Lu Dživei

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lu Dživei
Datum rođenja(1894-02-06)6. februar 1894.
Mesto rođenjaDžeđang
Datum smrti21. novembar 1970.(1970-11-21) (76 god.)

Lu Dživei (kin. 陆志韦; pin'jin: Lù Zhìwéi; 6. februar 1894 - 21. novembar 1970) je bio psiholog, lingvista i fonolog. Rođen je u Vusingu, u provinciji Džeđang. Bio je član odseka za filozofiju i društvene nauke Kineske akademije nauka, i predsednik Udruženja psihologa Kine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Godine 1915, otišao je na studije u Sjedinjene Američke Države, a 1920. je diplomirao na Univerzitetu u Čikagu, na katedri za psihologiju. Tema njegovog doktorata je bila „Uslovi retencije“.

Iste godine se vratio u Kinu i počeo da predaje u jednoj višoj školi u Nanđingu, koja je kasnije prerasla u univerzitet gde je Lu bio profesor psihologije i šef katedre sve do zime 1926. godine. U ovom periodu predavao je fiziološku psihologiju, sistemsku psihologiju, eksperimentalnu psihologiju, komparativnu psihologiju, psihologiju religije, istoriju psihologije, opštu psihologiju i druge predmete. Prvi je u Kini predstavio učenja Ivana Pavlova i uveo zapadne savremene teorije i metode psihologije.

Godine 1927. otišao je u Peking i bio postavljen za profesora psihologije na Univerzitetu Jenđing. Godine 1933. otišao je na Univerzitet u Čikagu i na odseku za biologiju nastavio usavršavanje u oblasti psihologije. Godine 1934. vratio se u Kinu i postao rektor na Univerzitetu Jenđing. Lu je jednom prilikom izjavio: „Amerikanci su platili da se izgradi Univerzitet Jenđing, ali taj Univerzitet nije američki.“ [1] Posle incidenta kod mosta Marka Pola (kin. 七七事变), od 1938. godine, psihološka istraživanja su zaustavljena, pa je Lu počeo da od Vang Đing Rua (kin. 王静如) uči fonologiju dinastije Ćing i učenje Bernharda Karlgrena. Godine 1939. objavio je mnoge radove, među njima i jedan pod imenom „Zvučni inicijali kineskog jezika“ . Avgusta 1941. godine, zajedno sa velikim brojem profesora Univerziteta, uhapšen je od strane japanske vojske. U maju 1942. godine, izašao je iz zatvora i počeo da istražuje klasični kineski i 1943. završio je prvi rukopis dela „Uvod u izgovor klasičnog kineskog jezika“. Posle pobede nad Japanom, 10. oktobra 1945. predsedavao je obnovljenim Univerzitetom Jenđing.

Godine 1949, Nacionalistička partija Kine (kin. 国民党) pokušala je da skloni učene ljude iz kontinentalne Kine, ali je Lu odbio da napusti Peking.[2] Marta 1949. godine Mao Cedung (kin. 毛泽东) i ostale vođe Komunističke partije Kine došle su u Peking i Lu je zajedno sa mnogim poznatim demokratama otišao na aerodrom da ih pozdravi.[1] Posle uspostavljanja Narodne Republike Kine i pod uticajem Korejskog rata, početkom 1950-ih godina je bio član radne grupe koja je za cilj imala preoblikovanje ideologije na Univerzitetu Jenđing. [3] Kada je 1949. godine Univerzitet reformisan, prešao je u institut za istraživanje jezika Kineske akademije nauka. Posle izbijanja Kulturne revolucije, Lu je bio kritikovan kao i mnogi intelektualci. 21. novembra 1970. godine Lu Dživei je umro od bolesti u Pekingu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Komenaka, IK; Nodora, J; Hsu, C-H; Machado, L; Klemens, AE; Zenuk, R; Bouton, ME; Martinez, ME; Weiss, BD (15. 12. 2011). „P5-09-03: Health Literacy Affects Use of Screening Mammography in an Underinsured Population.”. Cancer Research. 71 (24 Supplement): 5—09—03—P5—09—03. ISSN 0008-5472. doi:10.1158/0008-5472.sabcs11-p5-09-03. 
  2. ^ „生死之交"的燕京大学”. 生死之交”的燕京大学 (na jeziku: kineski). Arhivirano iz originala 18. 06. 2018. g. 
  3. ^ „People”. Pump Industry Analyst. 2005 (10): 10. 2005. ISSN 1359-6128. doi:10.1016/s1359-6128(05)71096-x.