciplinski komitet FIFA, kaznio ga je sa devet utakmica suspenzije iz reprezentacije, što je značilo da neće moći da nastavi da igra na prvenstvu, kao i na Kopa Americi 2015. To je bila najveća kazna koju je neko dobio u istoriji Svjetskog prvenstva, nadmašivši kaznu od osam utakmica suspenzije koju je dobio Mauro Tasoti na prvenstvu 1994, jer je polomio nos Luisu Enrikeu.[161][317][318] Takođe, kažnjen je time da ne smije da ima učešća ni u kakvim aktivnostima vezanim za fudbal, uključujući trening sa klubom i ulazak na bilo koji stadion četiri mjeseca, uz 100,000 švajcarskih franaka koje je morao da uplati komitetu.[160][161][317] U komitetu je bilo sedam članova FIFA, koji su pregledali snimak sa 34 razna ugla kamera i odbacili su odbranu Suareza da je ugriz posljedica slučajnog sudara, umjesto toga, u saopštenju su naveli da je ugriz bio „promišljen, namjeran i bez provokacija... Sa namjerom da ga povrijedio [Kjelinija] ili barem da ga destabilizuje.“ Prema objavi FIFA, kazne su bile velike uglavnom jer mu je to bio treći takav slučaj i jer nije pokazao kajanje zbog toga što je uradio.[310] Nedugo nakon suspenzije, kompanija za onlajn klađenje — 888poker, raskinula je sponzorski ugovor sa Suarezom.[319] Urugvaj je izgubio u osmini finala 2:0 protiv Kolumbije i ispao je sa Svjetskog prvenstva.[320]

Istog dana kada je objavljena kazna, fudbalski savez Urugvaja izjavio je da će se žaliti na presudu.[321] Njegov advokat, izjavio je „nemamo nikakvih sumnji“, po pitanju kampanje koja se vodila u Evropi protiv Suareza.[322] Brojni Urugvajci branili su Suareza, navodeći da nije sigurno da li je uopšte ugrizao Kjelinija, a kritikovali su većinu kazni; među njima bio je i predsjednik Urugvaja — Hose Muhika, koji je kaznu nazvao fašističkom, a FIFU „grupom starih kučkinih sinova“.[323][324] U odbranu Suareza stali su i predsjednik fudbalskog saveza Urugvaja — Vilmar Valdez,[321] Kapiten reprezentacije — Dijego Lugano[325] i selektor — Oskar Tabarez, koji se povukao iz dvije prepiske FIFA u znak protesta.[326] Urugvajski mediji su takođe uglavnom podržavali Suareza.[327] Kjelini, koji je ugrižen, nazvao je kaznu pretjeranom, dok je Međunarodna unija igrača — FIFPro, pružila Suarezu podršku, ističući da fokus mora da mu bude na oporavku i ozbiljnom tretmanu.[326]

Šest dana nakon incidenta, 30. juna, izvinio se Kjeliniju preko društvene mreže Twitter i obećao je da više nikada neće ponoviti takav incident, ističući da je on nastao kao rezultat sudara sa Kjelinijem.[311][328] Kjelini je odgovorio, nagovještavajući da je sve zaboravio i da se nada da će mu FIFA smanjiti kaznu.[328][329]

Na dan 3. jula, fudbalski savez Urugvaja uložio je žalbu na kaznu,[330][331] ali je ona odbijena od strane FIFA 10. jula.[332][333][334] Kazna ga nije sprječavala da pređe u drugi klub,[335] a 11. jula, objavljeno je da je prešao u Barselonu.[336][337][338] Nekoliko dana prije transfera, njegovo izvinjenje Kjeliniju pohvalili su brojni članovi Barselone, među kojima i predsjednik kluba — Jozep Marija Bartomeu, koji je izjavio da je izvinjenje časno. Sportski direktor Barselone — Andoni Zubizareta, rekao je da je dovoljno častan da prizna grešku, dok je Ivan Rakitić, izjavio da Suarez ima veliki karakter i snagu.[339][340]

Kopa Amerika 2016. i Svjetsko prvenstvo 2018.[uredi | uredi izvor]

Suarez protiv Portugala, u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2018.

Na dan 25. marta 2016, nakon više od godinu pauze iz reprezentacije, vratio se u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. i postigao je gol za remi 2:2 protiv Brazila, u Recifeu.[341] Uključen je u sastav tima za Kopa Ameriku sentenario (2016), ali je povreda koju je zadobio u finalu Kupa, 22. maja, ugrozila njegovo mjesto u timu.[198][197] Ipak, našao se na spisku od 23 igrača, ali je morao da propusti prve dvije utakmice grupne faze, u kojima je Urugvaj izgubio od Meksika i Venecuele.[342] Nije igrao ni u utakmici poslednjeg kola, u kojoj je Urugvaj pobijedio Jamajku 3:0, ali je ispao sa takmičenja.[343]

U poslednjoj utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, postigao je gol u pobjedi od 4:2 protiv Bolivije, čime se Urugvaj kvalifikovao na prvenstvo, a Suarez se izjednačio sa Mesijem na vrhu liste strijelaca u KONMEBOL kvalifikacijama, sa 21 golom, srušivši rekord koji je držao Ernan Krespo.[344][345] U martu 2018, Urugvaj je osvojio takmičenje Kina kup, na kojem je Suarez postigao 50 gol za reprezentaciju, u finalu protiv Češke, iz penala koji je sam izborio, nakon što ga je golman — Jirži Pavlenka, faulirao.[346] Na Svjetskom prvenstvu 2018, postigao je gol u pobjedi od 1:0 protiv Saudijske Arabije, u drugom kolu grupne faze, na svojoj stotoj utakmici za reprezentaciju.[347] U poslednjoj utakmici grupne faze, protiv Rusije, postigao je gol iz slobodnog udarca, u pobjedi od 3:0, čime se Urugvaj plasirao u osminu finala sa prvog mjesta u grupi, sa sve tri pobjede.[348] U osmini finala, asistirao je Kavaniju za vodeći gol, u pobjedi od 2:1 protiv Portugala i prolaz u četvrtfinale,[349] gdje je Urugvaj ispao od Francuske, izgubivši 2:0.[350]

2019—danas: Neuspjeh na Kopa Americi[uredi | uredi izvor]

U martu 2019, našao se na spisku od 23 igrača za Kopa Ameriku [[Kopa Amerika 2019.|2019], u Brazilu.[351] Na dan 16. juna, postigao je treći gol u pobjedi od 4:0 protiv Ekvadora, u prvom kolu grupne faze, a takođe je asistirao kod gola Nikolasu Lodeiru.[352]

Urugvaj je završio na prvom mjestu na tabeli i plasirao se u četvrtfinale, gdje je igrao protiv Perua. Tokom regularnog dijela, poništen mu je gol zbog ofsajda, nakon VAR-a; utakmica je završena 0:0, a na penale, Suarez je jedini promašio i Urugvaj je ispao.[353]

U pobjedi od 2:1 protiv Čilea, u prvom kolu, postigao je prvi gol u okviru južnoameričkih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022, postavši tako prvi fudbaler u istoriji koji je dao prvi gol u kvalifikacijama za tri različita Svjetska prvenstva, nakon kvalifikacija 2010. i 2014.[354] Pet dana kasnije, 14. oktobra, postigao je dva gola u pobjedi od 4:2 protiv Ekvadora, čime je oborio rekord Ronalda po broju golova u međunarodnim takmičarskim mečevima od strane južnoamerikanca.[355] U trećem kolu, postigao je gol iz penala u pobjedi od 3:0 na gostovanju protiv Kolumbije.[356]

Stil igre[uredi | uredi izvor]

Suarez u dresu Liverpula, na utakmici protiv Evertona 2012.

Veliki broj prilika za gol stvara jakim udarcem[256] i dobrom tehnikom.[256][357] Poznat po direktnom trčanju na protivničke igrače, sklon je tome da im protura loptu kroz noge.[358] Navijači Liverpula, kako bi istakli koliko je dobar, nosili su baner na kojem je pisalo može proturiti loptu kroz noge sireni.[359] Označen od strane mnogih kao jedan od najboljih napadača svih vremena,[3][4][5][6][7][8][9] dobar je golgeter, koji je bio najbolji strijelac u tri različite najjače evropske lige, što je prije njega uspio da ostvari samo Rud van Nistelroj.[360]

Hari Redknamp je izjavio da Suarez može da igra na bilo kojoj poziciji u napadu, kao najistureniji igrač ili kao drugi napadač. Selektor reprezentacije Urugvaja — Oskar Tabarez, nazvao ga je elitnim fudbalerom među napadačima u svijetu,[361] dok je trener Liverpula — Keni Dagliš, izjavio: „on je inteligentan, imao je fantastično obrazovanje u Ajaksu.“[362] Bivši napadač Liverpula — Džon Oldridž, rekao je da mu njegove sposobnosti omogućavaju da dođe u poziciju da postigne gol i izbjegne odbrambene igrače.[363][364] Tijeri Anri, rekao je da je Suarez najbolji napadač na svijetu, izjavivši: „on ima sve, On vam je u lice, arogantan je, na dobar način, može da postigne gol iz voleja, može da postigne glavom. On ima opaku stranu svoje igre i neću to nazvati varanjem. Zna da postiže golove.“[365]

Hvaljen je zbog svog rada na terenu,[363] and his quickness[362] koji mu omogućava da napada spolja.[357] Takođe, često zavarava protivnike kao da će da dobaci loptu, što je u sklopu njegovog stila driblinga.[366] Tokom perioda u Barseloni, bio je poznat po tome što često postiže golove iz voleja ili poluvoleja.[367][368] Stekao je i reputaciju da često postiže akrobatske golove, šutirajući bez ravnoteže ili u vazduhu ili makazicama.[369][370][371]

Suarez je u dresu Ajaksa.

Stvara veliki broj prilika za gol za saigrače, zbog svoje vizije i sposobnosti za dobar pas i ima veliki broj asistencija tokom karijere, a u sezoni 2015/16, završio je kao najbolji asistent La lige.[372] Bivši kapiten Liverpula — Stiven Džerard, u svojoj autobiografiji, istakao da da je Suarez nesebičan, napisavši: „neobična je kombinacija, biti izvanredan fudbaler koji je sposoban da koristi svoj dar kako bi nesebično asistirao i stvarao šanse za gol saigračima“, a dodao je: „On postiže golove. Teško je i užasno igrati protiv njega. Imate šansu da pobijedite bilo koga na svijetu sa Luisom Suarezom u timu.“[373][374]

Pored toga što je plodan igrač, često je hvaljen zbog jakog mentaliteta i želje za pobjedom. Njegov bivši saigrač iz Liverpula — Džordan Henderson, nazvao ga je ratnikom, ističući da njegov stav uliva samopouzdanje među njegovim saigračima.[375] Džerard je pohvalio njegovu želju za uspjehom, napisavši: „Luis je igrao za pobjedu na treningu 5 na 5, kao da juri Ligu šampiona ili Svjetsko prvenstvo. Ako bi njegov tim izgubio, bio bi ljut; uvijek očajnički želi da pobijedi.“[374] Trener Atletiko Madrida — Dijego Simeone, pohvalio je Suareza zbog želje i energije koju je donio klubu.[376] Suarez je sam, u svojoj autobiografiji, izjavio da je tip igrača koji bi ubio samog sebe samo da spriječi gol u 90 minutu.[377]

Bivši trener Ajaksa — Marko van Basten, kritikovao je Suareza zbog sklonosti da dobija žute kartone.[48] Van Basten je izjavio da je imao zategnut odnos sa Suarezom,[48] ali je dodao: „Luis je nepredvidljiv, teško je uticati na njega, ali to ga čini posebnim.“[48] U to vrijeme, Suarez je bio dominantan, ali nije uspijevao da svoj trud pretvori u golove.[378] Uprkos svojoj slabosti, izdvajao se kao lider Ajaksa.[74]

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Često je optuživan za simuliranje faulova kako bi dobio prekršaj.[29][379][380][381] Njegov trener, saigrači i brojni stručnjaci, izjavili su da zbog reputacije koju ima kod sudija, često mu se ne sviraju pravi penali.[382][383] U januaru 2013, priznao je da je simulirao prekršaj tokom utakmice protiv Stouk Sitija u oktobru 2012, zbog čega je trener Liverpula — Brendan Rodžers, izjavio da su njegovi postupci neprihvatljivi da biti kažnjen interno od strane kluba.[384] Tokom utakmice protiv Portugala na Svjetskom prvenstvu 2018, nakon sudara sa igračima Portugala, dvaput je reagovao kao da je povrijedio glavu, iako mu igrači nisu dotakli glavu.[385]

Postao je ozloglašen zbog toga što je više puta ugrizao protivničke igrače. Na utakmici protiv Italije na Svjetskom prvenstvu 2014, na ponovljenom snimku, djelovalo je kao da ugrizao Kjelinija, zbog čega je suspendovan na četiri mjeseca. Dok je igrao za Liverpul, ugrizao je Ivanovića tokom utakmice sa Čelsijem, zbog čega je kažnjen sa deset utakmica suspenzije; dok je igrao za Ajaks.[111] Takođe, optužen je za udaranje protivnika u Premijer ligi i Ligi Evrope.[386][387][388][389]

Zbog simuliranja, ujedanja, udaranja i drugih kontroverzi, često je označavan kao štetočina i varalica.[390][391] U decembru 2013, španski fudbalski sajt — El Gol Digital, smjestio je Suareza na peto mjesto svoje liste najprljavijih fudbalera.[392]

Mediji i sponzorstva[uredi | uredi izvor]

Imao je ugovor sa njemačkom kompanijom za proizvodnju sportske opreme — Adidas, nakon čega je raskinuo ugovor i potpisao za rivalsku kompaniju — Puma 2018.[393] Godine 2014, učestvovao je u reklami za Beats Electronics, zajedno sa drugim fudbalerima, kao što su Anri i Nejmar, a tema je bila „Igra prije igre“ i ritual slušanja muzike prije utakmica.[394] U Urugvaju, pojavljivao se u reklamama za Abitab, Antel, Cablevisión, Garnier, Pepsi i Samsung.[395][396]

Pojavljuje se u seriji video igara FIFA, od strane kompanije — EA Sports, a zbog njegove suspenzije nakon Svjetskog prvenstva 2014, igrači video igre FIFA 15, nisu mogli da ga izaberu u tim dok mu nije istekla suspenzija, 26. oktobra.[397]

Na društvenoj mreži Instagram, ima preko 35 miliona pratilaca do maja 2020, što je najviše od bilo koje osobe iz Urugvaja.[398][399]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Suarez je rođen u Saltu, u Urugvaju, od roditelja Sandre Dijaz i Rodolfa Suareza, kao četvrti od sedmoro djece.[40][400] Njegov stariji brat — Paolo Suarez, bio je profesionalni fudbaler, koji je poslednje igrao za Isidoro Metapan iz El Salvadora.

