Magla

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predeo pod maglom

Magla predstavlja kondenzovanu vodenu paru u atmosferi pri površini troposfere.[1][2] Po svom sastavu se ne razlikuje od oblaka a jedina razlika između oblaka i magle je po mestu gde se javljaju. Ipak, ista pojava može se nazivati oblakom ili maglom ukoliko ima kontakt sa zemljom na planinskim vrhovima. Razlika između magle i izmaglice je samo u gustini. Ista pojava se naziva maglom kada je vidljivost manja od 1 km, a naziva se izmaglicom ako je vidljivost manja od 2 km. Magla se javlja tokom cele godine i ima više uticaja na čoveka.[3]

Definicija[uredi | uredi izvor]

Maglovita reka Aura u Turku, Finska

Termin magla se obično razlikuje od opštijeg termina oblak po tome što je magla niska, a vlaga u magli se često stvara lokalno (kao što je iz obližnje vodene površine, poput jezera ili okeana, ili iz obližnjeg vlažnog tla ili močvare).[4]

Po definiciji, magla smanjuje vidljivost na manje od 1 km (0,62 mi), dok izmaglica uzrokuje manje smanjenje vidljivosti.[5]

Za potrebe vazduhoplovstva u Ujedinjenom Kraljevstvu, vidljivost manja od 5 km (3,1 mi) ali veća od 999 m (3.278 ft) smatra se izmaglicom ako je relativna vlažnost 95% ili veća; ispod 95%, smatra se sumaglicom.[6]

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Male kapljice vode čine ovu radijacionu maglu posle mraka, sa temperaturom okoline od −2 °C (28 °F)). Njihovi tragovi kretanja su uhvaćeni kao pruge.
Pogled izbliza na kapljice vode koje formiraju maglu. One izvan dubinske oštrine objektiva kamere pojavljuju se kao kugle.

Magla nastaje kada je razlika između temperature vazduha i tačke rose manja od 2,5 °C (4,5 °F).[7][8]

Magla počinje da se formira kada se vodena para kondenzuje u sitne kapljice vode koje su suspendovane u vazduhu. Neki primeri načina na koje se vodena para kondenzuje uključuju konvergenciju vetra u oblastima uzlaznog kretanja;[9] padavine ili virga koje padaju odozgo;[10] grejanje tokom dana dovodi do isparavanje vode sa površine okeana, vodenih površina ili vlažnog zemljišta;[11] transpiracija iz biljaka;[12] hladan ili suv vazduh koji se kreće iznad toplije vode;[13] i podizanje vazduha iznad planina.[14] Vodena para normalno počinje da se kondenzuje na jezgrima kondenzacije kao što su prašina, led i so da bi se formirali oblaci.[15][16] Magla, kao i njen uzdignuti srodni sloj, je stabilna osnova oblaka koja teži da se formira kada je hladna, stabilna vazdušna masa zarobljena ispod tople vazdušne mase.[17]

Uticaj na zdravlje[uredi | uredi izvor]

Magla je opasna za pacijente sa disajnim problemima, naročito astmatičare. Može izazvati astmatični napad i gušenje. Naročito u gradovima gde u kombinaciji sa drugim štetnim aero-zagađenjima čini smog.

Uticaj na saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Svjetlopis autoputa

Voziti po magli, znači kretati se pri smanjenoj vidljivosti. Vozači koriste srednja svetla, nikako dugačka, bez obzira na doba dana. Poželjno je otvoriti prozore pri vožnji i osluškivati jer se u magli zvuci intenzivnije čuju. Brzinu kretanja vozila potrebno je prilagoditi vidljivosti i izbegavati preticanje. Koristiti sirene i druge zvučne izvore radi najave dolaska npr. u krivinu.

U aviosaobraćaju, aerodromi koji nemaju radare se zatvaraju a letovi obustavljaju do daljeg. Na pojedinim većim aerodromima postoje uređaji za raspršivanje magle.

