Makran

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Obala Makrana u Iranu
Fotografija iz vazduho Makranovog reljefa u Pakistanu

Makran (persijski./urdu مکران) je polupustinjski obalni pojas na jugu pokrajine Balučistan u današnjem Iranu i Pakistanu[1], a proteže se uz obale Arapskog mora i Omanskog zaliva. Prepostavlja se da termin Makran ili Makkuran potieče od persijskog naziva Mahi khoran što znači „oni koji jedu ribu“ (Mahi = riba + khor = jesti)[2].

Uski obalni pojas nalazi se uz padine okolnih planina. Od 1000 km obale, 750 km pripada Pakistanu. Područje je izrazito suve klime odnosno sa vrlo retkim padavinama, dok je samo mestimič naseljen. Većina stanovništva regije živi u malim lukama kao što su gradovi Čabahar, Gvatar, Dživani, Gvadar, Pasni i Ormara, kao i u brojnim ribarskim seljima.

Pakistanska vlada trenutno razvija Ormaru kao glavnu vojnu luku odnosno Gvadar kao novu glavnu trgovačku luku, a gradi se i autoput duž caele makranske obale. Ovi projekti dobili su na značaju prvenstveno zato što je Karači postao prometno usko grlo. Nova vojna luka u Ormari prihvati će gotovo polovinu pakistanske ratne mornarice, dok će luka u Gvadaru smanjiti gust pomorski promet u dvema međunarodnim lukama kod Karačija.

Uz obalu Makrana nalazi se samo jedno ostrvo (Astola) koje je nenaseljeno, i koji je smešteno u blizini grada Pasnija. Obala se može podeliti na istočni deo kojim dominiraju Laguna|lagune, i zapadni deo zalivskog karaktera. Glavne lagune su Miani Hor i Kalamat Hor, dok su najvažniji zalivi Zapadni Gvadar i Gvadar. U zalivskim područjima nalaze se mangrove šume, kao i područja za gneždenje ugroženih vrsta morskih kornjača.

Izvori[uredi]

Spoljašnje veze[uredi]