Episkop zapadnoamerički Maksim

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Maksim (Vasiljević)
Vladika Maksim ispred crkve Svetog Save u Džeksonu, 2013. godine
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija zapadnoamerička
Činepiskop
Titulaepiskop zapadnoamerički
SedišteAlhambra
Godine službeod 2006.
PrethodnikJovan (Mladenović)
Lični podaci
Svetovno imeMilan Vasiljević
Datum rođenja(1968-06-27)27. jun 1968.(55 god.)
Mesto rođenjaFoča, SFR Jugoslavija

Maksim (svetovno Milan Vasiljević; Foča, 27. jun 1968) episkop je zapadnoamerički. Bivši je vikarni episkop humski (20042006).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Freska sa likom vladike Maksima (Vasiljevića) u Crkvi Svetog Save, Džekson, Kalifornija

Maksim (Vasiljević) je rođen 27. juna 1968. u Foči. Osnovnu školu završio u Sarajevu (1983). Bogosloviju Svetog Save u Beogradu završio je 1988. Odslužio je vojsku 1988/89. Studirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1990−1992). Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1993. sa prosečnom ocenom 9,52.

Kao stipendista Republike Grčke (1995−1997) magistrirao je na Kapodistrijskom univerzitetu u Atini 1996, a tri godine kasnije (1999), na istom univerzitetu odbranio je doktorski rad iz oblasti sistematskog bogoslovlja i patristike. Godinu dana je proveo na postdoktorskim studijama iz oblasti vizantijske istorije i hagiografije u Parizu i na Sorboni (2003/04). Istovremeno studirao je teoriju i praksu slikanja na Francuskoj akademiji lepih umetnosti u Parizu (Beaux-Arts). Na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu predaje od 2000. godine, najpre u zvanju docenta (2000−2011), vanrednog profesora (2011−2016) i redovnog profesora (2016). Bio je asistent (1998−2000), a potom i docent (2000−2006) za Hrišćansku antropologiju sa sociologijom, na Bogoslovskom fakultetu u Foči (Univerzitet u Istočnom Sarajevu) kao i za Vizantijsku filosofiju (2001−2002) na Filosofskom fakultetu istog Univerziteta. Predavao je Patrologiju, Kanonsko pravo i Dogmatiku na Teološkom fakultetu u Libertivilu (SAD). Tokom boravka u Grčkoj završio je ikonografske studije pod rukovodstvom Stamatisa Sklirisa (Atina 1997−1999) i proučavao vizantijsko pojanje pod rukovodstvom Likurga Angelopulosa.

Zamonašio ga je tadašnji Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije u manastiru Tvrdošu i rukopoložio u čin đakona 18. avgusta 1996. Bio je privremeni klirik Jeladske Crkve (Atinska Arhiepiskopija) i đakon u hramu Svete Irine u Atini 1996−1999. Rukopoložen je u čin jeromonaha 19. avgusta 2001. godine u Trebinju, a za episkopa Humskog hirotonisan u Sarajevu 2004. godine. Ustoličen za episkopa Zapadnoameričkog 2006. u Los Anđelesu.

Od 2005. do 2010. godine urednik je časopisa Bogoslovlje, zvaničnog glasila Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. Osnivač je i urednik izdavačke kuće Sevastijan pres, koja je do sada objavila preko 130 teoloških knjiga (između ostalih, Justina Popovića, Nikolaja Velimirovića, Atanasija Jevtića, Jovana Ziziulasa, Danila Krstića, Stamatisa Slirisa, i dr.). Osnivač je i urednik fondacije Serbica Americana i uređuje vebsajtove Holy Icon (holyicon.org) i Poetics of Icon (https://poetics.holyicon.org), posvećene savremenoj ikonografiji. Zvanični je predstavnik Srpske pravoslavne Crkve u Skupštini dijaspore i Odbora za Veru i poredak Svetskog Saveta Crkava (Faith and Order WCC). Sekretar je Episkopskog saveta Srpske pravoslavne crkve u Americi. Pored arhipastirskog i profesorskog rada, bavi se slikanjem. Upravnik je i nastavnik eparhijske ikonografske škole nadahnute vizantijskim slikarstvom i ikonama Stamatisa Sklirisa. Počasni je predsednik fondacije „Srpsko blago”. Urednik je Godišnjaka eparhije zapadnoameričke. Jedan je od osnivača studentskog časopisa „Logos” (1991), i dugogodišnji član uredništva časopisa „Vidoslov” Zahumsko-hercegovačke eparhije (1994−2003). Predsednik je Odbora za obrazovanje (Committee for Theological Education) Sabranja kanonskih pravoslavnih episkopa SAD.