Sa porodicom se preselio u Montevideo, sa sedam godina, a roditelji su mu se razišli kada je imao devet godina.[400] U Montevideu, razvio je fudbalske vještine na ulici,[37][400] a takođe je radio kao ulični čistač, sa 15 godina.[36] Kontrast između života u Evropi i siromaštva u Urugvaju naveden je kao jedan od faktora koji je doprinio tome da bude agresivan na terenu, kao i moguće objašnjenje za oproštajnije stavove urugvajske javnosti i štampe prema takvim slučajevima, u poređenju sa Evropom.[36] Osim maternjeg jezika, priča još holandski i engleski.[401][402]

Mural Suareza u njegovoj bivšoj školi u Montevideu.

Suarez je melez, a javni zapisi upućuju na to da mu je djed bio crnac.[403] Priča oko etničkog porijekla najviše je izbila u javnosti nakon što je uvrijedio Evru na rasnoj osnovi. Na saslušanju, objašnjeno je da je upotreba riječi negro bila u prijateljskom smislu, a njegova majka je izjavila da se to kod njih koristi u prijateljskom smislu i da je to isto kao kada nekoga nazovete debelim, mršavim ili slično.[404]

Sa Sofijom Balbi počeo je da izlazi sa 15 godina, u Montevideu. Sofijina porodica se preselila u Barselonu 2003, a Suarez se fokusirao na poboljšanje fudbalskih sposobnosti jer je htio da se preseli kod nje u Evropu, kako bi joj bio bliži.[36] Vjenčali su se 2009, 2010. dobili su kćerku kojoj su dali ime Delfina, nakon čega su dobili dva sina: Bendžamina 2013. i Lautija 2018. Ćerki su dali ime Delfina, jer je to anagram na Enfild, stadion njegovog bivšeg kluba — Liverpula,[405][40][406] a ima istetovirano njeno ime na ručnom zglobu, koju ljubi u sklopu proslave golova; njegova proslava nalazi se i u video igri FIFA 15, po imenu „poljubi zglob“[407][408] Godine 2014, preselio se u Barselonu, što mu je omogućilo da živi bliže Sofijinim roditeljima, a nakon transfera, izjavio je: „Liverpul je uradio sve što je mogao da bi me zadržao, ali igrati i živjeti u Španiji, gdje živi porodica moje žene, je dugogodišnji san i ambicija. Vjerujem da je sada pravi trenutak.“[409] Godine 2014. objavio je autobiografiju Prelazeći liniju — moja priča.[410][411] Pošto je u braku sa državljankom Italije, u septembru 2020. polagao je B1 ispit kako bi dobio italijansko državljanstvo, jer je htio da pređe u Juventus.[412] položio je ispit, nakon čega je tužilaštvo tvrdilo da ima dokaze da je ispit namješten i da je ranije dogovoreno koju će ocjenu dobiti bez obzira na to što ne zna jezik,[413] zbog čega nije prešao u Juventus.[414]

Statistika karijere[uredi | uredi izvor]

Klubovi[uredi | uredi izvor]

Ažurirano nakon utakmice igrane 22. maja 2021.[415][416]
Klub Sezona Liga Kup[a] Liga kup[b] Kontinentalno Ostalo Ukupno
Liga Utakm. Gol. Utakm. Gol. Utakm. Gol. Utakm. Gol. Utakm. Gol. Utakm. Gol.
Nasional 2004/05.[417] Urugvajska Primera 0 0 1[v] 0 0 0 1 0
2005/06.[415] 27 10 3[v] 0 4[g] 2 34 12
Ukupno 27 10 4 0 4 2 35 12
Groningen 2006/07.[416] Eredivizie 29 10 2 1 2[d] 1 4[đ] 3 37 15
Ajaks 2007/08.[416] Eredivizie 33 17 3 2 4[e] 1 4[đ] 2 44 22
2008/09.[416] 31 22 2 1 10[d] 5 43 28
2009/10.[416] 33 35 6 8 9[ž] 6 48 49
2010/11.[416] 13 7 1 1 9[z] 4 1[i] 0 24 12
Ukupno 110 81 12 12 32 16 5 2 159 111
Liverpul 2010/11.[418] Premijer liga 13 4 0 0 0 0 0 0 13 4
2011/12.[419] 31 11 4 3 4 3 39 17
2012/13.[420] 33 23 2 2 1 1 8[ž] 4 44 30
2013/14.[421] 33 31 3 0 1 0 37 31
Ukupno 110 69 9 5 6 4 8 4 133 82
Barselona 2014/15.[422] La liga 27 16 6 2 10[z] 7 43 25
2015/16.[423] 35 40 4 5 9[z] 8 5[j] 6 53 59
201617.[424] 35 29 6 4 9[z] 3 1[k] 1 51 37
2017/18.[425] 33 25 6 5 10[z] 1 2[k] 0 51 31
2018/19.[426] 33 21 5 3 10[z] 1 1[k] 0 49 25
2019/20.[427] 28 16 0 0 7[z] 5 1[k] 0 36 21
Ukupno 191 147 27 19 55 25 10 7 283 198
Atletiko Madrid 2020/21.[428] La liga 32 21 0 0 6[z] 0 38 21
Ukupno u karijeri 499 338 50 37 6 4 107 46 23 14 685 439
  1. ^ Uključuje KNVB kup, FA kup i Kup kralja
  2. ^ Uključuje Engleski Liga kup
  3. ^ a b Nastup(i) u Kopa Libertadoresu
  4. ^ Dva nastupa i dva gola u plej ofu Urugvajske Primere
  5. ^ a b Nastup(i) u Kupu UEFA
  6. ^ a b Nastup(i) u plej ofu Eredivizie
  7. ^ Dva nastupa i jedan gol u Ligi šampiona, dva nastupa u Kupu UEFA
  8. ^ a b Nastup(i) u Ligi Evrope
  9. ^ a b v g d đ e ž Nastup(i) u Ligi šampiona
  10. ^ Nastup u Superkupu Holandije (Johan Krojf šild)
  11. ^ Jedan nastup i jedan gol u UEFA superkupu, dva nastupa u Superkupu Španije, dva nastupa i pet golova na Svjetskom klupskom prvenstvu
  12. ^ a b v g Nastup(i) Superkupu Španije

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Ažurirano nakon utakmice igrane 13. novembra 2020. [429]
Nastupi i golovi za reprezentaciju po godinama
Reprezentacija Godina Nastupi Golovi
Urugvaj
2007 6 2
2008 10 4
2009 12 3
2010 11 7
2011 13 10
2012 8 4
2013 16 9
2014 6 5
2015
2016 8 3
2017 5 2
2018 11 6
2019 7 4
2020 3 4
Ukupno 116 63

Golovi za reprezentaciju[uredi | uredi izvor]

Ključ
penal Gol iz penala
Golovi za reprezentaciju, po datumima, sa prikazom stadiona, protivnika, rezultata i takmičenja.
Broj Nastup Datum Stadion Protivnik Gol za Konačan rezultat Takmičenje Ref.
1 3 13. oktobar 2007. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Bolivija
1:0
5:0
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010. [430]
2 5 18. novembar 2007.  Čile
1:0
2:2
[431]
3 7 6. februar 2008.  Kolumbija
2:2
2:2
Prijateljska [432]
4 8 25. maj 2008. Rurstadion, Bohum, Njemačka  Turska
1:0
3:2
[433]
5
2:2
6 9 28. maj 2008. Stadion Uleval, Oslo, Norveška  Norveška
1:1
2:2
[434]
7 21 10. jun 2009. Stadion Polideportivo, Puerto Ordaz, Venecuela  Venecuela
1:1
2:2
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010. [435]
8 24 9. septembar 2009. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Kolumbija
1:0
3:1
[436]
9 25 10. oktobar 2009. Olimpiko Atahualpa, Kito, Ekvador  Ekvador
1:1
2:1
[437]
10 29 3. mart 2010. AFG arena, Sankt Galen, Švajcarska   Švajcarska
2:1
3:1
Prijateljska [438]
11 33 22. jun 2010. Kraljevski stadion Bafokeng, Rustenburg, Južnoafrička Republika  Meksiko
1:0
1:0
Svjetsko prvenstvo 2010. [439]
12 34 26. jun 2010. Stadion Nelson Mandela Bej, Gebeha, Južnoafrička Republika  Južna Koreja
1:0
2:1
[440]
13
2:1
14 37 8. oktobar 2010 Stadion Bung Karno, Džakarta, Indonezija  Indonezija
2:1
7:1
Prijateljska [441]
15
3:1
16
5:1
17 41 8. jun 2011. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Holandija
1:0
1:1
[442]
18 43 4. jul 2011. San Huan del Bisentenario, San Huan, Argentina  Peru
1:1
1:1
Kopa Amerika 2011. [443]
19 47 19. jul 2011. Gradski stadion, La Plata, Argentina  Peru
1:0
2:0
[444]
20
2–0
21 48 24. jul 2011. Monumenta, Buenos Ajres, Argentina  Paragvaj
1:0
3:0
[445]
22 50 7 October 2011 Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Bolivija
1:0
4:2
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014. [446]
23 52 11. novembar 2011.  Čile
1:0
4:0
[447]
24
2:0
25
3:0
26
4:0
27 54 25. maj 2012. Stadion Lokomotive, Moskva, Rusija  Rusija
1:0
1:1
Prijateljska [448]
28 56 10. jun 2012. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Peru
1:0
4:2
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014. [449]
29 59 16. oktobar 2012. Stadion Ernando Siles, La Paz, Bolivija  Bolivija
1:4
1:4
[450]
30 60 14. novembar 2012. PGE arena, Gdanjsk, Poljska  Poljska
3:1
3:1
Prijateljska [451]
31 62 22. mart 2013. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Paragvaj
1:0
1:1
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014. [452]
32 64 5. jun 2013.  Francuska
1:0
1:0
Prijateljska [453]
33 65 16. jun 2013. Arena Pernambuko, Recife, Brazil  Španija
1:2
1:2
Kup Konfederacija [454]
34 67 23. jun 2013. Francuska Polinezija Tahiti
7:0
8:0
[455]
35
8:0
36 70 14. avgust 2013. Stadion Mijađi, Rifu, Japan  Japan
3:0
4:2
Kirin kup 2013. [456]
37 71 6. septembar 2013. Nacionalni stadion, Lima, Peru  Peru
1:0penal
2:1
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014. [457]
38
2:0
39 74 15. oktobar 2013. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Argentina
2:1
3:2
[458]
40 78 19. jun 2014. Arena Korintijans, Sao Paulo, Brazil  Engleska
1:0
2:1
Svjetsko prvenstvo 2014. [459]
41
2:1
42 81 13. oktobar 2014. Stadion Al Buraimi, Al Buraimi, Oman  Oman
1:0
3:0
Prijateljska [460]
43
2:0
44 82 13. novembar 2014. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Kostarika
1:1
3:3
[461]
45 83 25. mart 2016. Arena Pernambuko, Recife, Brazil  Brazil
2:2
2:2
Kvalifikacije za Svjetsko 2018. [462]
46 86 6. septembar 2016. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Paragvaj
3:0
4:0
[463]
47 88 11. oktobar 2016. Stadion Metropolitano Roberto Melendez, Barankvilja, Kolumbija  Kolumbija
2:1
2:2
[464]
48 95 10. oktobar 2017. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Bolivija
3:1
4:2
[465]
49
4:1
50 96 23. mart 2018. Sportski kompleks Guangdži, Naning, Kina  Češka
1:0
2:0
Kina kup 2018. [466]
51 98 7. jun 2018. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Uzbekistan
2:0penal
3:0
Prijateljska [467]
52 100 20. jun 2018. Rostov arena, Rostov na Donu, Rusija  Saudijska Arabija
1:0
1:0
Svjetsko prvenstvo 2018. [468]
53 101 25. jun 2018. Kosmos arena, Samara, Rusija  Rusija
1:0
3:0
[469]
54 104 7. septembar 2018. Stadion NRG, Hjuston, SAD  Meksiko
2:1
4:1
Prijateljska [470]
55
3:1penal
56 107 7. jun 2019. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Panama
2:0
3:0
[471]
57 108 16. jun 2019. Mineirao, Belo Orizonte, Brazil  Ekvador 3:0 4:0 Kopa Amerika 2019. [472]
58 109 20. jun 2019. Gremio arena, Porto Alegre, Brazil  Japan 1:1 2:2 [473]
59 113 18. novembar 2019. Stadion Blomfild, Tel Aviv, Izrael  Argentina 2:1 2:2 Prijateljska [474]
60 114 8. oktobar 2020. Stadion sentenario, Montevideo, Urugvaj  Čile 1:0penal 2:1 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2022. [475]
61 115 13. oktobar 2020. Stadion Rodrigo Paz Delgado, Kito, Ekvador  Ekvador 1:4Penalty 2:4 [476]
62
2:4penalty
63 116 13. novembar 2020. Stadion Metropolitano Roberto Melendez, Barankvilja, Kolumbija  Kolumbija 2:0penal 3:0 [477]

Napomena: U utakmici protiv Perua u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2014, Urugvaj je pobijedio 4:2. Prvobitni izvještaj FIFA pokazuje da je Suarez postigao prvi gol, ali je takođe FIFA objavila novi izvještaj, u kojem piše da je Sebastijan Koates strijelac.[478][479] Drugi izvori takođe pripisuju gol Koatesu.[480] a takođe je Suarez sam izjavio da je Koates dao gol i on nije naveden.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Nasional[481]

  • Prva liga Urugvaja (1): 2005/06

Ajaks[481]

Liverpul[481]

Barselona[481]

Atletiko Madrid

Nasional

  • Prva liga Urugvaja (1): 2022

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Urugvaj[481]

Individualno[uredi | uredi izvor]

