Magbet (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
za istoimenu Šekspirovu dramu pogledajte Magbet

Magbet (Macbeth), opera, melodrama u četiri čina Đuzepea Verdija.

Opere
Oberto, grof od San Bonifacija

Jedan dan vlasti
Nabuko
Lombardijci u Prvom krstaškom ratu
Ernani
Dva Foskarija
Jovanka Orleanka
Alzira
Atila
Magbet
Razbojnici
Gusar
Bitka za Lenjano
Lujza Miler
Stifelio
Rigoleto
Trubadur
Travijata
Sicilijansko večernje
Simone Bokanegra
Bal pod maskama
Moć Sudbine
Don Karlos
Aida
Otelo
Falstaf

Ostala dela
Inno delle Nazioni

Gudački kvartet u e-mollu
Rekvijem
Pater noster za petodelni hor
Ave Maria za soprana i gudače
Četiri sveta komada

Libreto[uredi | uredi izvor]

Frančesko Marija Pjave (Francesco Maria Piave) prema istoimenoj tragediji Vilijama Šekspira (William Shakespeare).

Praizvedba[uredi | uredi izvor]

Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]

Dankan (Duncan/Duncano), kralj Škotske - nema uloga
Magbet (Macbeth/Macbetto), škotski vojskovođa - bariton
Banko (Banquo/Banco), škotski vojskovođa - bas
Ledi Magbet (lady Macbeth), Magbetova žena - sopran
Makdaf (Macdaff/Macduffo), škotski plemić, namesnik Fifa - tenor
Malkom (Malcolm), Dankanov sin - tenor
Fleancio (Fleance/Fleanzio), Bankov sin - nema uloga
Dama u službi ledi Magbet - mecosopran
Doktor - bas
Magbetov sluga - bas
Ubica - bas
Glasnik - bas
Hekata (Hecate), boginja noći - nema uloga

Veštice, bardovi, glasnici kralja, engleski vojnici, škotsko plemstvo i izbeglice, duhovi vazduha, prikaze (hor)

Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]

Škotska i granica Škotske i Engleske sredinom XI veka

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

I čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Kroz oluju, u šumi se okupljaju tri grupe veštica, hvaleći se svojim zlodelima. Začuje se iz daljine bubanj i veštice znaju: dolazi Magbet. On je u pratnji Banka, drugog vojskovođe škotskog kralja Dankana. U olujnom danu su se borili i izvojevali pobedu protiv pobunjenika. Ugledavši čudnovata stvorenja, oni ih pitaju ko su. Veštice pozdravljaju Magbeta njegovom titulom, namesnik (Tan) Glamisa, ali i dvema drugima koje proriču, namesnik Kodora i škotski kralj. Banko je drugačije sudbine, neće biti moćan kao Magbet, ali ipak moćniji, neće biti srećan kao on, ali ipak srećniji, neće biti kralj, ali će biti otac kraljeva. Veštice nestaju, a njih dvojica ostaju zbunjeni proročanstvima. Odjednom, nailaze kraljevi glasnici i javljaju da je Magbeta kralj proglasio namesnikom Kodora, pošto je dodtadašlji smaknut kao izdajica. Proročanstvo veštica je počelo da se ostvaruje i Magbetu se javlja misao o ubistvu kralja kako bi seo na presto koji mu je obećan. Banko na ljemu vidi neku naglu promenu i uplašen je njome. Kad oni sa glasnicima odu veštice se vraćaju, osećajući da će se Magbet opet vratiti i dogovaraju susret u taj čas.

