Malča

Koordinate: 43° 19′ 35″ S; 22° 01′ 26″ I / 43.326333° S; 22.023833° I / 43.326333; 22.023833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Malča
Malča
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPantelej
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1030
Geografske karakteristike
Koordinate43° 19′ 35″ S; 22° 01′ 26″ I / 43.326333° S; 22.023833° I / 43.326333; 22.023833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina388 m
Malča na karti Srbije
Malča
Malča
Malča na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18207
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI/NI

Malča je naseljeno mesto u Republici Srbiji na području grada Niša u gradskoj opštini Pantelej. Naselje Malča, prema popisu iz 2011, imalo je 1030 stanovnika,[1] pa je tako Malča peto naselje po broju stanovnika u gradskoj opštini Pantelej.

Nalazi se 14,3km istočno od centra Niša i zauzima površinu od oko 13,5km².[2] Malča se nalazi u istočnom kvadrantu Niške kotline i krajnjim južnim obroncima Svrljiških planina. Naselje je smešteno u kotlini koja počinje od Niškog Polja i završava sa na početku uspona prevoja Gramada prema Svrljigu.

Ovu kotlinu preseca strateški važan komunikacioni pravac - Evropski put E771 koji povezuje gradove Drobeta-Turnu Severin (Rumunija) i Niš, preko gradova Kladovo, Zaječar i Knjaževac, što naselju obezbeđuje dobru putnu i železničku povezanost sa svim najznačajnijim komunikacionim pravcima Južne i istočne Srbije. Kroz naselje celom dužinom protiče Malčanska reka koja se uliva u Nišavu.

Jedno je od starijih sela u Srbiji. Prva naselja na teritoriji Malčanske kotline datiraju iz perioda praistorijskog neolita. U prošlosti, Malčanska kotlina imala je dva dela Gornju i Donju Malču koja su danas međusobno spojena u jednu celinu — naselje Malča.[3]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Malča iz satelita

Istorijska literatura smatra da imena mesta niškog kraja potiču iz vremena slovenskog doseljavanja na Balkan. Takva ocena bi u celini važila za ime sela Malča, koje se u običnom govoru naziva i Malče. Da li u ovom imenu ima i predslovenskih naznaka ili samo slovenskih elemenata teško je reći, ali obzirom na to da se radi o jednom osnovnom imenu iz koga se mogu izvesti druga značenja u srpskom jeziku, moglo bi se reći da se radi o čisto slovenskom imenu.

Malča kao ime je vrlo retko. Prema Imeniku mesta u Jugoslaviji selo Malča, je jedino mesto s tim imenom u nekadašnjoj SFR Jugoslaviji. Sa sličnim imenima postoji selo Malčište u Makedoniji i potok Malčevica, koji izvire ispod vrha Trema na Suvoj Planini. Ovaj potok i navedeno selo u okolini Skoplja imaju u svom imenu jezički koren Malča.

Prema Vukovom rečniku, a i prema Rečniku srpsko-hrvatskog književnog jezika malča kao reč ne postoji, ali postoje reči:

  • Malčanin, stanovnik male, mahale;
  • Malčanka, stanovnica male, mahale;
  • i prilog malčice i malčicko, sasvim malo, pomalo.

Ovo ukazuje na mogućnost da Malča označava "selo maleno". U prilog takvoj mogućnosti je i činjenica da reč "malča" i reči izvedene iz ove osnove nemaju sličnosti sa imenima drugih naroda, koji su na ovom prostoru boravili pre dolaska južnih Slovena na ove prostore. [4]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U naselju Malča živi 887 punoletnih osoba, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,1 godina (46,7 kod muškaraca i 47,6 kod žena). U naselju ima 344 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,8.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja četiri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 1.692
1953. 1.778
1961. 1.720
1971. 1.408
1981. 1.346
1991. 1.249 1.245
2002. 1.202 1.205
2011. 1.030
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[6]
Srbi
  
1.178 98%
Romi
  
23 1,91%
Makedonci
  
1 0,08%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Tip naselja[uredi | uredi izvor]

Jesenje jutro u Gornjoj Malči

Malča je selo zbijenog tipa, koje je Jovan Cvijić kategorisao u timočki tip zbijenog sela. Zbog konfiguracije terena na kojem se nalazi, selo ima, nepravilni, razvučeni oblik. Kuće, dvorišta i pomoćne zgrade su zbijeno poređane i gledaju jedne u druge.

Malča je sada sastavljena iz Donje i Gornje Malče kao jedne celine. U srednjevekovnoj srpskoj državi i tokom vekovne turske okupacije to su i formalno bila dva sela, iako su teritorijalno bila jako blizu jedan drugom.