  • Fudbaler godine Ajaksa (2): 2008/09, 2009/10[483]
  • Fudbaler godine u Holandiji (1): 2009/10[484]
  • Najbolji strijelac Eredivizie (1): 2009/10[485]
  • IFFHS najbolji strijelci u prvim ligama (3): 2010, 2014, 2016[486]
  • Najbolji igrač Kopa Amerike (1): 2011[487]
  • Idealni tim Kopa Amerike (1): 2011[488]
  • Fifina Zlatna lopta: 6 mjesto 2011,[489] 5 mjesto 2015[490]
  • Zlatna lopta: 4 mjesto 2016[491]
  • Najbolji FIFA fudbaler: 5 mjesto 2016[492]
  • Tim sezone Premijer lige (2): 2012/13,[493] 2013/14[494]
  • Fudbaler godine Liverpula (2): 2012/13,[495] 2013/14[496]
  • Igrač mjeseca Premijer lige (2): decembar 2013, mart 2014[497]
  • Igrač godine Liverpula po izboru igrača: 2013/14[496]
  • Gol sezone Liverpula (1): 2013/14[496]
  • Igrač godine u Engleskoj po izboru igrača (1): 2013/14[498]
  • Igrač godine u Engleskoj po izboru novinara (1): 2013/14[499]
  • Fudbaler godine Premijer lige (1): 2013/14[497]
  • Najbolji strijelac Premijer lige (1): 2013/14[497]
  • Igrač godine u Engleskoj po izboru navijača (1): 2013/14[500]
  • Zlatna kopačka. (2): 2013/14, 2015/16[501][502]
  • UEFA najbolji fudbaler Evrope: 8 mjesto 2014, 2 mjesto 2015, 4 mjesto 2016[181][503]
  • Trofej EFE (1): 2014/15[504]
  • Tim sezone Lige šampiona (2): 2014/15, 2015/16[505]
  • Tim sezone po izboru evropskih medija (3): 2013/14, 2014/15, 2015/16[506]
  • Zlatna lopta na Svjetskom klupskom prvenstvu (1): 2015[185]
  • Najbolji strijelac na Svjetskom klupskom prvenstvu (1): 2015[185]
  • Najkorisniji igrač finala Svjetskog klupskog prvenstva (1): 2015[507]
  • Trofej Pičiči (najbolji strijelac La lige) (1): 2015/16[502]
  • Najbolji strijelac Kupa kralja (1): 2015/16[508]
  • Igrač godine La lige (1): 2015/16[509]
  • Igrač sezone Barselone (1): 2015/16[510]
  • Tim sezone La lige (2): 2015/16, 2016/17[511][512]
  • FIFPro najboljih 11 (1): 2016[513]
  • FIFA FIFPro najboljih 11 drugi tim (3): 2014, 2015, 2017[514][515][516]
  • FIFA FIFPro najboljih 11 treći tim (1): 2018[517]
  • FIFA FIFPro najboljih 11 četvrti tim (1): 2013[518]
  • FIFA FIFA FIFPro najboljih 11 nominacija: 2019 (sedmi napadač)[519]
  • Igrač mjeseca La lige (4): maj 2016, decembar 2017,[520] oktobar 2018, decembar 2019[521]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „FIFA Club World Cup Japan 2015: List of Players: FC Barcelona” (PDF). 11. 12. 2015. str. 3. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 12. 2015. g. Pristupljeno 11. 12. 2015. 
  2. ^ „Agreement with Atlético Madrid for the transfer of Luis Suárez”. www.fcbarcelona.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2020. 
  3. ^ a b „The 100 best footballers in the world 2013 – interactive”. The Guardian. 20. 12. 2013. Pristupljeno 1. 1. 2014. 
  4. ^ a b „Uruguay's Suárez, Known for Biting, Leaves Mark on World Cup”. The New York Times. 25. 6. 2014. 
  5. ^ a b „Uruguay v England: Luis Suarez proved he is best in the world, says Peter Taylor”. SkySports. 
  6. ^ a b Quarrell, Dan (21. 9. 2015). „Why Luis Suarez is better than Lionel Messi and Cristiano Ronaldo – Cristian Rodriguez”. Eurosport. Pristupljeno 22. 9. 2015. 
  7. ^ a b „The 100 best footballers in the world 2016 – interactive”. The Guardian. 20. 12. 2016. 
  8. ^ a b „Thierry Henry considers Suarez the best striker in the world”. Hitc. 19. 7. 2014. Pristupljeno 19. 7. 2014. 
  9. ^ a b „Luis Suarez: The best striker in Barcelona's history”. Marca. 24. 9. 2020. Pristupljeno 24. 9. 2020. 
  10. ^ a b v „Outrageous assist tees up Suarez's 300th”. Fox Sports. 1. 11. 2015. 
  11. ^ Shaw, Chris (24. 12. 2017). „Luis Suarez celebrates 400-goal landmark”. Liverpool FC. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  12. ^ „Adiós, pistolero”. El Periódico (na jeziku: španski). 24. 9. 2020. 
  13. ^ a b „Revealed: How much Luis Suarez really cost Barcelona”. The Telegraph (na jeziku: engleski). 28. 3. 2016. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  14. ^ „Liverpool confirm Luis Suárez's £75m move to Barcelona pending medical”. The Guardian. 11. 7. 2014. Arhivirano iz originala 11. 7. 2014. g. Pristupljeno 24. 8. 2014. 
  15. ^ „Luis Suárez gana su segunda Bota de Oro” (na jeziku: španski). CNN. 16. 5. 2016. Pristupljeno 16. 5. 2016. 
  16. ^ a b Crawford, Stephen (14. 5. 2016). „Luis Suarez: Barca's highest-scoring Uruguayan tops goals AND assist charts”. Goal.com. 
  17. ^ a b „Luis Suarez Player Profile”. ESPN. 14. 5. 2016. 
  18. ^ „Neki stari dugovi - Suarez "packama" dočekan u Atletiku”. rts.rs. 25. 9. 2020. Pristupljeno 4. 6. 2021. 
  19. ^ „Atletiko je šampion Španije, Suarez doneo titulu!”. rts.rs. 22. 5. 2021. Pristupljeno 4. 6. 2021. 
  20. ^ De Menezes, Jack (24. 6. 2014). „Luis Suarez bite: Uruguay striker accused of biting Giorgio Chiellini in latest controversy during World Cup clash”. The Independent. Pristupljeno 24. 6. 2014. 
  21. ^ Borden, Sam (25. 6. 2014). „Uruguay's Suárez, Known for Biting, Leaves Mark on World Cup”. New York Times. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  22. ^ a b „Luis Suárez: 'The Cannibal of Ajax'?”. The Guardian. Associated Press. 22. 11. 2010. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  23. ^ a b Fifield, Dominic (21. 4. 2013). „Luis Suárez's bite has proven again he is a liability, even at his peak”. The Guardian. Pristupljeno 21. 4. 2013. 
  24. ^ „Luis Suarez bites Giorgio Chiellini: Uruguay striker's career flashpoints”. The Daily Telegraph. London. 24. 6. 2014. Arhivirano iz originala 25. 6. 2014. g. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  25. ^ „Luis Suarez: a history of controversy”. ITV. 24. 6. 2014. Arhivirano iz originala 9. 7. 2014. g. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  26. ^ a b „Luis Suárez: 10 previous controversies involving the Liverpool striker”. The Guardian. 21. 4. 2013. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  27. ^ a b „Liverpool striker Luis Suarez handed eight-match FA ban”. BBC Sport. 20. 12. 2011. Pristupljeno 20. 12. 2011. 
  28. ^ a b Suárez, Luis (3. 1. 2012). „Statement from Luis Suarez”. Liverpool FC Official Website. Arhivirano iz originala 19. 2. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  29. ^ a b „World Cup: England striker Daniel Sturridge insists he won't cheat to win”. Sky Sports. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  30. ^ „Luis Suarez diving: Liverpool boss Brendan Rodgers reveals anger”. BBC Sport. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  31. ^ a b „Suarez: Why I used to watch Batistuta”. Liverpool FC. Pristupljeno 15. 8. 2018. 
  32. ^ Suárez Capítulo 1: El "Salta", aquel pibe de barrio Arhivirano 1 avgust 2017 na sajtu Wayback Machine – Enrique Arrillaga / Ángel Asteggiante, El País, 19 October 2014
  33. ^ „World Cup 2018: The making of Uruguay and Barcelona forward Luis Suarez”. BBC Sport. 14. 6. 2018. Pristupljeno 14. 6. 2018. 
  34. ^ „Looking back at el pistolero's time at the Kop”. El Arte Del Futbol (na jeziku: engleski). 2019-07-23. Pristupljeno 2020-05-27. 
  35. ^ a b v g Pearce, James (9. 2. 2011). „Luis Suarez's rise from the streets of Montevideo to Liverpool FC hero – part one”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. str. 2. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  36. ^ a b v g d Thompson, Wright (27. 5. 2014). „Portrait of a Serial Winner”. ESPN The Magazine. Pristupljeno 22. 6. 2014. 
  37. ^ a b v Suarez, Luis. „Biography – My History”. Media Base Sports. Arhivirano iz originala 6. 8. 2011. g. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  38. ^ a b „Football: Luis Suárez”. FootballDatabase.eu. Pristupljeno 31. 1. 2011. 
  39. ^ a b v g d đ Pearce, James (9. 2. 2011). „Luis Suarez's rise from the streets of Montevideo to Liverpool FC hero – part one”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. str. 3. Arhivirano iz originala 23. 3. 2012. g. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  40. ^ a b v g d Lyttleton, Ben (4. 7. 2010). „In Suarez's absence Uruguay will lean even more heavily on Forlan”. SI.com. CNN. Arhivirano iz originala 9. 7. 2010. g. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  41. ^ FC Groningen Vitesse 2006. 10. 1. 2013 — preko YouTube. 
  42. ^ „Soccer: Ajax signs Uruguayan international Luis Suarez”. Mathaba News Network. 10. 8. 2007. Arhivirano iz originala 27. 8. 2014. g. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  43. ^ „2006/07 UEFA Cup – History – Partizan-Groningen”. UEFA.com. 14. 9. 2006. Arhivirano iz originala 4. 10. 2013. g. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  44. ^ a b v Pearce, James (9. 2. 2011). „Luis Suarez's rise from the streets of Montevideo to Liverpool FC hero – part one”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. str. 4. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  45. ^ „Ajax made to pay for Suárez”. UEFA.com. UEFA. 9. 8. 2007. Arhivirano iz originala 28. 12. 2013. g. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  46. ^ a b „Ajax sign Luis Suárez”. Ajax.nl. AFC Ajax. 9. 8. 2007. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 28. 8. 2011. 
  47. ^ „Suarez swaps Ajax for Liverpool”. Ajax.nl. AFC Ajax. 28. 1. 2011. Arhivirano iz originala 31. 1. 2011. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  48. ^ a b v g d đ e „The Luis Suarez story part two – new Liverpool FC star always one to hit the headlines”. Liverpool Echo. 10. 2. 2011. str. 1. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  49. ^ „Match photos Ajax – sc Heerenveen (4–1)”. Ajax.nl. AFC Ajax. 26. 8. 2007. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  50. ^ „Dutch Eredivisie Table 2007-08”. ESPN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  51. ^ „Liverpool agree Suarez fee”. ESPN Soccernet. 28. 1. 2011. Arhivirano iz originala 31. 01. 2011. g. Pristupljeno 28. 8. 2011. 
  52. ^ „Match Report: ADO Den Haag v Ajax Amsterdam”. ESPN. 8. 3. 2009. Pristupljeno 27. 5. 2020. [mrtva veza]
  53. ^ „Report: FC Utrecht v Ajax Amsterdam”. ESPN. 1. 3. 2009. Arhivirano iz originala 22. 6. 2018. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  54. ^ „Dutch Eredivisie Table 2008-09”. ESPN. 2009. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  55. ^ „Football – Competition: Eredivisie 2008/2009 – Rankings – Scorers”. FootballDatabase.eu. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  56. ^ a b v g d đ „7. Luis Suárez Profile”. LiverpoolFC.TV. Liverpool FC. Arhivirano iz originala 28. 8. 2011. g. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  57. ^ a b v g „The Luis Suarez story part two – new Liverpool FC star always one to hit the headlines”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. 10. 2. 2011. str. 2. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  58. ^ „Luis Suarez named Ajax's captain”. Ajax.nl. 15. 7. 2009. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  59. ^ „Match: Ajax Amsterdam v RKC Waalwijk”. ESPN Soccernet. 8. 8. 2009. Pristupljeno 26. 8. 2011. [mrtva veza]
  60. ^ Watts, Patrick (21. 8. 2009). „Sensational Suarez hits four for Ayax”. MercoPress. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  61. ^ „Eredivisie: Suarez bags four as Ajax thrash VVV”. ESPN Soccernet. 20. 9. 2009. Arhivirano iz originala 18. 1. 2016. g. Pristupljeno 13. 4. 2010. 
  62. ^ „Suarez strikes at the right time”. Ajax.nl. AFC Ajax. 20. 9. 2009. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  63. ^ „Suarez lifts Ajax over Roda”. Ajax.nl. AFC Ajax. 4. 2. 2010. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  64. ^ „Ajax Amsterdam vs. VVV Venlo – Football Match Report – April 11, 2010 – ESPN”. 2018-06-21. Arhivirano iz originala 2018-06-21. g. Pristupljeno 2020-05-15. 
  65. ^ „Ajax reaches Cup quarterfinal with record win”. Ajax.nl. AFC Ajax. 23. 12. 2009. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  66. ^ a b „Ajax wins Cup”. Ajax.nl. AFC Ajax. 6. 5. 2010. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  67. ^ Baas, Johannes (3. 5. 2010). „Luis Suarez beste eredivisievoetballer van het jaar” [Luis Suarez Eredivisie player of the year] (na jeziku: holandski). Elsevier. Arhivirano iz originala 24. 7. 2011. g. Pristupljeno 3. 5. 2010. 
  68. ^ a b „Suarez veertiende Ajacied met minimaal honderd goals” [Suarez Ajax's fourteenth player with at least one hundred goals] (na jeziku: holandski). Voetbal International. 28. 7. 2010. Arhivirano iz originala 31. 7. 2010. g. Pristupljeno 6. 8. 2010. 
