Makedonski vez

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Makedonski vez je pretežno narodni porodični zanat inspirisan tradicionalnom Slovenskom baštinom. Ovaj oblik narodne umetnosti, stvaran je i oblikovan kroz brojne stilske varijante vekovima. Kako je potekao u narodu, njega su stvarali mnogobrojni anonimni umetnici i u njemu otkrivali i razvijali kreativnost i maštu, „besprekorno se igrajući“ šarenilom boja, oblika, formi i tehnika.

Nastanak makedonskog veza[uredi | uredi izvor]

Makedonski vez na košulji

Najveći uspeh u razvoju, veza kao vrste makedonske umetnosti, dostigao je u 19 veku. Prenosi se sa generacije na generaciju, jer se na osnovu vere makedonskog naroda, tradicija mora nastaviti. Umetnost u sebi sadrži tragove i nasleđa različitih kulturnih epoha u prošlosti.

Složen proces evolucije počeo je da se razvija nakon naseljavanja Slovena na Balkan, kroz srodnu starobalkansku drevnu kulturu. Na dalji razvoj u umetnosti veza, poseban značaj imao je uticaj vizantijske kulture.

Vekovni uticaj Turaka na ovim prostorima, nije se bitno odrazio na razvoj makedonskog veza. Određeni radovi ipak sadrže neke od elemenata islamske umetnosti, što se najbolje može videti u bojama koje su koriščene u nekim od motiva. Ipak, bez obzira na razne istorijske periode, makedonsko vezno stvaralaštvo, predstavlja umetnost koja važi za najrazvijenije kolektivno stvaralaštvo. [1]

Makedonski narodni vez jasno svedoči o originalnosti i kreativnosti svog tvorca - makedonskih žena.

Vrste veza[uredi | uredi izvor]

Vezno stvaralaštvo u Makedoniji isključivo se koristilo za izradu nošnji koje su se koristile u svojstvu svakodnevne odeće sve do prvih decenija ovog veka.

Vez prestavlja karakteristični tradicionalni ukras, posebno kada su u pitanju ženske narodne nošnje, među kojima su se najviše vezle košulje i marame za na glavu. [2]

Ženske košulje, sadrže skromne elemente kroja koji podsećaju na tuniku. Karakteristična je za područje cele Makedonije. Košulje su zadržale motive tradicionalne forme, koji se dovodi u neporednu vezu sa starobalkanskim ornamentalnim tunikama, koje su nošene na Balkanu pre dolaska slovena. Zadržavaju prvobitni oblikom uz razvoj lični stila koji se ogleda u raskoši veza na vizantijskom tekstilu.

Među raznim vrstama veza ističe se poseban vez za veo mlade kao i vezovi na peškirima za bebe. Na taj način ističe se vrhovna estetska vrednost makedonoske vezne umetnosti, koja ima istorijski značaj izrade koja prevazilazi konzervativno arhaično doba. Očigledna sličnost je u obliku, tehničari i ornamentima na odgovarujućim delovima pojedinih nošnji koje potvrđuju drevnu kulturnu i istorijske veze Makedonije. [[3]

Izrada veza[uredi | uredi izvor]

Za makedonski vez ranije se koristila samo domaća vuna. Na taj način napredovao je i razvoj makedonskog ovčarstva. Posebno karakterističan bio je domaći tradicionalni način pripreme vunog konca za vez. Konac se dobijao isključivo ručnom izradom bez ikakvih tehničkih pomagala. Niti su se odvajale uz pomoć vretena i prstiju. Ovako dobijene niti predstavljaju jedan od najprvobitnih vrsti tekstilnih vlakana.

Vez na svečanoj odeći radi se od domaće svile, i skoro svuda, koristi se srma (svileni sivi sjajni konac).

Karakteritično za skoro sve vrste makedonskog veza je njegova izrada u kojoj se njehov bod, sa igli na platno, obično radi sa unutrašnje strane što omogućava lakše brojanje, ali i zahteva tehniku i veštinu. U pogledu tehničke izrade, za makedonske vez, potrebna je standardna goblenska oprema. Tehnike veza razlikuju se od područja.

Vez sa pravim obodom najzastupljeniji je prilikom izrade ženskih marama koje služe se pokrivanje glava. Zbog izuzetno teške tehnike izrade, često ih radi samo mali broj vezilja.

Makedonski vezovi uglavnom su jednobojni ili se rade u više nijansi jedne boje. Retko, samo u pojedinim delovima Makedonije, koristi se kombinacija crno - belog veza.

U korišćenju boja, dominira crvena i sve njene nijanse. Nijanse i redosled kojim se veze zavisi od regiona i vrste kojoj je namenjen. Međutim, postoji paralelna primena dve nijanse crvene, naizmenično ili se jedna nijansa koristi za pozadinu a druga za izradu samog ukrasa. Dominantna boja je i crna, ali samo kao druga boja u kombinaciji sa tamno plavom i zelenom bojom, veoma retko - belom. [4]

Ornamenti[uredi | uredi izvor]

Opšta karakteristika makedonskog veza je u strogo geometrijskim ornamentima. Geometrijski motivi su predstavljeni u svom najširem obimu - od jednostavnih ravnih i cik-cak linija do složenih oblika. Cesto i nemaju prekid koji predstavlja zasebne ukrasne motive. Motivi se menjaju od generacije do generacije, razlikuju od mesta do mesta.

Vremenom se menjaju i polako gube svoje prvobitno značenje i oblikovanje u apstraktne geometrijske ornamente. Najčešća je pojava cvetnih motiva, ali oni ne predstavljaju stilizovane oblike cveća. Cvet može biti i bez izvezenih listova ali i bez obavezne vrste cveća.

Vez na osnovu šema, uglavnom je na motivima kada je u pitanju klasični narodni vez, koji u većini slučajeva predstavlja individualnu životinju ili neku ljudsku karakteristiku. Ovakva vrsta veza najviše je bila zastupljena za vreme turske vladavine.

Svaki deo u Makedoniji održava kroz generacije, svoju tradicionalnu opredeljenost za određeni ukras, tehniku ili boju, nasleđenu od davnina. Ove specifičnosti posebno su izražene u zapadnom delu Makedonije i potiču iz perioda praslovenskih naroda. [5] Veliki migracioni pokreti u Makedoniji u poslednja dva veka, doprineli su različitim vrstama veza na teritoriji Makedonije. Uprkos tome, svaki region je zadržao svoju specifičnost veza koja se prilagođava novim uticajima drevne umetnosti, estetskim karakteristikama i tradicionalnim normama.

Varijante makedonskog veza stvarane su vekovima. Potiču od mnogobrojnih anonimnih umetničkih stvaraoca i otkrivaju razvijenu kreativnosti, mašte, besprekornu igru boja i oblika ali i tehnike koja je dovedena do savršenstva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ moda i vez
  2. ^ Narodne nošnje i vezovi
  3. ^ http://tvm.mk/ Savršenstvo boja]
  4. ^ Narodni makedonski vez
  5. ^ „Tradicionalni vez”. Arhivirano iz originala 23. 05. 2016. g. Pristupljeno 25. 05. 2016.