Kuće i pomoćni objekti domaćinstava su grupisani i dodiruju se međusobno preko plotova. Većina domaćinstava ima veliku ulaznu kapiju i još jednu manju, sporednu kapiju. Selo je stvarano spontano i sa željom plemenskih familija. Ta nekadašnja združenost u stanovanju stvarala je određenu homogenizaciju, međusobno komuniciranje, sigurnost i solidarnost u nevoljama koje su ih zadešavale. [7]

Klimatske odlike[uredi | uredi izvor]

Malča ima submediteransku klimu, sa srednjom godišnjom temperaturom od 13,3 °C. Najtopliji mesec je jul sa prosečnom temperaturom od 24,3 °C, a najhladniji januar sa srednjom temperaturom od 1,6 °C.[8]

Klima sela Malča (prosek 1961—1990)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 5,1
(41,2)
9,1
(48,4)
14,3
(57,7)
20,0
(68)
24,1
(75,4)
26,9
(80,4)
30,6
(87,1)
31,0
(87,8)
24,8
(76,6)
20,2
(68,4)
14,7
(58,5)
7,4
(45,3)
19,0
(66,2)
Prosek, °C (°F) 1,6
(34,9)
5,2
(41,4)
8,7
(47,7)
14,9
(58,8)
17,8
(64)
21,5
(70,7)
24,3
(75,7)
24,1
(75,4)
20,2
(68,4)
15,6
(60,1)
10,4
(50,7)
3,7
(38,7)
13,3
(55,9)
Srednji minimum, °C (°F) −1,9
(28,6)
1,3
(34,3)
3,6
(38,5)
10,0
(50)
11,6
(52,9)
14,4
(57,9)
16,0
(60,8)
14,0
(57,2)
14,4
(57,9)
9,8
(49,6)
3,3
(37,9)
−0,4
(31,3)
7,8
(46)
Količina padavina, mm (in) 41,3
(16,26)
43,3
(17,05)
45,3
(17,83)
48,3
(19,02)
46,7
(18,39)
49,7
(19,57)
33,6
(13,23)
36,4
(14,33)
39,6
(15,59)
37,1
(14,61)
54,8
(21,57)
63,6
(25,04)
589,6
(232,13)
[traži se izvor]

Godišnje u proseku padne 589,6 mm kiše i snega po kvadratnom metru [8] i bude u proseku 102 kišovita dana i 13 dana sa snegom.

Prosečni vazdušni pritisak je 1002,74 milibara, a prosečna jačina vetra je nešto manja od 3 bofora.

Maksimalna ikad zabeležena temperatura bila je 44,2 °C 24. jula 2007, a najniža -21,7 °C 25. januara 1963.[9] Maksimalna količina padavina registrovana je 5. novembra 1954. i iznosila je 46,6 mm. Najveća debljina snežnog pokrivača iznosila je 39 cm, od 23. do 25. februara 1954.[9]

Klimatske promene sela Malča prati meteorološka stanica koja se nalazi u niškoj tvrđavi i koja beleži podatke o vremenu od 1889.[9]

Srednje temperature i količine padavina za period od 1961. do 1990. prikazane su u sledećoj tabeli:[8]

Malča
Klimatogram
J
F
M
A
M
J
J
A
S
O
N
D
 
 
41
 
 
4
−4
 
 
40
 
 
7
−1
 
 
45
 
 
12
2
 
 
51
 
 
18
6
 
 
67
 
 
23
10
 
 
68
 
 
26
13
 
 
44
 
 
28
15
 
 
43
 
 
29
14
 
 
44
 
 
25
11
 
 
34
 
 
19
7
 
 
57
 
 
12
2
 
 
54
 
 
5
−1
Prosečne maks. i min. temperature u °C
Ukupne padavine u mm

Životna sredina[uredi | uredi izvor]

Kako je ovo područje zona sučeljavanja kontinentalnog i sredozemnog klimatskog uticaja tako i od njihovog odnosa zavisi dužina trajanja kišnog i sušnog perioda. Zbog konfiguracije tla i nagiba planinskih venca Svrljiških planina prema Malči i sivog krečnjačkog sastava ovog venca sa sitnim rastinjem, prilikom padanja kiša voda se brzo sliva u Malčansku reku, ona nadođe, ali se zbog navedenog nagiba brzo slije u Nišavu, sa izlivanjem iz svojeg uskog korita ili bez njega.