  69. ^ a b v g d „The Luis Suarez story part two – new Liverpool FC star always one to hit the headlines”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. 10. 2. 2011. str. 3. Arhivirano iz originala 11. 3. 2012. g. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  70. ^ „Suarez' hat trick helps Ajax win”. Ajax.nl. AFC Ajax. 29. 8. 2010. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  71. ^ „Netherlands » Eredivisie 2010/2011 » 9. Round » AFC Ajax - NAC Breda 3:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 1. 4. 2021. 
  72. ^ „Ajax accepts Suarez' suspension”. Ajax.nl. AFC Ajax. 24. 11. 2010. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  73. ^ „Ajax striker Luis Suárez accepts seven-match ban for biting opponent”. The Guardian (na jeziku: engleski). Associated Press. 2010-11-24. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2020-05-15. 
  74. ^ a b v „The Luis Suarez story part two – new Liverpool FC star always one to hit the headlines”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. 10. 2. 2011. str. 4. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  75. ^ „Liverpool land Luis Suarez in £22.7m deal with Ajax”. BBC Sport. 31. 1. 2011. Pristupljeno 2. 2. 2011. 
  76. ^ Smith, Rory (2011-01-28). „Liverpool agree fee for Ajax forward Luis Suárez”. Daily Telegraph (na jeziku: engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2020-05-15. 
  77. ^ „Jubilant farewell Suarez”. Ajax.nl. AFC Ajax. 21. 2. 2011. Arhivirano iz originala 24. 2. 2011. g. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  78. ^ „Dutch Eredivisie Table 2010-11”. ESPN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-27. 
  79. ^ Glendenning, Barry (1. 6. 2011). „Football teams for religion”. guardian.co.uk. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  80. ^ a b „Luis Suárez Statistics”. Voetbal International. Arhivirano iz originala 25. 3. 2010. g. Pristupljeno 13. 4. 2010. 
  81. ^ Ball, Elliot (31. 1. 2011). „Suarez seals Reds switch”. Sky Sports. Pristupljeno 31. 1. 2011. 
  82. ^ a b „Luis Suarez nets on Liverpool FC debut”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. 2. 2. 2011. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  83. ^ Jones, Neil (31. 1. 2011). „Liverpool FC hand Luis Suarez Anfield's famous No7 shirt”. Liverpool Echo. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  84. ^ Sanghera, Mandeep (2. 2. 2011). „Liverpool 2–0 Stoke”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 2. 2011. 
  85. ^ a b Hytner, David (10. 5. 2011). „Luis Suárez steals the show as Liverpool thrash Fulham”. The Guardian. London. Pristupljeno 28. 8. 2011. 
  86. ^ „Uruguay striker Suarez inspiring Liverpool revival”. NDTVSports.com (na jeziku: engleski). 21. 8. 2011. Pristupljeno 2020-05-27. 
  87. ^ „Suarez voted Player of Tournament at Copa America – People's Daily Online”. en.people.cn. Arhivirano iz originala 25. 06. 2021. g. Pristupljeno 2020-05-27. 
  88. ^ a b Pearce, James (19. 5. 2012). „James Pearce's review of Liverpool FC's 2011/12 season”. Liverpool Echo. str. 3. Pristupljeno 26. 6. 2012. 
  89. ^ Bevan, Chris (26. 2. 2012). „Cardiff 2–2 Liverpool”. BBC Sport. Pristupljeno 26. 6. 2012. 
  90. ^ Rej, Arindam (28. 4. 2012). „Norwich 0 Liverpool 3”. BBC Sport. Pristupljeno 26. 6. 2012. 
  91. ^ „FIFA Ballon d'Or 2011 – voting results” (PDF). FIFA.com. 9. 1. 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 10. 1. 2012. 
  92. ^ a b „The FA will look into claims Luis Suárez racially abused Patrice Evra”. BBC Sport. 16. 10. 2011. Pristupljeno 16. 10. 2011. 
  93. ^ „Liverpool's Luis Suárez 'upset' by Patrice Evra's racism claim”. BBC Sport. 16. 10. 2011. Pristupljeno 16. 10. 2011. 
  94. ^ Taylor, Daniel (16. 11. 2011). „Liverpool's Luis Suárez will plead not guilty to FA racism charge”. The Guardian. London. Pristupljeno 17. 11. 2011. 
  95. ^ „Liverpool striker Luis Suarez handed eight-match FA ban”. BBC Sport. 20. 12. 2011. Pristupljeno 20. 12. 2011. 
  96. ^ „Sir Alex Ferguson feels ban for Luis Suarez was right”. BBC Sport. 24. 12. 2011. Pristupljeno 1. 1. 2012. 
  97. ^ Williams, Richard (21. 12. 2011). „Liverpool should take heed of the past and accept Luis Suárez verdict”. The Guardian. Guardian News and Media. Pristupljeno 1. 1. 2012. 
  98. ^ Roan, Dan (12. 2. 2012). „Luis Suarez and Kenny Dalglish apologise after US owners intervene over handshake row”. BBC Sport. Pristupljeno 12. 2. 2012. 
  99. ^ „Luis Suarez admits misconduct charge after gesture”. BBC Sport. 28. 12. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  100. ^ „Suarez signs new contract”. Liverpool official website. 7. 8. 2012. Arhivirano iz originala 10. 8. 2012. g. Pristupljeno 7. 8. 2012. 
  101. ^ „Liverpool 2 2 Man City”. BBC. 26. 8. 2012. Pristupljeno 8. 8. 2013. 
  102. ^ „Norwich 2 – 5 Liverpool”. BBC Sport. BBC. 29. 9. 2012. Pristupljeno 29. 9. 2012. 
  103. ^ Taylor, Daniel (6. 1. 2013). „Luis Suárez: 'It's not his job to own up' says Brendan Rodgers”. The Guardian. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  104. ^ „Luis Suarez fuel Liverpool's 5–0 romp”. ESPNFC. 19. 1. 2013. Arhivirano iz originala 22. 01. 2013. g. Pristupljeno 26. 01. 2022. 
  105. ^ „Liverpool FC Match Centre – Oldham v Liverpool”. Liverpool F.C. Arhivirano iz originala 29. 1. 2013. g. Pristupljeno 29. 1. 2013. 
  106. ^ „Wigan 0 Liverpool 4:Luis Suarez scored a hat-trick as Liverpool thrashed Wigan and boosted their hopes of European qualification.”. BBC Sport. 3. 3. 2013. Pristupljeno 3. 3. 2013. 
  107. ^ Stone, Simon (19. 4. 2013). „Gordon Taylor assesses The PFA Player of the Year nominees”. The Independent. Pristupljeno 8. 8. 2013. 
  108. ^ a b „Luis Suarez's name booed twice at PFA Player of the Year awards”. BSkyB. 29. 4. 2013. Pristupljeno 8. 8. 2013. 
  109. ^ „Liverpool Manager Rodgers Says He's Relaxed About Suarez Future”. Bloomberg. 22. 7. 2013. Pristupljeno 8. 8. 2013. 
  110. ^ „Your player of the season revealed”. Liverpool Football Club. 28. 5. 2013. Arhivirano iz originala 5. 6. 2013. g. Pristupljeno 8. 8. 2013. 
  111. ^ a b Gaines, Cork. „Here are all 3 times Luis Suarez has bitten opponents”. Business Insider. Pristupljeno 2020-05-15. 
  112. ^ a b Hunter, Andy (22. 4. 2013). „David Cameron calls on FA to take hard line with Luis Suárez over bite”. The Guardian. Pristupljeno 7. 6. 2013. 
  113. ^ Hunter, Andy (23. 4. 2013). „Luis Suárez says three-match ban is enough for biting Branislav Ivanovic”. The Guardian. Pristupljeno 7. 6. 2013. 
  114. ^ „Luis Suarez: Panel criticises Liverpool striker's reaction”. BBC Sport. Pristupljeno 7. 6. 2013. 
  115. ^ „Luis Suarez: I want to leave Liverpool”. Daily Telegraph. 31. 5. 2013. Pristupljeno 31. 8. 2014. 
  116. ^ „Luis Suárez: Let me leave, Liverpool – just like you promised”. The Guardian. 6. 8. 2013. 
  117. ^ a b „Luis Suarez: Brendan Rodgers tells Liverpool striker to train alone”. BBC Sport. 7. 8. 2013. 
  118. ^ „Outcast Luis Suárez is told to train away from Liverpool squad”. The Guardian. 8. 8. 2013. 
  119. ^ „Suarez Forced To Train Alone”. BSkyB. 8. 8. 2013. 
  120. ^ „Luis Suarez: Liverpool owner John W Henry says striker not for sale”. BBC Sport. 8. 8. 2013. 
  121. ^ Rice, Simon; de Menezes, Jack (14. 8. 2013). „Transfer news: Arsenal hopes reignited after Luis Suarez denies saying he wants to stay at Liverpool”. The Independent. London. Pristupljeno 17. 1. 2014. 
  122. ^ „Luis Suárez says he will stay at Liverpool”. The Guardian. Pristupljeno 17. 1. 2014. 
  123. ^ „Luis Suarez 'staying' at Liverpool with reports in Uruguay claiming he will sign new deal at Anfield”. The Daily Telegraph. 14. 8. 2013. Pristupljeno 17. 1. 2014. 
  124. ^ Hunter, Andy (16. 8. 2013). „Luis Suárez resumes Liverpool training but offers Rodgers no apology”. The Guardian. Pristupljeno 13. 5. 2014. 
  125. ^ „Reds suffer cup exit on Suarez's return”. Liverpool FC. 25. 9. 2013. Arhivirano iz originala 03. 10. 2013. g. Pristupljeno 5. 10. 2013. 
  126. ^ „Manchester United 1 0 Liverpool”. BBC Sport. 25. 9. 2013. Pristupljeno 5. 10. 2013. 
  127. ^ „Suarez and Sturridge down Sunderland”. Liverpool FC. 29. 9. 2013. Arhivirano iz originala 10. 06. 2015. g. Pristupljeno 5. 10. 2013. 
  128. ^ „Liverpool's Luis Suárez and Daniel Sturridge put Crystal Palace to sword”. The Guardian. 6. 10. 2013. 
  129. ^ „Liverpool – West Brom”. BBC Sport. Pristupljeno 26. 10. 2013. 
  130. ^ "Suarez near unplayable – Rodgers" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. maj 2014). ESPN. Retrieved 20 May 2014
  131. ^ „Suarez hits four in Liverpool win”. BBC Sport. 4. 12. 2013. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  132. ^ „Premier League: Luis Suarez scores four goals as Liverpool beat Norwich 5–1”. BSkyB. 4. 12. 2013. 
  133. ^ „Suarez: The team is the captain”. FIFA. 16. 12. 2013. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 01. 04. 2021. 
  134. ^ „Tottenham 0 5 Liverpool”. BBC Sport. 15. 12. 2013. 
  135. ^ „WINNERS: FSF Awards in association with William Hill”. FSF.org.uk. 17. 12. 2013. Pristupljeno 18. 7. 2015. 
  136. ^ Winter, Henry (16. 12. 2013). „Liverpool's Luis Suarez a humble winner of FSF Player of the Year award”. The Daily Telegraph. London. 
  137. ^ „Luis Suarez signs new contract at LFC”. Liverpool F.C. 20. 12. 2013. Arhivirano iz originala 20. 12. 2013. g. Pristupljeno 20. 12. 2013. 
  138. ^ „Luis Suarez signs new long-term Liverpool deal”. BBC Sport. 20. 12. 2013. Pristupljeno 20. 12. 2013. 
  139. ^ „Luis Suárez signs long-term deal to stay at Liverpool until 2018”. The Guardian. London. 20. 12. 2013. Pristupljeno 26. 12. 2013. 
  140. ^ „Liverpool 2 0 Hull”. BBC Sport. 1. 1. 2014. 
  141. ^ „Liverpool 2 Hull City 0: Luis Suarez hits record-equalling goal to help Brendan Rodgers' Reds past the Tigers”. Evening Standard. London. 1. 1. 2013. Pristupljeno 13. 5. 2014. 
  142. ^ Watson, Jack (7. 3. 2014). „"I'm One of the Best Players in the World" – Liverpool's £22m Superstar States”. Squawka Football News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. 7. 2017. 
  143. ^ Szczepanik, Nick (2. 3. 2013). „Southampton 0 Liverpool 3 match report: Luis Suarez and Raheem Sterling on target as Liverpool soar into title reckoning”. The Independent. London. Pristupljeno 24. 3. 2014. 
  144. ^ Winter, Henry (16. 3. 2014). „Manchester United 0 Liverpool 3: match report”. The Telegraph. London. Pristupljeno 24. 3. 2014. 
  145. ^ „Suarez hat-trick continues title assault”. ESPN. 22. 3. 2014. Arhivirano iz originala 24. 03. 2014. g. Pristupljeno 01. 04. 2021. 
  146. ^ „Suarez into the record books as Liverpool go top”. ESPN. 30. 3. 2014. Arhivirano iz originala 16. 11. 2014. g. Pristupljeno 01. 04. 2021. 
  147. ^ „Liverpool FC striker Luis Suarez becomes first Reds player since Rush to score 30 league goals in a season”. Liverpool Echo. 20. 4. 2014. Pristupljeno 20. 4. 2014. 
  148. ^ „Will Luis Suarez break the Premier League goal scoring record this season?”. The Independent (Ireland). 23. 12. 2013. Pristupljeno 20. 4. 2014. 
  149. ^ „PFA award: Liverpool's Suarez, Gerrard & Sturridge on shortlist”. BBC Sport. 18. 4. 2014. Pristupljeno 19. 4. 2014. 
  150. ^ „Luis Suárez of Liverpool wins PFA player of the year award”. Guardian. 28. 4. 2014. Pristupljeno 29. 4. 2014. 
  151. ^ „Suarez wins football writers' award”. ESPN. 5. 5. 2014. Pristupljeno 7. 5. 2014. 
  152. ^ „English Premier League Stats: Top Goal Scorers – 2013–14”. ESPN. Pristupljeno 12. 5. 2014. 
  153. ^ „Premier League 2013/2014 » 38. Round”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  154. ^ „Luis Suarez & Tony Pulis win Barclays Premier League awards”. BBC Sport. 13. 5. 2014. Pristupljeno 13. 5. 2014. 
  155. ^ „Golden Boot ("Soulier d'Or") Awards”. Rsssf.com. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  156. ^ „Suarez tops the BSports Power 50 ahead of Messi, Ibrahimovic & Ronaldo”. bsports.com. 21. 5. 2014. Arhivirano iz originala 21. 5. 2014. g. Pristupljeno 21. 5. 2014. 
  157. ^ „FC Barcelona and Liverpool FC have reached an agreement for the transfer of Luis Suárez” (Saopštenje). F.C. Barcelona. 11. 7. 2014. Arhivirano iz originala 12. 7. 2014. g. Pristupljeno 15. 7. 2017. 
  158. ^ Whaling, James (28. 3. 2016). „Luis Suarez's Barcelona transfer fee "revealed as £65m" – £10m LESS than his Liverpool release clause”. Mirror. Pristupljeno 29. 8. 2016. 
  159. ^ „Luis Suárez, FC Barcelona's number 9”. FC Barcelona. 11. 7. 2014. Arhivirano iz originala 12. 7. 2014. g. Pristupljeno 12. 7. 2014. 
  160. ^ a b v „Luis Suárez suspended for nine matches and banned for four months from any football-related activity”. FIFA. 26. 6. 2014. Arhivirano iz originala 3. 7. 2014. g. Pristupljeno 30. 6. 2014. 
  161. ^ a b v g De Menezes, Jack (26. 6. 2014). „Luis Suarez banned: Fifa hand striker record nine-game ban AND a four month football ban for biting Giorgio Chiellini in biggest ever World Cup suspension”. The Independent. Arhivirano iz originala 12. 07. 2014. g. Pristupljeno 26. 6. 2014. 
