Magareći pingvin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Magareći pingvin
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Hordati (Chordata)
Podtip:
Kičmenjaci (Vertebrata)
Klasa:
Ptice (Aves)
Red:
Pingvini (Sphenisciformes)
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Spheniscus demersus
(Linnaeus, 1758)

Magareći pingvin (lat. Spheniscus demersus) je vrsta pingvina koja živi na jugozapadnoj obali Afrike. Najbliži srodnici su im Humboltovi i Magelanovi pingvini, koji se mogu naći u Južnoj Americi, i galapagoški pingvini, koji se mogu naći u Tihom okeanu blizu ekvatora.

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

Magareći pingvini porastu oko 65 centimetara visine i između 2,5 i 4 kilograma težine.[1] Imaju crnu traku i crne tačke na grudima; tačan raspored i veličina trake i tačaka su jedinstveni za svaku jedinku, poput otiska prstiju kod ljudi. Imaju ružičaste slane žlijezde iznad očiju. Kad mu je vruće, tijelo pingvina šalje više krvi u ove žlijezde, koje postaju crvenije, a organizmu se tako pomaže da se lakše ohladi. Mužjaci su krupniji od ženki i imaju veće kljunove. Njihova prepoznatljiva crno-bijela boja je osnovni vid kamuflaže — bijela za grabljivce koji vrijebaju iz vode i gledaju nagore, a crna za grabljivce iz vazduha koji odozgo gledaju na mrku površinu vode.

Plivaju prosječnom brzinom od 7 kilometara na čas i mogu bez disanja da rone do 2 minuta. Najveća brzina plivanja koju mogu razviti je 20 kilometara na čas.

U prosjeku žive oko 10 godina. Najstarija zabilježena jedinka ove vrste je živjela 24 godine, premda u vještačkim, zatvorenim uslovima mogu živjeti i do 40 godina.

Ime su dobili zbog zvukova koje proizvode i koji liče na magareći zov. U engleskoj terminologiji ovo ime (engl. Jackass Penguin) je izbačeno iz formalne upotrebe, i zamijenjeno imenom „Afrički pingvin“ (engl. African Penguin), jer par drugih vrsta pingvina u Južnoj Americi proizvodi sličan zvuk, a ova vrsta živi isključivo u Africi.

Ishrana obuhvata male ribe, poput sardina isl, i male račiće i lignje. Vodu dobijaju iz pojedene ribe.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Magareći pingvin sa mladuncima, na plaži Baulders, blizu Kejptauna, u Južnoj Africi

Magareći pingvini žive u kolonijama. Počinju se pariti kad imaju između 2 i 6 godina. Ženke dostižu polnu zrelost sa oko 4 godine, a mužjaci sa oko 5 godina starosti. Razmnožavaju se tokom cijele godine, a glavna sezona parenja počinje u februaru. Ženke lijegu dva jajeta, sa periodom inkubacije od 38 do 42 dana.[1] Oblast na kojoj se pare proteže se od ostrva Holamsberd, u blizini obale Centralne Namibije, do ostrva Berd u Algoi. Magareći pingvin je jedini pingvin koji se razmnožava u Africi, i ne živi ni na jednom drugom mjestu u svijetu.

Ovo je vrsta čije jedinke biraju bračne partnere samo jednom u životu, a oba roditelja podjednako leže na jajima, čuvaju i hrane mladunce. Sezona mitarenja traje između oktobra i februara, pri čemu se većina ptica mitari u periodu između novembra i decembra. Nakon mitarenja, ovi pingvini kreću ka pučini u potragu za hranom (za vrijeme mitarenja oni se ne hrane i ostaju na kopnu). Vraćaju se tek u januaru da bi se parili i gnijezdili u periodu od februara do avgusta.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Magareći pingvini žive u kolonijama na 24 ostrva između Namibije i Algoe, u Južnoj Africi, [2] i u još tri kolonije na samom kopnu Južne Afrike. Najveća kolonija živi na ostrvu Sent Kroa.[3] 1980ih godina na samom kopnu Južne Afrike, blizu Kejptauna, obrazovane su dvije kolonije ovih pingvina na plaži Baulders, blizu Sajmons Tauna i kod Stouni Pointa u Betiz Beju. Pingvini su mogli obrazovati kolonije na samom kopnu tek nakon značajnog smanjenja broja grabljivaca, premda su Betiz Bej u posljednje vrijeme napadali leopardi. Još jedna kolonija na kopnu postoji u Namibiji, ali se ne zna kad je obrazovana. Plaža Baulders je poznato turističko odredište i zbog same plaže i plivanja, ali i zbog pingvina. Pingvini se ne boje ljudi, te im se može prići i na metar blizine.