  • Scena II

U dvorani Magbetovog zamka, njegova žena čita pismo koje joj je on poslao i kojim je obaveštava o proročanstvima. Ona odlučuje da podstakne muža da osvoji presto, jer zna da on sam nije dovoljno hrabar. U to dolazi sluga i javlja da u zamak stiže kralj Dankan da prenoći i da mu je Magbet u pratnji. Ona poziva paklene sluge da joj pomognu i sakriju ubistvo koje planira da izvrši. Stiže Magbet i ona mu saopštava svoju odluku. Magbet je neodlučan, no uto stiže kralj i on ga sa ženom dočekuje. Ostavši sam, Magbet po sluzi poručuje ženi da mu zvonom da unak kada kralj bude zaspao. Najednom pred sobom vidi viziju bodeža koji mu izmiče, i on je u strahu da će biti otkriven zločin ako ga počini. No kada začuje zvono, on uzima nož i ulazi u Dankanove odaje. Ledi Magbet se prikrada, a Magbet izlazi okrvavljenih ruku. On je potresen i muči ga savest, no žena mu prebacuje zbog te slabosti i sama uzima bodež da ga vrati u spavaonicu i da okrvavi sluge da bi na njih pala sumnja za ubistvo. Iako su i njene ruke sada okrvavnjene, nema se zašto brinuti, malo vode će to sprati. Začuje se kucanje na vratima koje Magbeta još više plaši. Oni odlaze. Ulaze banko i Makdaf, kojeg je kralj zamolio da ga rano probudi. Banko čeka ispred spavaonice i oseća neku tešku slutnju kad izleće Makdaf i vikom budi sve u zamku. Svi utrče, uključujući i Magbeta sa ženom koji su se već presvukli za spavanje. Svi su užasnuti zločinom, što i njih dvoje glume, i pozivaju Gospoda da kazni zločinca.

II čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Soba u Magbetovom zamku. Magbet, sada već škotski kralj, sa ženom dogovara hitno ubistvo Banka i njegovog sina, kako bi onemogućili proročanstvo veštica o budućoj Bankovoj kraljevskoj lozi. Ostavši sama, ledi Magbet izriče svoju odluku da ne izgubi krunu ma kakve žrtve bile nužne: šta će mrtvima skiptar i kruna? Njima samo večni mir!

  • Scena II

U šumi nedaleko od Magbetovog zamka, u noći se okupljaju ubice koje je Magbet poslao da ubiju Banka i njegovog sina. Oni se skrivaju. Banko i Fleancio dolaze. Banko je pun crnih slutnji. U istoj takvoj noći je ubijen i njegov kralj Dankan. Ubice ih opkole i napadnu, ali Bankov sin uspeva da pobegne, dok Banko pada mrtav.

  • Scena III

Svečana dvorana u Magbetovom zamku. Na gozbu dolaze brojni gosti, plemstvo, a među njima i Makdaf. Kralj i Kraljica se pozdravljaju sa gostima i ledi Magbet peva zdravicu. Na vratima se pojavljuje i ubica sa kojim Magbet postrani priča. Ubica mu saopštava da je Banko ubijen, ali da je Fleancio pobegao. Magbet se tada pred gostima pravi da mu je žao što Banka nema, iako je pozvan, i on će umesto njega sesti na njegovo mesto. Ali, na tom mestu ugleda Bankov duh, koji drugi ne vide. Magbet je užasnut, što izaziva čuđenje gostiju i bes ledi Magbet. Duh nestaje, a Magbet poziva ženu da razvedri goste novom zdravicom u čast Banka. Ona to sa rezignacijom prihvata, ali se usred zdravice opet pojavi duh. Gosti žele da odu ali ih ledi zadržava. Magbet bunca od straha, ledi je ogorčena i besna, a Makdaf i gosti uviđaju kakvo zlo je palo na Škotsku.

III čin[uredi | uredi izvor]

