Magnetoencefalografija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Magnetoencefalografija (MEG) je tehnika zasnovana na merenju promena magnetnog polja na površini glave ispitanika kao posledice promene aktivnosti neurona. Magnetoencefalografija kao i elektroencefalografija (EEG) meri elektromagnetne promene, ali dok EEG prati električnu komponentu elektromagnetnog talasa, MEG beleži njenu magnetnu komponentu.[1]

Sve električne pojave u koje spada i aktivnost neurona mozga imaju kao prateću pojavu stvaranje određenog magnetnog polja. Magnetno polje mozga je izuzetno malo u odnosu na magnetno polje Zemlje i zbog toga je neophodno merenje izvesti u magnetno izolovanoj prostoriji. Osnovna prednost koju MEG ima u odnosu na funkcionalnu magnetnu rezonancu je bolja vremenska rezolucija. Njen osnovni nedostatak leži u upotrebi komplikovane i skupe opreme.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dragan Marinković. Biološke osnove ponašanja. Izdavač: Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.. 2017. ISBN 978-86-6203-098-6.
  2. ^ Ward, J. (2006). The Student's Guide to Cognitive Neurosciences (1st ed.). East Sussex: Psychology Press.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]