  162. ^ „FOOTBALL – Decision in the Luis Suarez case” (PDF). Court of Arbitration for Sport. 14. 8. 2014. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 8. 2014. g. Pristupljeno 14. 8. 2014. 
  163. ^ „CAS hears the appeal of Luis Suarez” (PDF). Court of Arbitration for Sport. 8. 8. 2014. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 8. 2014. g. Pristupljeno 8. 8. 2014. 
  164. ^ Lowe, Sid (18. 8. 2014). „Luis Suárez finally makes Barcelona bow as substitute against León”. The Guardian. Pristupljeno 23. 8. 2014. 
  165. ^ a b Sanghera, Mandeep (25. 10. 2014). „Real Madrid 3–1 Barcelona”. BBC Sport. Pristupljeno 25. 10. 2014. 
  166. ^ Papantonopoulou, Vassiliki (25. 11. 2014). „Record-breaker Messi leads Barça stroll at APOEL”. UEFA. Pristupljeno 26. 11. 2014. 
  167. ^ „Barcelona 5–0 Córdoba”. BBC Sport. 20. 12. 2014. Pristupljeno 21. 12. 2014. 
  168. ^ „Manchester City 1–2 Barcelona”. The Guardian. 25. 2. 2015. 
  169. ^ „Villarreal 1–3 Barcelona”. BBC. 4. 3. 2015. 
  170. ^ „FC Barcelona – Rayo Vallecano”. fcbarcelona.com. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  171. ^ a b „Barcelona 2–1 Real Madrid: Luis Suarez 'scores like few others” (22 March 2015). BBC. 23. 3. 2015. 
  172. ^ „Paris St G 1–3 Barcelona”. BBC. 15. 4. 2015. 
  173. ^ „WATCH: Luis Suarez nutmeg David Luiz twice in Barcelona's win at PSG”. Sky Sports. 16. 4. 2015. Arhivirano iz originala 27. 5. 2015. g. 
  174. ^ „Córdoba 0–8 Barcelona”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 5. 2015. 
  175. ^ „Bayern Munich 3-2 Barcelona: Barca reach first Champions League final in four years”. skysports.com. Pristupljeno 13. 5. 2015. 
  176. ^ Haslam, Andrew (6. 6. 2015). „Barcelona see off Juventus to claim fifth title”. UEFA. Pristupljeno 6. 6. 2015. 
  177. ^ „Luis Suárez”. Goal.com. Pristupljeno 7. 6. 2015. 
  178. ^ „Messi, Suárez and Neymar Jr end season with 131 goals”. barcafan-club.com. 6. 6. 2015. Arhivirano iz originala 15. 01. 2021. g. Pristupljeno 1. 4. 2021. 
  179. ^ „Barcelona's Luis Suárez, Leo Messi and Neymar too good for Juventus”. The Guardian. 6. 6. 2015. 
  180. ^ „Barcelona 5–4 Sevilla”. BBC Sport. 11. 8. 2015. Pristupljeno 12. 8. 2015. 
  181. ^ a b „Best Player in Europe: Messi, Ronaldo or Suárez”. UEFA.com. 12. 8. 2015. Pristupljeno 12. 8. 2015. 
  182. ^ „Real Madrid 0–4 Barcelona: Suarez scores twice as Barca thrash Real”. BBC Sport. 21. 11. 2015. Pristupljeno 21. 11. 2015. 
  183. ^ „Luis Suárez scores first ever hat-trick in Club World Cup”. Futbol Club Barcelona. 17. 12. 2015. 
  184. ^ Begley, Emlyn (20. 12. 2015). „River Plate 0–3 Barcelona”. BBC Sport. Pristupljeno 20. 12. 2015. 
  185. ^ a b v „Barcelona trio sweep awards”. FIFA.com. 20. 12. 2015. Arhivirano iz originala 04. 11. 2020. g. Pristupljeno 20. 12. 2015. 
  186. ^ „El Barça enciende la consola”. Marca. 3. 2. 2016. Pristupljeno 3. 2. 2016. 
  187. ^ „Barcelona 3–1 Arsenal (5–1 agg): Holders knock Gunners out of Champions League”. Sky Sports. 17. 3. 2016. Pristupljeno 17. 3. 2016. 
  188. ^ „Barcelona 2–1 Atletico Madrid”. BBC Sport. 5. 4. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2016. 
  189. ^ „Atletico Madrid 2–0 Barcelona (Agg: 3–2)”. Sky Sports. 14. 4. 2016. Pristupljeno 14. 4. 2016. 
  190. ^ „Spain » Primera División 2015/2016 » 34. Round » Deportivo La Coruña - FC Barcelona 0:8”. worldfootball.net. Pristupljeno 1. 4. 2021. 
  191. ^ „Luis Suárez arrebata a Cristiano Ronaldo el Pichich”. Marca (na jeziku: španski). 23. 4. 2016. Pristupljeno 23. 4. 2016. 
  192. ^ „35 and counting: Suarez joins Messi in elite club of La Liga's highest scorer”. goal.com. 30. 4. 2016. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  193. ^ „La Liga title race: Barcelona still lead after dramatic penultimate day”. Daily Mirror. 8. 5. 2016. 
  194. ^ „Final Pichichi and Golden Shoe standings: Barcelona's Luis Suarez the winner”. CBS Sports. 16. 5. 2016. Pristupljeno 16. 5. 2016. 
  195. ^ „Granada CF 0–3 Barcelona”. BBC Sport. 14. 5. 2016. 
  196. ^ „Luis Suarez: Barcelona striker hits hat-trick to win Pichichi – La Liga's golden boot”. BBC Sport. 14. 5. 2016. 
  197. ^ a b „Luis Suárez diagnosed with right hamstring injury”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 23. 5. 2016. Pristupljeno 23. 5. 2016. 
  198. ^ a b „Uruguay's Luis Suárez set to miss start of Copa América with hamstring injury”. The Guardian. 23. 5. 2016. Pristupljeno 23. 5. 2016. 
  199. ^ „Messi, Suárez and Neymar Jr end season with 131 goals”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. Pristupljeno 5. 8. 2018. 
  200. ^ „Spain » Supercopa 2016 » Final » Sevilla FC - FC Barcelona 0:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 1. 4. 2021. 
  201. ^ „Luis Suárez joins FC Barcelona's free-kick club”. www.fcbarcelona.com. FC Barcelona. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  202. ^ Wright, Nick. „Luis Suarez at 100 games: Barcelona star beats Cristiano Ronaldo's record”. Sky Sports News. Sky Sports. Pristupljeno 19. 9. 2016. 
  203. ^ Hill, Tim (13. 9. 2016). „Barcelona 7–0 Celtic”. The Guardian. Pristupljeno 19. 9. 2016. 
  204. ^ „Leganes 1–5 Barcelona”. BBC Sport. 19. 9. 2016. Pristupljeno 19. 9. 2016. 
  205. ^ „Barcellona: Suárez nel club dei 100”. UEFA (na jeziku: italijanski). 11. 1. 2017. Pristupljeno 12. 1. 2017. 
  206. ^ Dobson, Mark (7. 2. 2017). „Luis Suárez sent off as nine-man Barcelona edge out Atlético Madrid”. The Guardian. Pristupljeno 7. 2. 2017. 
  207. ^ Marsden, Samuel (7. 2. 2017). „Luis Suarez hopes Barcelona appeal his red card, says 'It's not even a foul'. ESPN FC. Pristupljeno 7. 2. 2017. 
  208. ^ „Barcelona beats Alaves to win Copa del Rey for 29th time”. USA Today. 27. 5. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2017. 
  209. ^ „Barcelona 6–1 Paris Saint-Germain (Aggregate 6–5): Barca advance to quarter-finals after comeback win”. Sky Sports. 8. 3. 2017. Pristupljeno 9. 3. 2017. 
  210. ^ „Barcelona 6 PSG 1: Miracle at the Nou Camp as Barca complete greatest ever European comeback in football history!”. Daily Telegraph. 8. 3. 2017. Pristupljeno 20. 12. 2017. 
  211. ^ „Girona FC 0–3 FC Barcelona: Top cats”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. Pristupljeno 23. 9. 2017. 
  212. ^ „MATCH REPORT: Atlético Madrid 1–1 FC Barcelona: Still undefeated”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 14. 10. 2017. Pristupljeno 14. 10. 2017. 
  213. ^ „MATCH REPORT: Leganés 0–3 Barça: Super Suárez strikes twice”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 18. 11. 2017. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  214. ^ „FC Barcelona 4–0 Deportivo: Winter wonderland”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 17. 12. 2017. Pristupljeno 17. 12. 2017. 
  215. ^ „Real Madrid 0 Barça 3: Messi Christmas!”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 23. 12. 2017. Pristupljeno 23. 12. 2017. 
  216. ^ „MATCH REPORT: Real Sociedad v FC Barcelona: Thrilling comeback win (2–4)”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 14. 1. 2018. Pristupljeno 14. 1. 2018. 
  217. ^ „FC Barcelona – Girona: Unstoppable! (6–1)”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 24. 2. 2018. Pristupljeno 25. 2. 2018. 
  218. ^ „Sevilla FC – FC Barcelona: A minute of magic (2–2)”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 31. 3. 2018. Pristupljeno 31. 3. 2018. 
  219. ^ „FC Barcelona 2–1 València CF: Record breakers”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 14. 4. 2018. Pristupljeno 14. 4. 2018. 
  220. ^ „Sevilla 0–5 FC Barcelona: Wanda-ful!”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 21. 4. 2018. Pristupljeno 21. 4. 2018. 
  221. ^ „MATCH REPORT: Barça and Real Madrid draw 2–2, as Catalans extend unbeaten streak”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 6. 5. 2018. Pristupljeno 6. 5. 2018. 
  222. ^ „Levante UD v FC Barcelona: Undefeated run comes to end (5–4)”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 13. 5. 2018. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  223. ^ „FC Barcelona – SD Huesca: Gr-eight! (8–2)”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 2. 9. 2018. Pristupljeno 2. 9. 2018. 
  224. ^ „Real Sociedad 1–2 Barça: Real delight”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 15. 9. 2018. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  225. ^ „Suarez scores hat-trick as Barca thrash Real in El Clasico”. BBC Sport. 28. 10. 2018. Pristupljeno 28. 10. 2018. 
  226. ^ „Excluding Lionel Messi, Luis Suarez is the first @FCBarcelona player to score a hat-trick in #ElClasico in La Liga since Romário in 1994. Exhibition.”. Twitter. OptaJose. Pristupljeno 28. 10. 2018. 
  227. ^ „Barcelona win La Liga title as Lionel Messi goal secures victory over Levante”. The Guardian. 27. 4. 2019. Pristupljeno 27. 4. 2019. 
  228. ^ „FC Barcelona 3–0 Liverpool”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 1. 5. 2019. Pristupljeno 1. 5. 2019. 
  229. ^ „Liverpool 4–0 Barcelona”. BBC Sport. 7. 5. 2019. Pristupljeno 7. 5. 2019. 
  230. ^ „Luis Suárez injury: Barcelona confirm calf damage”. AS. 17. 8. 2019. Arhivirano iz originala 17. 08. 2019. g. Pristupljeno 17. 8. 2019. 
  231. ^ „Luis Suárez goals Vs Valencia: Watch Barcelona superstar scoring brace upon his return against Valencia”. 15. 9. 2019. Pristupljeno 15. 1. 2019. 
  232. ^ „FC Barcelona 2–1 Internazionale”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 2. 10. 2019. Pristupljeno 2. 10. 2019. 
  233. ^ „Luiz Suarez goal Vs Sevilla: Watch Uruguayan striker score an incredible overhead kick goal”. 7. 10. 2019. Pristupljeno 7. 10. 2019. 
  234. ^ „Barcelona 3–1 Borussia Dortmund: Qualification sealed by Suarez, Messi and Griezmann”. 27. 11. 2019. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  235. ^ „Luis Suarez Scored A Sensational Backheel Goal In Barcelona's Win Over RCD Mallorca”. 8. 12. 2019. Pristupljeno 9. 12. 2019. 
  236. ^ „Luis Suárez, out for four months”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 12. 1. 2020. Pristupljeno 12. 1. 2020. 
  237. ^ „Acuerdo de la Comisión de Seguimiento del Convenio de Coordinación RFEF-LaLiga”. rfef.es. 23. 3. 2020. Pristupljeno 23. 3. 2020. 
  238. ^ „LaLiga establece el horario oficial de partidos para el regreso del fútbol en España” (na jeziku: španski). LaLiga. 31. 5. 2020. 
  239. ^ „Spain » Primera División 2019/2020 » 32. Round » Celta Vigo - FC Barcelona 2:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 1. 4. 2021. 
  240. ^ „Luis Suárez overtakes Kubala”. fcbarcelona.com. FC Barcelona. 19. 7. 2020. Pristupljeno 19. 7. 2020. 
  241. ^ „Barcelona 2–8 Bayern Munich”. BBC Sport. 14. 8. 2020. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  242. ^ „Bayern humiliation means Barcelona won't do this for the first time in 12 years”. caughtoffside.com. 14. 8. 2020. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  243. ^ a b „Lionel Messi takes fresh aim at Barcelona for 'throwing out' Luis Suárez”. The Guardian. Pristupljeno 2. 10. 2020. 
  244. ^ „Investigation launched into suspected 'fixed' Italian language exam for Suarez”. The Local. Pristupljeno 24. 9. 2020. 
  245. ^ „Agreement with FC Barcelona over the transfer of Luis Suárez”. Atlético Madrid. Pristupljeno 2020-09-23. 
  246. ^ „Luis Suárez will join Atlético Madrid on two-year deal”. OneFootball (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-24. 
  247. ^ Čičin-Mašansker, Goran (27. 9. 2020). „Debi iz snova: Suarez pokazao kakvo će biti pojačanje, u prvom nastupu zabio dva komada i asistirao”. Sportske novosti (na jeziku: hrvatski). 
  248. ^ „Goal of the Year! Son, Suarez, WSL stars up for FIFA Puskas Award”. ESPN.com. 25. 11. 2020. Pristupljeno 25. 11. 2020. 
  249. ^ „Suarez sets new Atletico record with dramatic late winner against Alaves”. Goal.com. 3. 1. 2021. Pristupljeno 3. 1. 2021. 
  250. ^ „Luis Suarez has now reached double figures for league goals in each of the past 10 league campaigns.”. Twitter. Squawka. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  251. ^ „Suarez's scorching Atletico Madrid start matched only by Ronaldo as former Barcelona star scores again”. Goal.com. 24. 1. 2021. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  252. ^ „Luis Suarez scores stunning Atletico Madrid free-kick to continue incredible debut season”. givemesport. 31. 1. 2021. Pristupljeno 31. 1. 2021. 
  253. ^ „Atletico Madrid 2–2 Celta Vigo: Luis Suarez scores twice”. BBC Sport. 9. 2. 2021. Pristupljeno 9. 2. 2021. 
  254. ^ „Benzema strikes late as Real Madrid nick draw against Atletico”. ESPN. 7. 3. 2021. Pristupljeno 7. 3. 2021. 
