Pređi na sadržaj

Makedonsko narodno pozorište

Koordinate: 41° 59′ 46″ S; 21° 26′ 10″ I / 41.9961° S; 21.4361° I / 41.9961; 21.4361
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Makedonsko narodno pozorište
Nova zgrada Makedonskog narodnog pozorišta, otvorena 2013.
Izvorni nazivMakedonski naroden teatar
LokacijaBulevar Goce Delčev bb
Skoplje
Šablon:Podaci o zastavi SEV
Koordinate41° 59′ 46″ S; 21° 26′ 10″ I / 41.9961° S; 21.4361° I / 41.9961; 21.4361
TipNacionalno pozorište
Maks. broj gledalaca724 (Velika scena)[1]
ProdukcijaDrama
Konstrukcija
Otvoreno31. januar 1945. (osnovano)
2013. (otvorena nova zgrada)
Period aktivnosti1945—danas
ArhitektaJovan Stefanovski-Žan (zgrada iz 2013)
VlasnikVlada Severne Makedonije
DirektorSimona Ugrinovska
Veb-sajt
www.mnt.mk

Makedonsko narodno pozorište (MNT) u Skoplju je najstarija i najveća pozorišna institucija u Severnoj Makedoniji.[2] Osnovano je 1945. godine, a nastavlja tradiciju pozorišnog života u Skoplju koju je 1913. godine započelo Narodno pozorište „Kralj Aleksandar I“.

Odlukom ASNOM-a, MNT je osnovano kao institucija sa dramskim, operskim i baletskim ansamblom. Godine 2004. dolazi do reorganizacije, kada se Opera i Balet odvajaju u zasebnu instituciju pod nazivom Makedonska opera i balet (MOB), dok MNT nastavlja rad kao nacionalna dramska kuća.

Pozorište se danas nalazi u novoj, namenski izgrađenoj zgradi u centru Skoplja, otvorenoj 2013. godine u okviru projekta Skoplje 2014.

Istorijat

[uredi | uredi izvor]

Pozorište „Kralj Aleksandar I“ (1913)

[uredi | uredi izvor]

Prva stalna pozorišna kuća u Skoplju osnovana je 1913. godine, neposredno nakon Balkanskih ratova. Na inicijativu Branislava Nušića, tadašnjeg načelnika Ministarstva prosvete, osnovano je Narodno pozorište „Kralj Aleksandar I“.[3] Ovo pozorište radilo je u zgradi koja je kasnije služila i kao osnova za MNT.

Osnivanje MNP (1945)

[uredi | uredi izvor]

Odlukom Predsedništva ASNOM-a, **31. januara 1945.** godine zvanično je osnovano Makedonsko narodno pozorište, kao dramski teatar. Pozorište je smešteno u istu, predratnu zgradu pozorišta „Kralj Aleksandar I“.[1]

Prva predstava odigrana na sceni novoosnovanog pozorišta bila je „Platon KrečetAleksandra Kornejčuka, u režiji Dimitra Kostarova, izvedena 3. aprila 1945.

Razvoj i razdvajanje umetničkih jedinica

[uredi | uredi izvor]

Tokom prve dve sezone, MNT je funkcionisao isključivo kao dramsko pozorište. Ubrzo dolazi do proširenja delatnosti:

Zemljotres i privremeni objekti (1963—2013)

[uredi | uredi izvor]

Originalna zgrada pozorišta bila je teško oštećena u katastrofalnom zemljotresu u Skoplju 1963. godine. Zbog oštećenja, zgrada je kasnije morala biti srušena.

Nakon zemljotresa, ansambli MNT-a su smešteni u privremeni objekat u okviru Teatar Centra, gde su radili u otežanim uslovima decenijama. Iako je izgradnja nove zgrade započeta tokom 1980-ih, ona je obustavljena i pozorište je čekalo na svoj stalni dom.

Nova zgrada (2013)

[uredi | uredi izvor]

U okviru projekta Skoplje 2014, izgrađena je potpuno nova zgrada Makedonskog narodnog pozorišta, na istoj lokaciji na obali Vardara gde se nalazila i stara, srušena zgrada. Arhitekta nove zgrade, koja je rađena u neobaroknom i neoklasičnom stilu, je Jovan Stefanovski-Žan.

Nova zgrada je svečano otvorena 2013. godine. Ovaj monumentalni objekat raspolaže velikom scenom kapaciteta 724 mesta i malom scenom.

U međuvremenu, 2004. godine, došlo je do administrativnog razdvajanja, pa su Opera i Balet izdvojeni u novu, samostalnu instituciju Makedonska opera i balet (MOB), koja je dobila sopstvenu zgradu. Makedonsko narodno pozorište je tako nastavilo rad kao nacionalna dramska kuća.

Prvi ansambl (osnivači 1945)

[uredi | uredi izvor]

Prvi dramski ansambl Narodnog pozorišta, koji je izneo prve predstave, bio je sastavljen od:[1]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g „Istorijat”. mnt.mk. Pristupljeno 20. oktobar 2025. 
  2. ^ Južina, Jelena (1996). Makedonskata nova drama, ili, Voved vo fenomenologijata na sovremenata makedonska dramaturgija. Detska radost. 
  3. ^ Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 86. ISBN 978-86-7403-172-8. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]