Česme u Gornjoj i Donjoj Malči su odušci dubinskih vodenih akumulacija obronaka i Svrljiških planina, sa promenljivim ali ipak stalnim dotokom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Praistorija[uredi | uredi izvor]

Fragment suda sa plastičnom predstavom lica, Malča-Radačije

Na području sela su postojala naselja još u neolitskom dobu, sa svoje dve velike kulturne grupe, starčevačkom i vinčanskom. U evidenciji Narodnog muzeja u Nišu registrovana su nalazišta starčevačke kulture na terenu Kovanluka, a naselja obe grupe neolita, na ravnim terenima i blagim padinama pored Nišave, na lokalitetima Radačija i Kovanluka, oba u zoni malčanskog dela. Brojni nalazi: oruđa od kamena i kosti, keramika i statuete od pečene zemlje sa ljudskim i životinjskim likovima, to potvrđuju.

Na prelazu iz neolita u metalno doba utvrđena su, takođe, nalazišta na lokalitetu Kovanluka, kao i iz perioda srednjeg i kasnijeg bronzanog doba. U prelaznom periodu iz bronzano u gvozdeno doba koji je karakterističan po velikim pomeranjima i sukobima plemena, arheološki materijali sa ovog područja nisu brojni.

Stari vek[uredi | uredi izvor]

Na području Niša i njegove okoline, uključujući i selo Malča, sudeći na osnovu otvorenih nalazišta, tragovi Rimske civilizacije su još uvek prisutni.

Na teritoriji sela Gornja Malča, može se sa sigurnošću reći, da je postojala neka vrsta rimskog naselja. Na to ukazuju sledeći poznati elementi:

  • u zoni Trolišta, koje se nalazi između Malče i Jasenovika, izoravanjem njiva, pronađeni su rimski grobovi, a u njima rimski novac i ženski nakit;
  • na istom lokalitetu pronađene su vodovodne instalacije, sa istovetnim olovnim vodovodnim cevima, kao i na nalazištu Medijana kod Niša;
  • u samom centru sela Gornja Malča nalazi se česma ozidana tipičnim ciglama-ćerpičima rimske tehnologije;
  • nađeni rimski novac sa ove lokacija datira iz IV veka, a neki iz II veka;
  • Crkva Svete Petke sazidana na temeljima neke građevine iz rimskog doba.

Srednji vek[uredi | uredi izvor]

Prodori Slovena dolinom Morave i Timoka izazvale su velike promene u niškoj oblasti, naročito početkom VII veka. Slovenska kolonizacija balkanskih zemalja dobila je veliki zamah, iako je tekla nejednako i sa određenim regionalnim razlikama. Mnogi gradovi su tada razoreni, a privreda i društveni odnosi dovedeni u stanje rasula. Antički Nais (Niš) je stradao, a na njegovim ruševinama Sloveni su počeli da grade svoja naselja i stvaraju prva jezgra okupljanja u novoj sredini. Da li je Malča još u ovom dobu nastala ili znatno kasnije, može se samo pretpostaviti, jer tačnih podataka o tome nema.

Sa istorijskih karata srednjovekovne srpske države vidi se da su se severoistočne granice u doba Stefana Nemanje (1170—1196), Kralja Milutina (1282—1321), Stefana Dečanskog (1321—1331) i Cara Dušana oko 1350. godine, naslanjale na ulaz Sićevačke klisure, Gramade, Kameničkog Visa i kretale ka Bovanu. To je bio deo granice prema bugarskoj srednjovekovnoj državi. Gornja i Donja Malča su, sudeći prema ovim kartama, tada bile u graničnom pojasu srednjovekovne srpske države.

Novi vek[uredi | uredi izvor]

Izlaganje istorijskih podataka o Malči u ovom razdoblju viševekovne tursko-otomanske okupacije ovih krajeva ima za cilj da pokaže, da je Malča postojala u srednjovekovnoj srpskoj državi, pre propasti srpske države i da je nastavila sa svojim životom u znatno težim uslovima, koje je otomansko carstvo određivalo.

Sva naselja teritorije Niša vodila su se pod Niškom nahijom, u okviru Smederevskog sandžaka. Niška nahija je bila odvojena od Kruševačkog sandžaka Južnom Moravom, a sa Vidinskim sandžakom graničila su se sledeća sela Niške nahije: G. Krupac, Vrelo, Popšica, Kravlje, Cerje, Knez Selo, Gornja i Donja Malča i Prosek. Turske vlasti su vršile teritorijalne podele okupiranih teritorija kako su njima iz određenih razloga odgovarale.

U cilju razrezivanja poreza turske vlasti su nakon osvajanja teritorija Srpske države izvršile(prvi) popis na sadašnjem niškom području 1498. godine, potom 1516. i 1564. godine.