  255. ^ „Suarez joins Messi and Ronaldo in 500-goal club with winning strike for Atletico Madrid against Alaves”. Goal.com. 21. 3. 2021. Pristupljeno 21. 3. 2021. 
  256. ^ a b v g „9 Luis SUAREZ – Profile”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2011. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  257. ^ a b „Luis SUAREZ”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 06. 10. 2011. g. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  258. ^ Bell, Jack (9. 7. 2007). „U-20s: USA vs. Uruguay – the Preview”. NYTimes.com. The New York Times Company. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  259. ^ „Match 38 – USA – Uruguay”. FIFA.com. 11. 7. 2007. Arhivirano iz originala 27. 7. 2011. g. Pristupljeno 27. 8. 2011. 
  260. ^ „Tabarez trims Uruguay team to 23”. FIFA.com. Press Association. 1. 6. 2010. Arhivirano iz originala 16. 3. 2014. g. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  261. ^ „Uruguay draw a blank”. FIFA.com. 11. 6. 2010. Arhivirano iz originala 13. 8. 2011. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  262. ^ „Forlan silences South Africa”. FIFA.com. 16. 6. 2010. Arhivirano iz originala 27. 7. 2011. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  263. ^ a b „Uruguay edge Mexico, both advance”. FIFA.com. 22. 6. 2010. Arhivirano iz originala 8. 8. 2011. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  264. ^ a b Hassan, Nabil (22. 6. 2010). „Mexico 0–1 Uruguay”. BBC Sport. Pristupljeno 28. 6. 2010. 
  265. ^ a b „Suarez double downs South Koreans”. FIFA.com. 26. 6. 2010. Arhivirano iz originala 30. 8. 2011. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  266. ^ Chowdhury, Saj (26. 6. 2010). „Uruguay 2–1 South Korea”. BBC Sport. Pristupljeno 28. 6. 2010. 
  267. ^ a b v „Ghana pay the penalty”. FIFA.com. 2. 7. 2010. Arhivirano iz originala 11. 8. 2011. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  268. ^ a b „World Cup 2010: I have hand of God – Uruguay's Suarez”. BBC Sport. 3. 7. 2010. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  269. ^ a b Marcus, Jeffrey (2. 7. 2010). „Uruguay Trades Penalty for Chance at Victory”. The New York Times. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  270. ^ MacSwan, Angus (3. 7. 2010). „I had no choice but to handle says Uruguay's Suarez”. Reuters. Arhivirano iz originala 05. 07. 2010. g. Pristupljeno 3. 7. 2010. 
  271. ^ Telegraph staff and agencies (3. 7. 2010). „World Cup 2010: Uruguay striker Luis Suarez says it was 'Hand of God' against Ghana”. The Telegraph. Pristupljeno 3. 7. 2017. 
  272. ^ „World Cup 2010: The Hand of God belongs to me, says Luis Suárez”. The Guardian. 3. 7. 2010. Pristupljeno 3. 7. 2017. 
  273. ^ a b Doward, Jamie (4. 7. 2010). „Luis Suarez is new World Cup villain after 'hand of God' claim”. guardian.co.uk. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  274. ^ a b White, Jim (4. 7. 2010). „World Cup 2010: why can't football tackle cheats?”. The Telegraph. Telegraph Media Group. Arhivirano iz originala 11. 03. 2011. g. Pristupljeno 28. 8. 2011. 
  275. ^ „A country full of gratitude defies freezing weather to honour Uruguay's soccer team”. MercoPress. 14. 7. 2010. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  276. ^ „Uruguay Star Won't Face Additional Sanctions for Handball”. New York Times. Associated Press. 3. 7. 2010. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  277. ^ Hughes, Rob (6. 7. 2010). „Leader and Scorer, Yet Not a Finalist”. NYTimes.com. The New York Times Company. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  278. ^ „Oranje edge five-goal thriller”. FIFA.com. 6. 7. 2010. Arhivirano iz originala 29. 8. 2011. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  279. ^ Clarey, Christopher (6. 7. 2010). „Netherlands 3, Uruguay 2: A Flick of the Head, a Nod to the Past”. New York Times. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  280. ^ a b „Khedira's late winner gives Germany third place at World Cup”. CNN. 10. 7. 2010. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  281. ^ „Germany pip Uruguay to third place”. FIFA.com. 10. 7. 2010. Arhivirano iz originala 25. 4. 2012. g. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  282. ^ „9 Luis SUAREZ”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 19. 5. 2011. g. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  283. ^ „Uruguay Rallies to Tie Peru in Copa América”. NYTimes.com. The New York Times Company. Associated Press. 4. 7. 2011. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  284. ^ „Copa America 2011: Uruguay Vs. Chile: Uruguay And Chile Settle For 1-1 Draw”. SBNation. SBNation. 8. 7. 2011. Pristupljeno 8. 7. 2011. 
  285. ^ Snowdon, Paul (13. 7. 2011). „Liverpool FC striker Luis Suarez helps Uruguay reach quarter-finals of Copa America Cup with 1–0 win over Mexico”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  286. ^ „Uruguay Matches”. CA2011.com. Copa América 2011. 2011. Arhivirano iz originala 7. 11. 2012. g. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  287. ^ „Matches: Argentina v Uruguay”. CA2011.com. Copa América 2011. 16. 7. 2011. Arhivirano iz originala 26. 8. 2011. g. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  288. ^ Fanning, Evan (2011-07-16). „Argentina v Uruguay – as it happened | Evan Fanning”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2020-05-27. 
  289. ^ „Suarez sends Uruguay through”. FIFA.com. 20. 7. 2011. Arhivirano iz originala 18. 8. 2011. g. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  290. ^ a b „Luis Suárez and Diego Forlán shoot Uruguay to record 15th Copa América”. The Guardian. 24. 7. 2011. Arhivirano iz originala 9. 11. 2013. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  291. ^ „Diego Forlan leads Uruguay to Copa America victory”. BBC Sport (na jeziku: engleski). 2011-07-24. Pristupljeno 2020-05-27. 
  292. ^ „Suarez voted Player of Tournament at Copa America”. en.people.cn. 25. 7. 2011. Arhivirano iz originala 25. 06. 2021. g. Pristupljeno 2020-05-27. 
  293. ^ „WC Qualifiers South America 2011-2013 » 3. Round » Uruguay - Chile 4:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 2. 4. 2021. 
  294. ^ „London 2012: Liverpool's Luis Suarez selected in Uruguay squad”. BBC. 7. 7. 2012. Pristupljeno 11. 7. 2012. 
  295. ^ „Suarez has still got it! Watch video of Liverpool star's hat-trick for Uruguay against Chile”. Mirror Football. 2012-07-12. Pristupljeno 2020-05-27. 
  296. ^ „London 2012: Luiz Suárez back at Old Trafford to lead Uruguay | Football”. The Guardian. 24. 7. 2012. Pristupljeno 8. 8. 2013. 
  297. ^ Hunter, Andy (26. 7. 2012). „London 2012: Luis Suárez inspires Uruguay comeback against UAE”. theguardian.com. Pristupljeno 2. 4. 2021. 
  298. ^ „Olympic Games 2012 London » Group A”. worldfootball.net. Pristupljeno 2. 4. 2021. 
  299. ^ Johnston, Neil (17. 6. 2013). „Spain 2–1 Uruguay”. BBC Sport. Pristupljeno 31. 8. 2014. 
  300. ^ „Uruguay 8–0 Tahiti: Suarez & Hernandez record breakers”. Sport 360. 4. 12. 2013. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  301. ^ "Brazil 2–1 Uruguay". BBC Sport. Retrieved 29 June 2014
  302. ^ „Confederations Cup 2013 Brazil » Third place » Uruguay - Italy 2:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 2. 4. 2021. 
  303. ^ „Top scorers”. FIFA. Arhivirano iz originala 16. 10. 2013. g. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  304. ^ „World Cup 2014: Uruguay clinch final spot with Jordan win”. BBC. 21. 11. 2013. Pristupljeno 6. 12. 2013. 
  305. ^ „England's World Cup all but over as they lose to Uruguay”. The Telegraph. 19. 6. 2014. Pristupljeno 19. 6. 2014. 
  306. ^ „Uruguay confident Luis Suárez will make World Cup despite knee surgery”. The Guardian. United Kingdom. 22. 5. 2014. Pristupljeno 20. 6. 2014. 
  307. ^ „Missing World Cup would kill Suarez – Gerrard”. ESPN. 25. 5. 2014. Pristupljeno 20. 6. 2014. [mrtva veza]
  308. ^ Phil, McNulty (19. 6. 2014). „World Cup 2014: Uruguay 2–1 England”. BBC Sport (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-15. 
  309. ^ „Suarez claims 'these things happen' in biting row”. ESPN. Arhivirano iz originala 25. 06. 2014. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  310. ^ a b Gibson, Owen (28. 6. 2014). „Luis Suárez bite defence: I lost balance and hit my teeth against Chiellini”. The Observer. Arhivirano iz originala 11. 7. 2014. g. Pristupljeno 29. 6. 2014. 
  311. ^ a b Suárez, Luis (30. 6. 2014). „Suárez's official apology”. Twitter. Arhivirano iz originala 1. 7. 2014. g. Pristupljeno 30. 6. 2014. 
  312. ^ Herrera, Luis. „Italy – Uruguay Preview: Guaranteed exit for a former world champion”. Goal.com. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  313. ^ a b De Menezes, Jack (24. 6. 2014). „Luis Suarez bite: Uruguay striker accused of biting Giorgio Chiellini in latest controversy during World Cup clash”. The Independent. Pristupljeno 24. 6. 2014. 
  314. ^ a b „Suarez at centre of new biting row as Uruguay progress”. ESPN. 24. 6. 2014. Arhivirano iz originala 25. 06. 2014. g. Pristupljeno 24. 6. 2014. 
  315. ^ "Luis Suarez bite: We will use every argument possible to get him cleared, vows lawyer". Evening Standard. Retrieved 6 September 2014
  316. ^ Ogden, Mark (24. 6. 2014). „Italy 0 Uruguay 1”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 5. 7. 2014. g. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  317. ^ a b „Luis Suárez banned for four months for biting in World Cup game”. The Guardian. 26. 6. 2014. Pristupljeno 26. 6. 2014. 
  318. ^ „FIFA Suspends and Fines Suarez for 9 Games and 4 Months After Biting Player”. ABC News. 26. 6. 2014. 
  319. ^ „Luis Suarez bite: Uruguay striker loses backing of gambling firm”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 9. 7. 2014. g. Pristupljeno 28. 6. 2014. 
  320. ^ „James Rodriguez scores twice, lifts Colombia to first quarterfinal”. Associated Press. Pristupljeno 30. 6. 2014. 
  321. ^ a b „Uruguay to appeal Suarez ban for biting”. Deutsche Welle. 26. 6. 2014. Arhivirano iz originala 27. 6. 2014. g. Pristupljeno 26. 6. 2014. 
  322. ^ „Luis Suarez: Uruguay captain Lugano dismisses 'bite' claims”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 5. 7. 2014. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  323. ^ Schreiber, Irene (29. 6. 2014). „Leave Suarez alone, Uruguay president urges”. Reuters. Arhivirano iz originala 26. 6. 2014. g. 
  324. ^ „Luis Suarez bite ban: Uruguay President Jose Mujica insults Fifa”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 1. 7. 2014. g. Pristupljeno 30. 6. 2014. 
  325. ^ „World Cup 2014: How Uruguay closed ranks over Luis Suarez”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 10. 7. 2014. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  326. ^ a b „Luis Suarez: Uruguay coach Oscar Tabarez to quit Fifa posts”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 30. 6. 2014. g. Pristupljeno 28. 6. 2014. 
  327. ^ „Luis Suarez: global scrutiny after Giorgio Chiellini 'bite'. BBC Sport. Arhivirano iz originala 26. 6. 2014. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  328. ^ a b Lucas, Dan (30. 6. 2014). „Luis Suárez apologises to Giorgio Chiellini for World Cup bite”. The Guardian. Arhivirano iz originala 7. 7. 2014. g. Pristupljeno 30. 6. 2014. 
  329. ^ Chiellini, Giorgio (30. 6. 2014). „Chiellini's Twitter response”. Twitter. Arhivirano iz originala 1. 7. 2014. g. Pristupljeno 30. 6. 2014. 
  330. ^ „World Cup: FIFA confirm Uruguay have appealed against Luis Suarez's biting ban”. Sky Sports. 3. 7. 2014. Pristupljeno 3. 7. 2014. 
  331. ^ „Luis Suarez's Bite Results in Nine-Match Ban; Uruguay Will Appeal”. Hartford Courant. Reuters. 26. 6. 2014. Arhivirano iz originala 7. 7. 2014. g. Pristupljeno 3. 7. 2014. 
  332. ^ „Appeals of Suarez and the Uruguayan FA rejected, sanctions upheld”. FIFA. 10. 7. 2014. Arhivirano iz originala 11. 7. 2014. g. Pristupljeno 10. 7. 2014. 
  333. ^ „Luis Suarez's appeal against bite ban rejected by Fifa”. BBC News. 10. 7. 2014. Arhivirano iz originala 11. 7. 2014. g. Pristupljeno 10. 7. 2014. 
  334. ^ „FIFA rejects Luis Suarez appeal against ban for biting Giorgio Chiellini”. Sky Sports. 10. 7. 2014. Pristupljeno 10. 7. 2014. 
  335. ^ „Liverpool keep counsel over Suarez ban reaction”. ITV News. 26. 6. 2014. Arhivirano iz originala 26. 6. 2014. g. Pristupljeno 26. 6. 2014. 
  336. ^ „Luis Suarez: Liverpool & Barcelona agree deal for striker”. BBC Sport. 11. 7. 2014. Arhivirano iz originala 12. 7. 2014. g. Pristupljeno 11. 7. 2014. 
  337. ^ „FC Barcelona and Liverpool FC have reached an agreement for the transfer of Luis Suárez”. FC Barcelona. 11. 7. 2014. Arhivirano iz originala 12. 7. 2014. g. Pristupljeno 11. 7. 2014. 
