Mala sprutka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mala sprutka
Mala sprutka
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
C. minuta
Binomno ime
Calidris minuta
(Leisler, 1812)
Sinonimi

Erolia minuta

Mala sprutka (lat. Calidris minuta) je ptica selica iz reda šljukarica. Naziv roda Calidris potiče od starogrčke reči kalidris ili skalidris, koja se u vreme Aristotela upotrebljavala za sivu pticu koja se sreće u blizini vode. Reč minuta potiče iz latinskog jezika i označava nešto malo.

Opis[uredi | uredi izvor]

Dužina tela od vrha repa do vrha kljuna je 12-15.5cm, a raspon krila je 27-31cm. Masa ptice je od 17 do 44 grama. Za trećinu je manja od crnotrbe sprutke, od koje se razlikuje po kljunu. Osim toga što je primetno kraći, kljun je prav sa blago zašiljenim vrhom. Po obojenosti perja je vrlo slična sa sedom sprutkom i od nje se razlikuje samo po tamnim, skoro crnim, nogama i po ponašanju. Prilično je dinamična dok se hrani. Po podlozi se kreće brzo, neprekidno kljucajući. Što nije karaktekteristično za sedu sprutku. Glava i grudi su u velikoj meri beli, pa može podsećati na belu sprutku od koje je dosta manja. U sezoni parenja dobija smeđe i narandžaste tonove koji tokom leta i jeseni polako blede i prelaze u sive nijanse do zime. Obojenost je izrženija kod mužjaka nego kod ženke. Mlada ptica je nešto tamnija, ima belo čelo i obrvu i latinično slovo V na leđima.[2][3]

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Mala sprutka (levo) i Crnotrba sprutka (desno)

Gnezdeći areal obuhvata krajnji severoistok Skandinavije i sever Rusije do reke Indigirke. Na poluostrvu Čukotka se gnezdi povremeno u malom broju. Zimuje u celoj Africi, na obalama Bliskog istoka, u Indiji i u malom broju duž Mediterana.

Mala sprutka se gnezdi na nižim nadmorskim visinama Arktika. Mesto za gnezdo bira na suvoj zemlji, među patuljastim vrbama, ali uvek u blizini močvarnih područja. Takođe joj odgovaraju mesta sa mahovinom, sporadičnim busenima šaševa i grmljem iz roda Empetrum. Izbegava područja gde godišnja količina padavina prevazilazi 250 mm. Na migraciji je viđana na muljevitim rubovima jezera, taložnicima otpadnih voda i plitkim, presušujućim rezervoarima. Nije retka ni na blatnim obalama estuara, laguna i mora, ali se pojavljuje u kontinetalnim slatkovodnim staništima kao što su rečni nanosi, sprudovi i pirinčana polja.[4][5]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Mlada mala sprutka na zimovalištu u Turskoj
Calidris minuta
Jaja male sprutke (Calidris minuta)

Uglavnom se hrani beskičmenjacima, ali ishrana zavisi od toga da li se ptica priprema za polaganje jaja i period razmnožavanja ili ne. Kada je period gnežđenja u jeku, primarno se hrani adultnim i larvalnim oblicima insekata, obično iz reda Diptera, posebno larvama komaraca i dugonogih komaraca. U negnezdećem periodu je ishrana raznovrsnija i čine je mravi, opnokrilci, bubašvabe, člankoviti crvi, mekušci, račići i zglavkari iz grupe Hydrachnidia. Usled nedostatka hrane životinjskog porekla, povremeno se može hraniti i biljnom materijom. Nije teritorijalna vrsta. Period reprodukcije traje od sredine juna do početka jula. Gnezdo se nalazi u plitkom udubljenju na zemlji, prikriveno vegetacijom. Polaže četiri jaja na kojima leže oba roditelja oko dvadesetak dana. Primećeni su slučajevi da se ženka, nakon što položi jaja, pari sa drugim mužjakom i ostavi svog prvog partnera da leži sam na jajima. Ptići ubrzo nakon izleganja napuštaju gnezdo i polaze u potragu za hranom. Ova mala ptica je selica na velike razdaljine. Seli se u širokom frontu preko velikog dela Zapadnog Palearktika. Ne zadržava se na jednom zimovalištu cele zime, već, ukoliko joj ponestane hrane, seliće se dalje. Jesenja seoba počinje u julu i traje do novembra. S proleća se vraća na sever od sredine maja do početka juna. Polno nezrele jedinke na zimovališima mogu ostati preko cele godine. Vrlo je društvena ptica, pa se van perioda razmnožavanja okuplja u jata, obično tokom noći ili kada je visoka plima. Uobičajeno jato tokom seobe može brojati od 20 do 30 jedinki. Procenjuje se da u svetu živi između 1 500 000 i 1 600 000 primeraka ove vrste. Smatra se da se u Evropi gnezdi od 48 200 do 76 000 gnezdećih parova, dok je u Rusiji taj broj procenjen između 10 000 i 100 000 parova.[6][7]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Malu sprutku hvataju zamkama na jugoistočnoj obali Indije. Močvare, u kojima se hrani, pretvaraju u industrijska postrojenja za preradu soli i time remete salinitet mora. U zalivu Valvis u Namibiji razvoj turizma, primorskog saobraćaja i promena vodnog režima jednako utiču na brojnost ove severne vrste, tako što uništavaju staništa na kojima se ova ptica hrani i odmara tokom zime. Podložna je ptičjem botulizmu i malariji, pa je veće epizootije mogu ugroziti.[7]

Mala sprutka u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Kod nas je prvi put zabeležena još u 17. veku. U posmatranjima iz 19. i prve polovine 20. veka piše da je mala sprutka u Srbiji samo na prolazu. U drugoj polovini 20. i početkom 21. veka je beležena redovno i u različitom broju. Najveća jata su brojala do 150 primeraka, a obično se viđa u manjim grupama. Pojavljuje se u priobalju različitih plitkih vodenih staništa prirodnog ili veštačkog porekla. U zimskom periodu nije registrovana. [8]

Mala sprutka u Specijalnom rezervatu prirode ,,Labudovo okno"
Mali galeb i mala sprutka odmaraju od seobe u blizini ornitoloških mreža
Osetljiv kljun - sjajan alat za pretraživanje mulja
U potrazi za hranom

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2017). Calidris minuta. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  2. ^ Little Stint (Calidris minuta) - hbw.com
  3. ^ Svensson 2010
  4. ^ First Specimen Record of the Little Stint (Calidris minuta) for North America
  5. ^ Little Stint Calidris minuta distribution - datazone.birdlife.org
  6. ^ Little Stint (Calidris minuta) - luontoportti.com
  7. ^ a b Little Stint (Calidris minuta) - datazone.birdlife.org
  8. ^ Šćiban, M., Rajković, D., Radišić, D., Vasić, V. i Pantović, U. (2015):Ptice Srbije - kritički spisak vrsta. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 9780007268146. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]