Niška nahija je 1498. godine imala 111 naselja, u kojima je bilo 3.824 domaćinstva, 1084 neoženjenih i 314 udovica odnosno udovičkih domaćinstava. Ako se pretpostavi da su porodična domaćinstva imala u proseku osam članova, udovička četiri i samačka jednog člana. Niška nahija imala je oko 33000 stanovnika. Sva sela popisane Niške nahije nisu bila jednaka. U proseku jedno selo je imalo oko 300 stanovnika.

Prema ovom popisu Donja Malča, Donja Vrežina i Kamenica spadale su u grupu sela od 40-50 domaćinstava i spadala je sa Prosekom, Brzim Brodom i Gornjom Vrežinom u grupu sasvim malih sela.

Prema turskom popisu iz 1516. godine, u 111 istih sela bilo je 3694 domaćinstava, 840 neoženjenih i 372 udovička domaćinstva, što iznosi oko 32000 stanovnika.

Hram Svete Petke u Malči — noću

Na osnovu oba popisa može se zaključiti da je niška oblast pre turskog osvajanja bila dobro naseljena sa povoljnom strukturom naselja. Međutim, popis iz 1564. godine pokazuje da turska vlast nije donela niškoj oblasti demografski prosperitet, jer je samo Donji Matejevac imao više od 50 domaćinstava, a Donja Malča, Gornja Malča, Jasenovik, Kamenica i dr. spala su u grupu od 20-30 domaćinstava.

Gornja i Donja Malča prema turskim popisima nisu imali konvertite, hrišćane koji su prešli u islam. Naprotiv, prema popisu iz 1498. godine imali su svoje pravoslavne crkve, manastire i sveštenike.

Donja Malča imala je dva sveštenika: popa Stanislava, popa Ivana i kaluđera Stanislava. U Gornjoj Malči živeli su pop Mirča i Mirko, sin popa. Ako se ima u vidu da su pravoslavne crkve i manastiri bili izraz srpske kulture i pismenosti onda su oba sela imala u sebi ne samo sedišta religioznog života već i središte okupljanja naroda.

Prema popisu iѕ 1498. godine u blizini sela Gornja Malča, postojao je manastir Svetog Spasa sa jednim kaluđerom. To je isto evidentirano popisom iz 1515. godine, a popisom iz 1564. godine evidentiran je kao pusti manastir.

Za vreme Rusko-austrijsko-turskog rata (1735—1739) Malča je zajedno sa većim delom Srbije kratkotrajno oslobođena od Turaka. Međutim nakon povlačenja Austrijanaca 1737. godine Turci ponovo zauzimaju naselje. Prilikom dolaska Turaka narod se sakrio u seoskoj crkvi. Turci su zapalili crkvu i pobili sav narod koji se sklonio u nju.[10]

U vremenu kratkotrajnog zatišja od velikih ratnih zbivanja u Donjoj Malči je 1817. godine, u centar samog sela, podignut spomen krst, posvećen Cvetku, Stanku i Žiki. Tekst iznad njihovih imena nije čitljiv i ima izgled staroslovenskih pisma. Da li se radi o odanju zasluga, priznanja ili sećanja na značajne Malčane treba istražiti, jer nije sigurno bezrazložno postavljen na ovaj javni prostor okupljanja Donjomalčana.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Septembra 1918. godine probijen je Solunski front. Jedinice srpskih i savezničkih armija krenule su u oslobađanje Srbije brzo i uspešno. Bugarska armija na Solunskom frontu bila je razbijena, a bugarski vojnici su se najvećim delom predali. Bugarski okupatori su sada postali zarobljenici srpske vojske.

Radost slobode vratila se i u Malče, sredinom oktobra 1918. godine. Ali Malčani iz Moravske divizije ostavili su samo poruke svojim rodbinama da su živi i zdravi, i u ofanzivi u naletu produžili ka Dunavu. Njihov povratak kućama mogao se očekivati tek naredne godine, kada je trebalo da mladi regruti zamene iskusne ratnike i hrabre oslobodioce.

Malče je u ratovima od 1912 do 1918 dalo ukupno 97 žrtava[11] i imalo je nekoliko boraca koji su prešli put borbi sa nadmoćnijim neprijateljima, povlačenje preko Albanije na Krf i u oslobodilačkom pohodu od Solunskog fronta ponovo dali svoj udeo u oslobađanju niških krajeva od bugarske okupacije. Među njima je bilo boraca, podoficira i oficira, sa i bez odlikovanja, ali su svi časno obavili svoj patriotski dug prema otadžbini. Oni su bili ponos i autoritet sela, jer su bili na nivou renomea sela, koje je selo u javnosti imalo.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Mnogi Malčani, koji su bili u jedinicama Jugoslovenske vojske na terenu, bili su prinuđeni da se vrate kući, kako bi izbegli zarobljavanje.