Govori grčki, ruski, engleski i francuski jezik.

Episkop[uredi | uredi izvor]

Za vikarnog episkopa humskog izabran je u maju 2004. od strane Svetog arhijerejskog sabora. Bio je pomoćni episkop mitropolita dabrobosanskog Nikolaja (Mrđe).[1]

Hirotonisao ga je patrijarh srpski Pavle u Sabornoj crkvi u Sarajevu dana 18. jula 2004. Prisutni su bili i mitropoliti dabrobosanski Nikolaj (Mrđa) i veleški i povardarski Jovan (Vraniškovski), episkopi bački Irinej (Bulović), zapadnoevropski Luka (Kovačević), vranjski Pahomije (Gačić), mileševski Filaret (Mićević), dalmatinski Fotije (Sladojević), zahumsko-hercegovački Grigorije (Durić), budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović), vikarni jegarski Porfirije (Perić), lipljanski Teodosije (Šibalić), dioklijski Jovan (Purić) i umirovljeni zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije (Jevtić).

Godine 2006, na majskom proljećnom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, izabran je za episkopa zapadnoameričkog i ustoličen jula iste godine.[2]

Objavljene knjige[uredi | uredi izvor]

[1] Svetost — božanska i ljudska: Bogoslovsko-istorijsko istraživanje Svetog, svetosti i svetitelja u Crkvi. Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd 2010.

[2] History, Truth, Holiness: Studies in Theological Ontology and Epistemology, Sebastian Press, Los Angeles 2011.

[3] Vera i život: Između transcendentnosti i kontekstualnosti, Pravoslavni Bogoslovski fakultet, Beograd 2013.

[4] Čovek zajednice u Hristu: „Učestvovanje u Bogu“ u teološkoj antropologiji Sv. Grigorija Bogoslova i Sv. Maksima Ispovednika — prevod autorovog doktorata sa grčkog na srpski, PBF 2015.

[5] Žitija Episkopa Mardarija Libertivilskog i Arhimandrita Sevastijana Džeksonskog i njihovi izabrani spisi, koautor sa Ružicom Marić i o. Damaskinom Kristensonom, Los Anđeles: Sevastijan pres 2014, str. 11-63.

[6] To the Glory of God the Father: Lives of Saints Mardarije of Chicago and Libertyville and Sebastian of San Francisco and Jackson, koautor sa Ružicom Marić i o. Damaskinom Kristensonom, Los Angeles: Sebastian Press, 2015, str. 11-77.

[7] Saint Mardarije and Sebastian Canonization, Los Angeles 2015.

[8] Theology as Surprise — Patristic and Pastoral Insights, New York, St. Vladimir’s Seminary Press 2018.

[9] Dnevnik sa Sabora: Sveti i Veliki Sabor Pravoslavne Crkve u Pravoslavnoj akademiji na Kritu, od 17. do 26. juna 2016. godine, Vrnjci-Alhambra 2016.

[10] Diary of the Council: Reflections from the Holy and Great Council at the Orthodox Academy in Crete, June 17-26, 2016, ed. St. Herman of Alaska Monastery, Los Angeles-Crete 2016.

[11] „Blisko ogledalo lika drugoga: Patrističko-istorijska studija o ikoničnosti — od Sv. Kapadokijaca do Sv. Teodora Studita, Vrnjci-Los Anđeles 2016.

[12] Viđenje nevidljivog i suočavanje sa stvarnošću, Laguna, Bgd 2020.

[13] Simeon Metafrast — biografija, redakcija, teologija, Los Anđeles-Pariz-Vrnjci 2020.

[14] Accomplishing the Future in Advance: Discernment and Interpretation in the Thought of St. Maximus the Confessor (u pripremi: Fordham University 2021).

[15] Zakon prirode i način postojanja — studije o odnosu teologije i nauke, Beograd 2021.

[16] I na Istoku i na Zapaduživotopis Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog 1946-1956, Vrnjci-Los Anđeles 2021.

Urednik monografija:

The Christian Heritage of Kosovo and Metohija: Historical and Spiritual Heartland of Serbian People, Sebastian Press 2015.

The Serbian Christian Heritage of America The Historical, Spiritual, and Cultural Presence of the Serbian Diaspora in North America 1814-2019, LA-Chicago-NY-Montreal-Belgrade 2019.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]