  338. ^ „LFC statement: Suarez to leave”. Liverpool F.C. 11. 7. 2014. Arhivirano iz originala 11. 7. 2014. g. Pristupljeno 11. 7. 2014. 
  339. ^ „Barcelona claim Suarez is 'humble'. ESPN. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 12. 7. 2014. 
  340. ^ „Luis Suarez: Barcelona will meet Liverpool striker's release clause”. BBC Sport. Pristupljeno 12. 7. 2014. 
  341. ^ Beesley, Chris (26. 3. 2016). „Ex-Liverpool FC striker Luis Suarez points to 'suffering' on scoring return”. Liverpool Echo. Pristupljeno 26. 3. 2016. 
  342. ^ „Luis Suárez fumes as Venezuela dump Uruguay out of Copa América”. The Guardian. 10. 6. 2016. Pristupljeno 13. 6. 2016. 
  343. ^ „Luis Suárez's Uruguay bow out of Copa America with 3–0 defeat of Jamaica”. FC Barcelona. 14. 6. 2016. Pristupljeno 14. 6. 2016. 
  344. ^ „Messi, Suarez share record for goals in CONMEBOL World Cup qualifiers”. 2017-10-11. 
  345. ^ Jukic, Ante (10. 10. 2017). „Uruguay 4 Bolivia 2: Suarez and Cavani show their class”. Arhivirano iz originala 20. 06. 2018. g. Pristupljeno 20. 6. 2018. 
  346. ^ „Suarez bags 50th Uruguay goal in win over Czechs”. Reuters. 23. 3. 2018. Pristupljeno 20. 6. 2018. 
  347. ^ „Luis Suarez nudges unconvincing Uruguay into second round as Saudi Arabia slump out”. The Daily Telegraph. 20. 6. 2018. Pristupljeno 20. 6. 2018. 
  348. ^ „Suarez and Cavani score as Uruguay beat Russia to win Group A”. BBC. 25. 6. 2018. 
  349. ^ „Edinson Cavani sends Uruguay to World Cup last eight as Portugal bow out”. The Guardian. 29. 6. 2018. 
  350. ^ Bevan, Chris (6. 7. 2018). „Uruguay 0 France 2”. Nizhny Novgorod: BBC Sport. Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  351. ^ „Uruguay Team Squads Copa America 2019”. copaamerica2019.live. 7. 3. 2019. Arhivirano iz originala 16. 04. 2021. g. Pristupljeno 13. 6. 2019. 
  352. ^ „Uruguay 4–0 Ecuador”. BBC Sport. 17. 6. 2019. Pristupljeno 17. 6. 2019. 
  353. ^ „Uruguay 0–0 Peru”. BBC Sport. 29. 6. 2019. Pristupljeno 30. 6. 2019. 
  354. ^ „Clasificatorias Sudamericanas: Selección que anotó el primer gol siempre fue al Mundial”. Gol Perú. 8. 10. 2020. Arhivirano iz originala 03. 02. 2022. g. Pristupljeno 9. 10. 2020. 
  355. ^ „Suarez makes history with Uruguay”. 2020-10-14. 
  356. ^ „WC Qualifiers South America 2020-2021 » 3. Round » Colombia - Uruguay 0:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 2. 4. 2021. 
  357. ^ a b „Luis Suárez Statistics”. ESPN. Pristupljeno 3. 12. 2022. 
  358. ^ Collins, Neil (5. 7. 2014). Make Us Dream: A Fan's View of the 2013/14 Season. Lulu. str. 108. 
  359. ^ „Watch: He can nutmeg a mermaid, but Luis Suarez really can't wave”. Sports.Joe.ie. 21. 6. 2018. 
  360. ^ "Suarez matches Ruud van Nistelrooy's record" TheGuardian. 1 June 2016.
  361. ^ Panetta, Vicente L. (19. 7. 2011). „Suarez's 2 goals put Uruguay into final”. USA Today. Associated Press. Pristupljeno 6. 11. 2011. 
  362. ^ a b Rice, Jimmy (1. 2. 2011). „Kenny: Suarez deal a statement”. LiverpoolFC.TV. Liverpool FC. Arhivirano iz originala 29. 8. 2011. g. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  363. ^ a b Aldridge, John (27. 9. 2011). „Too early to crown Luis Suarez a Liverpool FC legend”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. str. 3. Pristupljeno 2. 10. 2011. 
  364. ^ Aldridge, John (27. 9. 2011). „Too early to crown Luis Suarez a Liverpool FC legend”. Liverpool Echo. Trinity Mirror. str. 2. Pristupljeno 2. 10. 2011. 
  365. ^ „Arsenal Legend Thierry Henry: Luis Suarez is the best striker in the world”. hitc. 19. 7. 2015. 
  366. ^ "Luis Suarez dummying twice, prior to each of Lionel Messi's goals during Barcelona's win against Tottenham Hotspurs at Wembley." The Guardian. 6 October 2018.
  367. ^ „Luis Suarez, a specialist in scoring with a volley”. fcbarcelona. 2. 3. 2017. 
  368. ^ „Luis Suarez's goal record from volleys for Barcelona is pretty outrageous”. givemesport. 7. 10. 2019. 
  369. ^ "Suarez scores sublime overhead kick vs Sevilla" Sportbible. 22 March 2018.
  370. ^ "Luis Suárez unleashes an acrobatic volley against Real Sociedad" Dugout. 28 November 2015.
  371. ^ "Luis Suárez acrobatics end Arsenal’s unlikely resistance at Barcelona" TheGuardian. 16 March 2016.
  372. ^ "Players with most assists in history" SportMob. 23 October 2020.
  373. ^ "Excerpts from Steven Gerrard's autobiography" Sportskeeda. 14 September 2015.
  374. ^ a b "Ten things to note from Steven Gerrard's book" TheGuardian. 23 September 2015.
  375. ^ "Jordan Henderson: Inspirational Luis Suarez was 'a warrior' for Liverpool" Espn. 18 May 2017.
  376. ^ "Diego Simeone says he knew what to expect from Luis Suarez" firstsportz. 25 October 2014.
  377. ^ "In an exclusive extract from his new book, Crossing The Line: My Story, Luis Suárez explains what drives him to bite" TheGuardian. 25 October 2014.
  378. ^ Hubbard, Norman (3. 11. 2011). „Counting the cost at Liverpool”. ESPN Soccernet. Arhivirano iz originala 06. 11. 2011. g. Pristupljeno 6. 11. 2011. 
  379. ^ Hunter, Andy (26. 10. 2012). „Liverpool's Luis Suárez has a history of diving, says David Moyes”. The Guardian. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  380. ^ „Luis Suarez 'diving' debate continues”. ESPN FC. Arhivirano iz originala 11. 10. 2012. g. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  381. ^ „Chelsea boss Jose Mourinho accuses Luis Suarez of diving”. BBC Sport. Pristupljeno 25. 6. 2014. 
  382. ^ Percy, John (24. 9. 2012). „Luis Suárez is the victim of a referee witch-hunt over unfair reputation for diving, say Liverpool team-mates”. The Telegraph. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  383. ^ Lacey, David (5. 10. 2012). „A reputation for diving is hard for referees to forget in a hurry”. The Guardian. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  384. ^ „Luis Suarez diving: Liverpool boss Brendan Rodgers reveals anger”. BBC Sport. 17. 1. 2013. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  385. ^ „Luis Suarez back to his tenacious best as Uruguay beat Portugal”. ESPN. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  386. ^ Smith, Ben (17. 11. 2012). „Luis Suarez accused of stamping by Wigan boss Roberto Martinez”. BBC Sport. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  387. ^ White, Jim. „Everton v Liverpool: Luis Suárez is Anfield's inspiration but a pantomime villain to away fans”. The Telegraph. Arhivirano iz originala 26. 09. 2015. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  388. ^ „Uefa says no investigation over Luis Suárez 'stamp' against Zenit”. BBC Sport. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  389. ^ „Luis Suarez appears to stamp on Valencia's Aymen Abdennour”. Sky Sports (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-27. 
  390. ^ „Luis Suarez back to his tenacious best as Uruguay beat Portugal”. Sky Sports (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-15. 
  391. ^ Skinner, Adam (2019-05-12). „Barcelona star Luis Suarez slammed in scathing rant for Liverpool antics by Frank Leboeuf”. Express.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-15. 
  392. ^ Bossi, Dominic (12. 12. 2013). „Kevin Muscat named football's dirtiest player”. Sydney Morning Herald. Pristupljeno 31. 8. 2014. 
  393. ^ „World Cup: With Freedom To Transfer and Adidas Deal Intact, Bite Ban Won't Hurt Luis Suarez Financially”. Forbes. 26. 6. 2014. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  394. ^ "Neymar, Thierry Henry and Luis Suarez star in thrilling new World Cup advert". Evening Standard. Retrieved 5 September 2014
  395. ^ Cuestión de imagen – Jorge Señorans, Referí, 30 May 2012
  396. ^ La evolución actoral de Luis Suárez en seis publicidades – Facundo Macchi, El Observador, 26 April 2016
  397. ^ „Luis Suarez is banned from playing for Barcelona in FIFA 15 until 26 October”. The Independent. 21. 6. 2018. 
  398. ^ „Top 100 Instagram Users by Followers- Socialblade Instagram Stats – Instagram Statistics”. Socialblade. Pristupljeno 3. 10. 2017. 
  399. ^ „The Most Followed Instagram Profiles”. www.trackalytics.com. Arhivirano iz originala 08. 03. 2021. g. Pristupljeno 2020-05-27. 
  400. ^ a b v Pearce, James (9. 2. 2011). „Luis Suarez's rise from the streets of Montevideo to Liverpool FC hero – part one”. Liverpool Echo. str. 1. Pristupljeno 20. 8. 2011. 
  401. ^ „Suarez: 'Moeilijk moment' (na jeziku: holandski). AFC Ajax Official Youtube. 20. 2. 2011. Pristupljeno 5. 8. 2020. 
  402. ^ „Liverpool vs Barcelona: Klopp, Suarez, Alexander Arnold, No Filter UCL”. BT Sport Official Youtube. 7. 5. 2019. Pristupljeno 5. 8. 2020. 
  403. ^ „Liverpool statement on Luis Suarez ban in full”. BBC. 20. 12. 2011. Pristupljeno 17. 1. 2014. 
  404. ^ „Luis Suarez's granny used to call him 'Mi Negrito'. Sify Sports. 26. 2. 2012. Arhivirano iz originala 5. 5. 2019. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  405. ^ Murphy, Catherine (24. 10. 2018). „Luis Suarez shares adorable snap of new baby boy”. ECHO. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  406. ^ „Suarez in Barcelona vader geworden van dochter” [Suarez has a daughter in Barcelona] (na jeziku: holandski). Voetbal International. 5. 8. 2010. Arhivirano iz originala 6. 8. 2010. g. Pristupljeno 6. 8. 2010. 
  407. ^ „Luis Suarez reveals double meaning of trademark goal celebration”. The Independent. London. 18. 1. 2013. 
  408. ^ „Watch Samuel Eto'o's old man celebration and more in the FIFA 15 goal celebration tutorial video”. Yahoo.com. Pristupljeno 14. 10. 2018. 
  409. ^ „Luis Suarez: Liverpool & Barcelona agree £75m deal for striker”. BBC Sports. 11. 7. 2014. Arhivirano iz originala 14. 7. 2014. g. Pristupljeno 13. 7. 2014. 
  410. ^ Luis Suarez: Crossing the Line – My Story. ASIN 147222423X. 
  411. ^ Wilson, Jeremy (2014-10-29). „Luis Suarez's new autobiography – seven things we have learned”. Daily Telegraph (na jeziku: engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2020-05-27. 
  412. ^ „Anger in Italy over 'fast-tracked' citizenship process for Suárez”. thelocal.it. 21. 9. 2020. 
  413. ^ „Namješten Suarezov ispit za dobijanje državljanstva?”. rtrs.tv. Pristupljeno 2. 4. 2021. 
  414. ^ „Suarez prelazi iz Barselone u Atletiko (FOTO)”. zerobetportal.com. 24. 9. 2020. Pristupljeno 2. 4. 2021. [mrtva veza]
  415. ^ a b Luis Suárez na sajtu Soccerbase (jezik: engleski)
  416. ^ a b v g d đ „Uruguay – L. Suárez”. Soccerway. Pristupljeno 4. 4. 2018. 
  417. ^ Miller, Austin; Hacker, Pablo (4. 5. 2020). „Remembering the professional debut of Luis Suárez 15 years on”. Copa Libertadores. Arhivirano iz originala 21. 10. 2020. g. Pristupljeno 29. 12. 2020. 
  418. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2010/2011”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  419. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2011/2012”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  420. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2012/2013”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  421. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2013/2014”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  422. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2014/2015”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  423. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2015/2016”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  424. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2016/2017”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  425. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2017/2018”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  426. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2018/2019”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  427. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2019/2020”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 16. 8. 2019. 
  428. ^ „Luis Suarez — mečevi u sezoni 2020/2021”. Soccerbase. Centurycomm. Pristupljeno 30. 9. 2020. 