Uticaj na opremu[uredi | uredi izvor]

Na morima postoje tzv. „Slane magle“. To su magle sa visokim procentom soli u sebi koje izrazito agresivno deluju na opremu izazivajući ubrzanu koroziju. Uticaju „slanih magli“ se posebno, tokom razvoja, izlažu vojni uređaji, koji se izrađuju za rad na moru. Za ovu namenu se prave posebne klimatske komore koje mogu da simuliraju „slane magle“.

Radijacione magle[uredi | uredi izvor]

Radijaciona magla

Radijacione magle, su magle koje nastaju kada se zbog hlađenja površine tla izračivanjem temperatura vazduha spusti ispod temperature tačke rose. Obično se javljaju u toku noći i mogu zahvatati veliku površinu.

Nastanak radijacione magle[uredi | uredi izvor]

Nastaju iznad kopna, najčešće tokom jeseni i zime. Mesta pogodna za formiranje radijacione magle su kotline i doline, u koje se sliva hladan vazduh sa padina, kao i oblasti blizu reka, jezera i močvara, zbog povećane vlažnosti vazduha. Ipak, ovaj tip magle se nikada ne javlja iznad velikih vodenih površina (mora i okeani).[18] Najpovoljniji meteorološki uslovi za formiranje radijacionih magli su vedre noći sa slabim vetrom i visokom vlažnošću vazduha, kada je radijaciono hlađenje podloge najveće. Skoro uvek su vezane za postojanje sloja sa inverzijom temperature vazduha (pojava da temperatura vazduha raste sa visinom umesto da opada).[19]

Formiranje radijacione magle[uredi | uredi izvor]

Formiranje radijacione magle

Nakon zalaska Sunca površina Zemlje počinje da se hladi izračivanjem, hladeći pritom i vazduh iz najnižeg sloja koji je u kontaktu sa podlogom. Tada se formira inverzija temperature vazduha i kada se vazduh u prizemlju ohladi do temperature tačke rose dolazi do kondenzacije i formiranja magle. Kada su uslovi povoljni magla se može formirati već u prvom delu noći, a gustina i debljina joj se mogu povećavati sve do izlaska Sunca.[20]

Razilaženje radijacione magle[uredi | uredi izvor]

Nakon svitanja deo Sunčevog zračenja dopire do površine tla i zagreva je. U kontaktu sa podlogom zagreva se najniži sloj vazduha uz tlo. Pri zagrevanju vazduha dolazi do isparavanja kapljica i razilaženja magle pri tlu, zbog čega izgleda kao da se magla podiže. Magla nestaje prvo na periferiji jer je tu najtanja, pa Sunčevi zraci najlakše prolaze do podloge i zagrevaju je. [21]

Kada su noći kratke razilaženje radijacione magle se dešava u ranim jutarnjim satima. U toku zime, kada su noći duge, pri vremenu bez vetra, dešava se da radijacione magle ne iščeznu u toku noći, već svake noći postaju sve deblje i gušće. Ovakve dugotrajne magle obično se raziđu tek kada pod uticajem nekog atmosferskog poremećaja dođe do intenzivnog mešanja vazduha.

Visinske radijacione magle[uredi | uredi izvor]