Ugroženost i incidenti[uredi | uredi izvor]

Magareći pingvin na plaži Baulders, blizu Kejptauna, u Južnoj Africi
Spheniscus demersus

U Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode, magareći pingvini su opisani kao ranjiva vrsta.[2] U 2003. godini ukupan broj magarećih pingvina je bio 179.000 odraslih jedinki, sa oko 58.600[1] parova sposobnih za parenje, a njihov broj i dalje opada. Procjenjuje se da ih je 1970ih bilo oko 220.000 odraslih jedinki, 1980ih oko 194.000, a 1990ih oko 179.000. Od oko 1,5 miliona magarećih pingvina, koliko se pretpostavlja da ih je bilo 1910. godine, samo 10% je preostalo na kraju 20. vijeka. Nekontrolisan lov na njihova jaja i uništavanje njihove prirodne sredine dovelo je ovu vrstu skoro do izumiranja.

Do sredine 20. vijeka, jaja pingvina su se smatrala delikatesom i masovno su se sakupljala za prodaju. Nažalost, praksa je bila takva da su se jaja, koja se pronađu nekoliko dana prije početka sakupljanja, uništavala, da bi se osiguralo da po početku sezone sakupljanja sva jaja budu svježa. To je dovelo do drastičnog opadanja broja pingvina u blizini obale Kejptauna, što je dodatno ubrzano masovnim odnošenjem guana, koji su pingvini koristili za pravljenje gnijezda, a ljudi kao prirodno đubrivo. Pingvine pogađa zagađenje prirodne okoline, koje se dešava izlivanjem naftnih derivata u more, brodolomima i čišćenjem tankera dok su na vodi.

Takva jedna katastrofa se desila 23. juna 2000. godine, kada je potopljen tanker „MV Trežer“ (engl. MV Treasure) između ostrva Roben i Dasen, u Južnoj Africi, a preko 20.000 odraslih pingvina natopljeno naftom,[4] na vrhuncu sezone parenja ove već ugrožene vrste. Ptice natopljene naftom su donesene u napušteno skladište za opravku vozova u Kejptaunu, gdje se brinulo o njima. Još 19.500 hiljada jedinki je sklonjeno sa ostrva Dasen i obližnjih oblasti da bi se spriječilo da i one budu natopljene naftom, a zatim su puštene oko hiljadu kilometara daleko od Kejptauna, blizu Port Elizabeta. Ovo je radnicima pružilo dovoljno vremena da očiste zaprljanu vodu i obale prije nego što pingvini doplivaju nazad svojim domovima (što je potrajalo 2-3 sedmice). Nekim od pingvina su data imena i praćeni su radio-vezom dok se nisu vratili u oblast parenja. Desetine hiljada dobrovoljaca su došle da pomognu u procesu spašavanja i oporavka pingvina, što su nadgledale organizacije Međunarodni fond za zdravlje životinja (engl. International Fund for Animal Welfare, IFAW) i Južnoafrička zadužbina za očuvanje obalnih ptica (engl. South African Foundation for the Conservation of Coastal Birds, SANCCOB). Cio proces je trajao oko 3 mjeseca. Ovo je bila najveća zapamćena akcija spašavanja životinja u istoriji, u kojoj je spašeno preko 91% pingvina, što ne bi bilo moguće bez ogromnog odziva dobrovoljaca iz cijelog svijeta.

Sličan incident se dogodio 6 godina ranije, u junu 1994. godine, kada se pokvario i potopio tanker „Apolo si“ (engl. Apollo Sea) u blizini ostrva Dasen; naftom je natopljeno oko 10.000 pingvina (oko 6% ukupne populacije).[5] Od tih 10.000 pingvina, oko 50% je očišćeno i oslobođeno, a od njih 4076 pingvina je dobilo identifikacione trakice na perajama, pomoću kojih je kasnije praćena uspješnost preživljavanja i razmnožavanja. Od preostalih 50%, njih 1527 je oslobođeno 26. jula 1994, a ostatak je otpuštan u malim grupama sve do 11 septembra 1994.[5]

Magareći pingvini su jedna od vrsta na koje se odnosi Sporazum o očuvanju afričko-azijskih vodenih ptica-selica (engl. Agreement on the Conservation of African-Eurasian Migratory Waterbirds, AEWA).

Grabljivci koji ih ugrožavaju obuhvataju ajkule, foke i, povremeno, kitove ubice. Kopnene životinje koje ih love su mungosi, genetke, domaće mačke i domaći psi, a galebovi ih ugrožavaju tako što im kradu jaja i odnose tek izlegle mladunce.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]