  429. ^ „Suárez, Luis”. National Football Teams. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  430. ^ „FIFA World Cup: Uruguay, Argentina get 2010 ball rolling”. Taipei Times. Associated Press. 15. 10. 2007. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  431. ^ „Eliminatorias: Chile empata 2–2 con Uruguay y rescata importante punto”. El Mostrador (na jeziku: Spanish). 18. 11. 2017. Arhivirano iz originala 15. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  432. ^ „Uruguay 2–2 Colombia (2008)”. Uruguayan Football Association. Arhivirano iz originala 15. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  433. ^ „Turkey slip to 3–2 defeat against Uruguay”. Trend News Agency. 26. 5. 2008. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  434. ^ „Norway v Uruguay, 28 May 2008”. 11v11.com. Association of Football Statisticians. Arhivirano iz originala 15. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  435. ^ „Venezuela v Uruguay, 10 June 2009”. 11v11.com. Association of Football Statisticians. Arhivirano iz originala 15. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  436. ^ „Uruguay 3–1 Colombia”. Sky Sports. Arhivirano iz originala 15. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  437. ^ „Ecuador 1–2 Uruguay”. Sky Sports. Arhivirano iz originala 15. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  438. ^ „Forlan on target for Uruguay”. Sky Sports. 3. 3. 2010. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  439. ^ Hassan, Nabil. „Mexico 0–1 Uruguay”. BBC Sport. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  440. ^ Chowdhury, Raj. „Uruguay 2–1 South Korea”. BBC Sport. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  441. ^ „Uruguay sin Forlán golea 7–1 a Indonesia en amistoso” (na jeziku: Spanish). Reuters. 8. 10. 2010. Arhivirano iz originala 15. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  442. ^ „Late Kuyt equaliser gives Dutch 1–1 draw with Uruguay”. Reuters. 9. 6. 2011. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  443. ^ „Suarez rescues draw for Uruguay, Chile recover to win”. CNN. 5. 7. 2011. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  444. ^ Steinberg, Jacob (20. 7. 2011). „Copa América 2011: Peru v Uruguay – as it happened”. The Guardian. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  445. ^ „Diego Forlan leads Uruguay to Copa America victory”. BBC Sport. 24. 7. 2011. Arhivirano iz originala 14. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  446. ^ „Uruguay v Bolivia”. Sky Sports. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  447. ^ „Cap kings and landmark goals”. FIFA. 16. 11. 2011. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  448. ^ „Russia v Uruguay”. Sky Sports. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  449. ^ „Uruguay 4–2 Peru”. Sky Sports. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  450. ^ „Bolivia 4–1 Uruguay”. Sky Sports. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  451. ^ „Poland 1–3 Uruguay”. Sky Sports. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  452. ^ „Uruguay 1–1 Paraguay”. FIFA. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  453. ^ „Suarez strike gives Uruguay friendly win over France”. Eurosport. Reuters. 6. 6. 2013. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  454. ^ Johnston, Neil (17. 6. 2013). „Spain 2–1 Uruguay”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 9. 10. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  455. ^ Chase, Graham (23. 6. 2013). „Uruguay 8–0 Tahiti”. BBC Sport. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  456. ^ de Menezes, Jack (14. 8. 2013). „Japan 2 Uruguay 4 match report: Liverpool striker Luis Suarez and Manchester United forward Shinji Kagawa on target during international friendly”. The Independent. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  457. ^ „Peru 1–2 Uruguay”. FIFA. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  458. ^ „Uruguay v Argentina, 15 October 2013”. 11v11.com. Association of Football Statisticians. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. 
  459. ^ Taylor, Daniel (19. 6. 2014). „World Cup 2014: Uruguay sink England as Suárez makes his mark”. The Guardian. Arhivirano iz originala 17. 9. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  460. ^ „Uruguay's Luis Suárez scores twice in 3-0 friendly win over Oman”. The Guardian. 13. 10. 2014. Arhivirano iz originala 17. 9. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  461. ^ „Luis Suarez scores but Costa Rica defeat Uruguay on penalties in friendly”. ESPN. 14. 11. 2014. Arhivirano iz originala 17. 9. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  462. ^ „Brazil 2–2 Uruguay: Luis Suarez scores on international return”. Sky Sports. PA Sport. 26. 3. 2016. Arhivirano iz originala 17. 9. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  463. ^ „Uruguay se lució y goleó por 4-0 a Paraguay en el Centenario”. La Nación (na jeziku: Spanish). 6. 9. 2016. Arhivirano iz originala 1. 11. 2016. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  464. ^ Gonzalez, Roger (12. 10. 2016). „Luis Suarez scores stunning goal for Uruguay to make goal-scoring history”. CBS Sports. Arhivirano iz originala 17. 9. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  465. ^ „Uruguay 4–2 Bolivia”. FIFA. Arhivirano iz originala 17. 9. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  466. ^ Pritchard, Dafydd (23. 3. 2018). „China Cup: Uruguay 2–0 Czech Republic”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 27. 3. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  467. ^ „Uruguay 3–0 Uzbekistan”. BBC Sport. 8. 6. 2018. Arhivirano iz originala 12. 6. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  468. ^ Sutcliffe, Steve (20. 6. 2018). „Uruguay 1–0 Saudi Arabia”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 24. 7. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  469. ^ Mills, Steven (26. 6. 2018). „Uruguay 3–0 Russia: Luis Suarez and Edinson Cavani snatch top spot in World Cup Group A”. Sky Sports. Arhivirano iz originala 18. 9. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  470. ^ „Luis Suarez nets brace, adds assist to lead Uruguay past Mexico”. ESPN. 8. 9. 2018. Arhivirano iz originala 18. 9. 2018. g. Pristupljeno 17. 9. 2018. 
  471. ^ „Uruguay 3 Panama 0: Suarez scores wonderful free-kick on return”. Yahoo Sport UK. 7. 6. 2019. Arhivirano iz originala 09. 06. 2019. g. Pristupljeno 7. 6. 2019. 
  472. ^ „Uruguay 4-0 Ecuador: Luis Suarez & Edinson Cavani both score in Copa America”. BBC Sport. 17. 6. 2019. 
  473. ^ „Uruguay 2-2 Japan: Luis Suarez scores penalty as Uruguay twice come from behind”. BBC Sport. 21. 6. 2019. 
  474. ^ „Argentina 2-2 Uruguay: Lionel Messi equalises late on with penalty”. BBC Sport. 18. 11. 2019. 
  475. ^ „Uruguay 2–1 Chile”. ESPN. 8. 10. 2020. Pristupljeno 8. 10. 2020. 
  476. ^ „Ecuador 4–2 Chile”. ESPN. 13. 10. 2020. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
  477. ^ „Colombia 0–3 Uruguay”. FIFA. 13. 11. 2020. Arhivirano iz originala 20. 11. 2020. g. Pristupljeno 13. 11. 2020. 
  478. ^ „Changes at the top see Chile lead”. FIFA. 11. 6. 2012. Arhivirano iz originala 18. 6. 2014. g. Pristupljeno 22. 6. 2014. 
  479. ^ „Uruguay, Ecuador on the up”. FIFA. 11. 6. 2012. Arhivirano iz originala 9. 7. 2014. g. Pristupljeno 22. 6. 2014. 
  480. ^ „Uruguay climb to second”. ESPN FC. 11. 6. 2012. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 22. 6. 2014. 
  481. ^ a b v g d „Luis Suárez”. FC Barcelona. Pristupljeno 30. 5. 2020. 
  482. ^ Coman, Nick (15. 5. 2011). „Maarten Stekelenburg Does Perfect Sergio Ramos Impression, Drops Championship Shield Off Moving Bus”. New England Sports Network. Pristupljeno 11. 7. 2012. 
  483. ^ „Suarez farewell at Ajax – VVV”. AFC Ajax. 11. 2. 2011. Arhivirano iz originala 25. 09. 2020. g. Pristupljeno 11. 10. 2020. 
  484. ^ Doesburg, Allard; Stokkermans, Karel (3. 12. 2015). „Netherlands – Player of the Year and Other Awards”. RSSSF. Arhivirano iz originala 17. 3. 2015. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  485. ^ „Luis Suárez, goals guaranteed”. FC Barcelona. 7. 12. 2014. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  486. ^ „LUIS SUAREZ (URUGUAY/FC AJAX AMSTERDAM/FC LIVERPOOL/FC BARCELONA) 2010, 2014, 2016”. IFFHS. Pristupljeno 11. 10. 2020. 
  487. ^ „Blatter in Argentina, July 23/24 2011”. FIFA.com. Pristupljeno 11. 10. 2020. [mrtva veza]
  488. ^ „The Copa América 2011 Dream Team”. Copa America Organisation. 8. 6. 2015. Arhivirano iz originala 30. 9. 2015. g. Pristupljeno 12. 10. 2020. 
  489. ^ „FIFA Ballon d'Or 2011 – voting results” (PDF). FIFA.com. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  490. ^ „Men's Football shortlists for FIFA Ballon d'Or 2015 revealed”. FIFA. 20. 10. 2015. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  491. ^ „Ballon d'Or 2016 results – the final rankings as Cristiano Ronaldo scoops award”. The Telegraph. 14. 12. 2016. Pristupljeno 12. 10. 2020. 
  492. ^ „Cristiano Ronaldo: 'Simply The Best'. marca.com. Pristupljeno 12. 10. 2020. 
  493. ^ „Gareth Bale wins PFA Player of Year and Young Player awards”. BBC Sport. 28. 4. 2013. Pristupljeno 23. 5. 2018. 
  494. ^ „Luis Suarez: Liverpool striker wins PFA Player of the Year award”. BBC Sport. 28. 4. 2014. Pristupljeno 23. 5. 2018. 
  495. ^ „Your player of the season revealed – Liverpool FC”. 2013-06-05. Arhivirano iz originala 2013-06-05. g. Pristupljeno 2019-06-21. 
  496. ^ a b v „Suarez bags treble at awards dinner”. Liverpool FC. Pristupljeno 2019-06-21. 
  497. ^ a b v „Luis Suárez: Overview”. Premier League. Pristupljeno 29. 9. 2018. 
  498. ^ Riach, James (28. 4. 2014). „Luis Suárez of Liverpool wins PFA player of the year award”. The Guardian. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  499. ^ „Luis Suárez wins Football Writers' Association Player of the Year award”. The Guardian. 5. 5. 2014. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  500. ^ Winter, Henry (16. 12. 2013). „Liverpool's Luis Suarez a humble winner of FSF Player of the Year award”. The Telegraph. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  501. ^ „Ronaldo and Suárez share Golden Shoe accolade”. UEFA.com. 19. 5. 2014. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  502. ^ a b Gonzalez, Roger (14. 5. 2016). „Final Pichichi and Golden Shoe standings: Barcelona's Luis Suarez the winner”. CBC Sports. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  503. ^ „Best Player in Europe: Bale, Griezmann or Ronaldo”. UEFA.com. 5. 8. 2016. Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  504. ^ „Luis Suárez, el tapado de la final”. marca.com. Pristupljeno 23. 7. 2015. 
  505. ^ „UEFA Champions League squad of the season”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 9. 6. 2015. Pristupljeno 9. 6. 2015. 
  506. ^ „Das Ist das ESM-Team der Saison: Die Top-11 des Europäischen Fußballs”. kicker (na jeziku: nemački). Pristupljeno 12. 10. 2020. 
  507. ^ „2015 FIFA Club World Cup awards”. Fédération Internationale de Football Association. Arhivirano iz originala 12. 1. 2016. g. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  508. ^ „Copa del Rey Top Scorer: 2015–16”. World Football. Pristupljeno 28. 8. 2017. 
  509. ^ „Luis Suarez named LaLiga Santander World Player 2015/16”. La Liga. Arhivirano iz originala 26. 10. 2016. g. Pristupljeno 25. 10. 2016. 
  510. ^ „Luis Suárez gana el 7º Premio Aldo Rovira | FC Barcelona”. FC Barcelona. Pristupljeno 13. 1. 2017. 
  511. ^ „Atletico dominate UEFA's La Liga team of the season”. MARCA.com. 16. 5. 2016. Pristupljeno 30. 9. 2017. 
  512. ^ „Once ideal de LaLiga para UEFA: 4 del Madrid, 3 del Barça...” [UEFA's LaLiga All-Star XI: 4 from Madrid, 3 from Barça...]. Diario AS (na jeziku: španski). 22. 5. 2017. Pristupljeno 10. 6. 2017. 
  513. ^ „The Best named at FIFA Football Awards”. FIFA. 9. 1. 2017. Arhivirano iz originala 20. 05. 2018. g. Pristupljeno 12. 1. 2017. 
  514. ^ „FIFA FIFPro World XI: the reserve teams – FIFPro World Players' Union”. FIFPro.org. 15. 1. 2015. Arhivirano iz originala 14. 4. 2019. g. Pristupljeno 1. 10. 2017. 
  515. ^ „2015 World XI: the Reserve Teams – FIFPro World Players' Union”. FIFPro.org. 11. 1. 2016. Arhivirano iz originala 9. 4. 2019. g. Pristupljeno 1. 10. 2017. 
  516. ^ „2016–2017 World 11: the Reserve Teams – FIFPro World Players' Union”. FIFPro.org. 23. 10. 2017. Arhivirano iz originala 6. 4. 2019. g. Pristupljeno 23. 10. 2017. 
  517. ^ „World 11: The Reserve Team for 2017–18”. FIFPro.org. 24. 9. 2018. Arhivirano iz originala 26. 6. 2019. g. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  518. ^ „FifPro announces reserve Teams of the Year – but Luis Suarez and Arjen Robben won't be laughing while Iker Casillas is somehow named the second best goalkeeper of 2013”. Independent.co.uk. 15. 1. 2014. Pristupljeno 1. 10. 2017. 
  519. ^ „Rankings: How All 55 Male Players Finished”. FIFPro World Players' Union. 23. 9. 2019. Arhivirano iz originala 24. 09. 2019. g. Pristupljeno 01. 04. 2021. 
  520. ^ „Luis Suárez named LaLiga Santander Player of the Month for December”. laliga.es. Liga de Fútbol Profesional. 24. 1. 2018. Arhivirano iz originala 25. 1. 2018. g. Pristupljeno 24. 1. 2018. 
  521. ^ „Luis Suarez named LaLiga Santander Player of the Month for December”. La Liga. 6. 1. 2020. Pristupljeno 6. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]