Iako se radijacione magle najčešće javljaju pri površini tla, pri anticiklonalnom vremenu mogu se formirati i na visini. Ukoliko na visini postoji sloj vazduha sa temperaturnom inverzijom koji se intenzivno hladi, nakon što se njegova temperatura spusti ispod temperature tačke rose može doći do formiranja magle u tom sloju. Takva magla se postepeno širi ka tlu i može formirati veoma debeo sloj. Visinske radijacione magle prekrivaju mnogo veću površinu od prizemnih i duže traju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gultepe, Ismail, ur. (2. 1. 2008). „Fog Visibility and Forecasting”. Fog and Boundary Layer Clouds. str. 1126. ISBN 978-3-7643-8418-0. Arhivirano iz originala 3. 9. 2016. g. „The international definition of fog consists of a suspended collection of water droplets or ice crystal near the Earth's surface...  Reprint from Pure and Applied Geophysics. 164 (6–7). 2007. 
  2. ^ „What's the Difference Between Fog and Clouds?”. NOAA. 2022. 
  3. ^ „Magla”. Geografija za sve. Pristupljeno 8. 6. 2020. 
  4. ^ Use of the term "fog" to mean any cloud that is at or near the Earth's surface can result in ambiguity as when, for example, a stratocumulus cloud covers a mountaintop. An observer on the mountain may say that he or she is in a fog, however, to outside observers a cloud is covering the mountain. (Thomas, P. (2005). Standard practice for the design and operation of supercooled fog dispersal projects. str. 3. ISBN 0-7844-0795-9. Arhivirano iz originala 3. 9. 2016. g. Pristupljeno 27. 3. 2016. ) In fact, some people commonly mistake mist for fog. These two are a little bit different as mist is thinner than fog. () Further distinguishing the terms, fog rarely results in rain, while clouds are the common source of rain.
  5. ^ „Federal Meteorological Handbook Number 1: Chapter 8 – Present Weather” (PDF). Office of the Federal Coordinator for Meteorology. 1. 9. 2005. str. 8—1, 8—2. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 5. 2011. g. Pristupljeno 9. 10. 2010. 
  6. ^ Annex 3 (17th izd.), jul 2010 
  7. ^ „Fog – AMS Glossary”. Arhivirano iz originala 27. 3. 2013. g. Pristupljeno 16. 3. 2013. 
  8. ^ „Fog” (PDF). National Weather Service. 2022. 
  9. ^ Robert Penrose Pearce (2002). Meteorology at the Millennium. Academic Press. str. 66. ISBN 978-0-12-548035-2. Pristupljeno 2. 1. 2009. 
  10. ^ „Virga and Dry Thunderstorms”. National Weather Service Office, Spokane, Washington. Arhivirano iz originala 22. 5. 2009. g. 
  11. ^ Bart van den Hurk; Blyth, Eleanor (2008). „Global maps of Local Land-Atmosphere coupling” (PDF). KNMI. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 2. 2009. g. Pristupljeno 2. 1. 2009. 
  12. ^ Ramanujan, Krishna; Bohlander, Brad (2002). „Landcover changes may rival greenhouse gases as cause of climate change”. National Aeronautics and Space Administration Goddard Space Flight Center. Arhivirano iz originala 3. 6. 2008. g. Pristupljeno 2. 1. 2009. 
  13. ^ year=2008. „Air Masses”. Arhivirano iz originala 24. 12. 2008. g. Pristupljeno 2. 1. 2009. 
  14. ^ Michael Pidwirny (2008). „CHAPTER 8: Introduction to the Hydrosphere (e). Cloud Formation Processes”. Physical Geography. Arhivirano iz originala 20. 12. 2008. g. Pristupljeno 1. 1. 2009. 
  15. ^ „Front”. Glossary of Meteorology. authorlink=National Weather Service JetStream. 25. 4. 2012. Arhivirano iz originala 10. 10. 2018. g. 
  16. ^ Roth, David M. (14. 12. 2006). „Unified Surface Analysis Manual” (PDF). Hydrometeorological Prediction Center. Arhivirano (PDF) iz originala 29. 9. 2006. g. Pristupljeno 9. 10. 2010. 
  17. ^ FMI (2007). „Fog And Stratus – Meteorological Physical Background”. Zentralanstalt für Meteorologie und Geodynamik. Arhivirano iz originala 6. 7. 2011. g. Pristupljeno 7. 2. 2009. 
  18. ^ http://meteorologytraining.tpub.com/14312/css/14312_143.htm Pristupljeno 9. aprila 2016.
  19. ^ Đarmati, Šimon; Veselinović, Dragan; Gržetić, Ivan; Marković, Dragan (2008). Životna sredina i njena zaštita. Beograd: Fakultet za primenjenu ekologiju. str. 178—183. 
  20. ^ http://meteoplaneta.rs/meteoroloski-elementi-i-pojave/magla-tipovi-i-nacini-nastanka/ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. jun 2016) Pristupljeno 25. Maja 2016.
  21. ^ http://www.meted.ucar.edu/dlac/website/resources/advrad.htm/ Приступљено 25. Маја 2016.

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]