Mračna pećina. Veštice se pod olujom okupljaju oko velikog uzavrelog kotla i spremaju svoj napitak, kojim prizivaju duhove i boginju Hekatu (baletska numera koja nije postojala u originalnoj partituri, već ju je Verdi dopisao za francusku premijeru u skladu sa tradicijom francuske opere u kojoj je obavezna i veća baletska numera). Ulazi Magbet i želi da sazna šta ga očekuje. Veštice ga odvraćaju, ali on je uporean. Pitaju ga da li želi da proročanstva čuje od njih ili od onih kojima one služe. One prizivaju tri prikaze, svaku moćniju od prethodne, koje će dati samo proročanstva, ali neće podnostiti pitanja. Prvo se pojavljuje sablasna glava koja proriče da treba da se čuva od Makdafa, zatim okrvavljeno dete koje proriče da niko rođen od žene ne može naškoditi Magbetu, i na kraju okrunjeno dete sa granom u ruci koje proriče da Magbet neće biti pobeđen dok šuma Birnamska ne krene na njegov zamak. Zadovoljan proročanstvima, on želi da zna o prethodnom proročanstvu da će Bankova deca biti kraljevi. One to odbijaju, ali Magbet je uporan. Okrunjeni kranjevi, njih sedam, prolaze, i na kraju osmi koji nosi ogledalo, a za njim ide Banko. U ogledalu se vide još mnogi budući kraljevi na koje Banko uz smeh pokazuje. Magbet užasnut ostaje bez svesti, a veštice pozivaju duhove vazduha da povrate svest kralju. Svi nestaju i Magbet se budi. Ulazi ledi Magbet i on joj saopštava proročanstva. Ona ga uverava da je proročanstvo o Bankovim naslednicima laž i njih dvoje odlučuju da ipak ubiju Makdafa i Fleancija.

IV čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Pustara na granici Škotske i Engleske. Škotske izbeglice koje su pobegle od Magbetovog nasilništva pevaju o izgiubljenoj domovini. Među njima je i Makdaf kojem je Magbet ubio ženu i decu. Dolaši Malkom sa engleskim vojnicima i poziva ih sve da se odupru Magbetu. Prema njegovoj zamisli, dođi đe do zamka neprimećeni tako što će svako odseći granje sa drveća u usputnoj Birnamskoj šumi i nositi pred sobom. Svi složno prihvataju ovu zamisao i odlučno kreću da oslobode svoju domovinu.

  • Scena II

Noć u Magbetovom zamku. Dama u službi ledi Magbet je pozvala kraljevog lekara da vidi noćno lutanje svoje gospodarice. Ona svake noći šeta zamkom i stalno trlja ruke misleći da su joj skroz krvave. U snu govori o ubistvu Dankana i kako nije očekivala da starac ima toliko krvi, o ubistvu Makdafove porodice i kako oni koji su mrtvi više ne ustaju iz groba. Ona odlazi, a doktor i dama ostaju užasnuti onim što su videli i čuli.

  • Scena III

Magbetov zamak. Magbet je saznao da su se pobunjenici udružili sa engleskom vojskom, ali on veruje u proročanstvo da je neranjiv. Jedino čime je ogorčen je da je želeo da bude voljen kralj, ali ga svi mrze i proklinju. Odjednom utrčava dama i saopštava da je kraljica umrla. Magbet govori: „Šta vredi život? To je samo priča jednog ludaka!”. Vojnici utrčavaju i saopštavaju mu strašnu vest: Birnamska šuma je krenula prema zamku. Magbet shvata da ga je proročanstvo prevarilo i vodi svoju vojsku u smrt ili pobedu. U bici se sreću Magbet i Makdaf. Magbet prezirvo tera Makdafa govoreći da mu niko od žene rođen ne može naškoditi, ali Makdaf nije rođen od žene, njemu je majka umrla na porođaju i on je izvađen iz njenog mrtvog tela. Magbet shvata da su proročanstva tačna i potpuno beskorisna, ali ga u tom trenutku Makdaf ubija. Narod i vojska se okuplja i slave pobedu i Malkoma kao novog kralja Škotske, koji će joj povratiti čast.

Poznate muzičke numere[uredi | uredi izvor]

  • Arija ledi Magbet - Vieni! T'afretta... (Dođi! Požuri...) (I čin)
  • Finale I čina - E morto assasinato il re Duncano! (Mrtav, ubijen leži kralj Dankan)
  • Bankova arija - Studia il passo, mio figlio (Vreme dugo prođe, moj sine) (II čin)
  • Zdravica ledi Magbet - Si colmi il calice (Nek' bljesnu čaše)(II čin)
  • Makdafova arija - O figli! O figli miei! (O deco! O deco moja!) (IV čin)
  • Scena šetanja u snu - Una macchia (Jedna mrlja) (IV čin)
  • Magbetova arija (samo u prvoj verziji) Pietà, rispetto, amore (Milost, poštovanje, ljubav) (IV čin)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Libreto

Note

Ostalo