Mala hidroelektrana Jelašnica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mala hidroelektrana „Jelašnica”

Mala hidroelektana Jelasnica
Mala hidroelektana Jelasnica

Osnovni podaci
Država  Srbija
Najbliže naselje Jelašnica
Reka Jelašnička reka
Početak izgradnje 1923.
Prva sinhronizacija 1928.
Podaci o jezeru
Podaci o elektrani
Broj turbina 2
Tip pribranska
Instalisana snaga 0,2 MW

Mala hidroelektrana „Jelašnica” jedna je od deset najstarijih hidroelektrana u Srbiji, koja se nalazi, u blizini istoimenog sela po kome je nazvana, u opštini Surdulica, na Jelašničkoj reci, čiji izvorišni kraci skupljaju vode sa severozapadnih padina Besne Kobile, u slivu koji iznosi 67,2 km². Hidroelektrana nikada nije prestajala sa radom tokom svog postojanja koje traje duže od devet decenija i u normalnim hidrološkim uslovima godišnje proizvede oko 2.600.000 kilovat sati električne energije.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na katastarskim parcelama br. 2153 i 2154 KO Stajkovce, udaljena oko 2 km od sela Jelašnica, odnosno oko 5 km od ušća Jelešničke reke u Južnu Moravu u opštini Vladičin Han, u istočnoj Srbiji, 300 km jugoistočno od Beograda.

Usled velike poplave, prilazni put do MHE je potpuno uništen i nikada nije obnovljen. Danas je pristup elektrani moguć do mesta prvobitne hidroelektrane iz 1914. godine, a odatle, preko ostataka starog dovodnog kanala, vodi uski prolaz za pešake. Kada je potrebno doneti materijal za elektranu, za to se i danas koriste magarci – kao jedino moguće transportno sredstvo.

Geografski položaj
  • Severna gografska širina: 43° 36′ 16"
  • Istočna geografska dužina: 22° 05′ 10"
  • Nadmorska visina: 452 m

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Malu hidroelektranu na Jelašnici izgradilo je „Akcionarsko električnodruštvo“ iz Vranja, 1928. godine.

Pre gradnje ove MHE na reci Jelašnici bila je izgrađena hidroelektrana 1914. godine. Međutim radila je samo 24 sata nakon puštanja u pogon jer je sutradan – uništena usled iznenadnih ratnih dejstava u prvoj godini Prvog svetskog rata. Kako ova hidroelektrana nije nikada obnovljena na kilometar i po uzvodno od njene lokacije izgrađena je 15 godina kasnije MHE „Jelašnica” od strane „Akcionarskog električnog društva“ iz Vranja.

Prvi radovi na izradi ove elektrane počeli su 1923. godine. Elektro oprema koja je instalirana unutar mašinske zgrade bila je deo proizvodnog programa firme AEG, sa godinom proizvodnje 1922. Ta oprema je dobijena kao vid ratne odštete koju je Jugoslaviji dodeljena iz Prvog svetskog rata.

Za godinu puštanja elektrane u pogon, zabeležena je 1928. godina. Od te godine najveći deo elektrane i njene opreme je nepromenjen.

U početku rada elektrane potrošača je bilo jako malo. Gotovo tri petine proizvedene električne energije ostajalo je neiskorišćeno. Zbog toga su električne instalacije u kućama siromašnijih građana postavljane besplatno.

Građevinsko-tehničke karakteristika[uredi | uredi izvor]

Zgrada mašinskog postrojenja MHE „Jelašnica“ izgrađena je na mestu gde je bila najveća stenska masa koja je za potrebe zgrade uklonjena.

Lokaacija Vranje, Besna Kobila
Puštena u rad 1928.
Tip brane Betonska
Građevinska visina -
Vodotok Jelašnice
Sliv Južna Morava
Instalisani protok 0,42 m³/s
Instalisana snaga 0,40 MW
Turbine Dve Pelton turbine, proizvođača „J. M. Voith Heidenheim“ (1928)
Generatori Dva generatora trofazne naizmenične struje, proizvođača „AEG“ (1928) - snage po 200 kVA
Moguća godišnja proizvodnja 2 GWh

MHE „Jelašnica“ radi kao protočna HE, sa derivacionim kanalom. Elektrana je priključena na 10 kV vazdušni vod vlasništva ED Vranje (EDV) i projektovana je kako za rad na mreži, tako i za samostalan rad.

Radni pritisak u dovodnom cevovodu od objekta vodostana do turbina je oko 12,5 bar-a, što odgovara geodetskom padu od oko 125 m, te se ova elektrana može svrstati u elektrane sa visokim padom. Što se tiče tipa turbine, ugrađena je Peltonova turbina sa jednim obrtnim kolom i sa dve mlaznice.

Generator je trofazni, sinhroni sa sopstvenom budilicom izvedenom kao generator jednosmerne struje, a transformacija izlaznog naponskog nivoa generatora 0,4 kV, na srednji 10 kV napon vrši se pomoću uljnih energetskih transformatora 10/0,4 kV

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ M. Đurić, Elektrane, ETF Priština, ETF Beograd, 2004

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • B. Jovanović, M. Parović Stanje razvoja malih hidroelektrana u Srbiji, Decembar, 2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]