U leto 1944. godine formiran je narodno-oslobodilački odbor u Malči čime je otpočeo aktivniji odnos prema NOB-u za oslobođenje zemlje i niških krajeva od okupatora.

Malče su praktično oslobodile jedinice 223. divizije Crvene armije, 13. oktobra 1944. god. u okviru operacionog zahvata, nadiranja ka Nišu.

Lokalna samouprava[uredi | uredi izvor]

Mesna zajednica Malča[uredi | uredi izvor]

Mesna zajednica Malča

Mesna zajednica Malča jedna je od sedamnaest mesnih zajednica na prostoru opštine Pantelej. Predstavlja jedini oblik mesne samouprave na prostoru naseljenog mesta Malča.

U mesnoj zajednici obrazuje se Savet mesne zajednice koji ima devet članova. Članove Saveta mesne zajednice imenuje Veće Gradske opštine Pantelej na period od četiri godine, vodeći računa o zastupljenosti svih stranaka koje imaju odbornike u Skupštini Gradske opštine Pantelej.

Savet mesne zajednice ima predsednika i zamenika predsednika. Predsednika i zamenika predsednika Saveta mesne zajednice imenuje Veće Gradske opštine Pantelej. Predsednik Saveta mesne zajednice predstavlja i zastupa mesnu zajednicu i naredbodavac je za izvršenje finansijskog plana. [12]

Seoski vodovod[uredi | uredi izvor]

Najbolji izvor pitke vode u donjomalčanskom delu "Novosel" iskorišćen je za napajanje sela pitkom vodom preko sistema vodovoda.[13]

Seoskim vodovodom upravlja Odbor za seoski vodovod. Odbor ima predsednika i 7 članova koje bira Savet mesne zajednice, na period od 4 godine. U Odboru za seoski vodovod najmanje jedan član mora da bude stručno lice za rukovanje vodovodom. Predsednik mesne zajednice je po funkciji član Odbora. Iz redova članova odbora bira se blagajnik Odbora. Nadzor nad odborom vrši komunalna inspekcija Gradske opštine Pantelej. [14]

Praznici[uredi | uredi izvor]

Slava sela je Prepodobna mučenica Paraskeva Rimska ili Trnova Petka koja se obeležava 8. avgusta. U Crkvi Svete Petke održava se liturgija i rezanje slavskog kolača. Svi meštani obeležavaju ovaj dan, koji se u govoru naziva i Trnovica.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola "Jovan Jovanović Zmaj" u Malči

U malči postoji škola, koja spada u red osnovnih škola sa dugom tradicijom. Stara Malčanska škola počela je da radi 15. maja 1879. godine, u namenski sazidanoj zgradi 1879. godine, angažovanjem Malčanske crkve, Suda opštine malčanske i doprinosom svih građana Malčanske opštine. Bila je namenjena svoj deci iz sela koja su sačinjavala malčansku Opštinu (Malča, Gornja Vrežina, Pasjača i Oreovac). Svake godine škola se uvećavala za po jedan razred, tako da je na kraju školske 1882. godine imala tri razreda sa ukupno 60 đaka. Dobijanjem i četvrtog razreda malčanska škola je stekla kategoriju niže osnovne škole. Godine 1884. godine škola je postala produžena škola sa V i VI razredom. Za 20 godina rada malčanske škole, u njoj je školovano 18 generacija učenika sa oko 450 đaka.

Posle oslobađanja zemlje od nemačko-bugarske okupacije, malčanska škola je nastavila da opismenjuje seosku omladinu u staroj školskoj zgradi. Potrebe za izgradnjom nove školske zgrade su narasle, kao i mogućnosti za njenu izgradnju. Nova školska zgrada izgrađena je na nešto višoj lokaciji i prema tada važećim normativima za osnovne škole. Ovo zdanje malčanske škole bilo je najlepše arhitektonsko zdanje u selu i jedna od najlepših škola u niškoj okolini. Otvaranju i osvećenju nove škole prisustvovao je i Kralj Aleksandar I Karađorđević, 5. juna 1931. godine. Međutim, danas se više ne koristi ova zgrada, već je u upotrebi renovirana stara zgrada škole.

Škola je 1971. pripojena OŠ „Čegar“ u Nišu i bila u njenom sastavu dvanaest godina, a kada je osnovana OŠ „Rodoljub Čolaković“ u Nišu, škola u Malči postala je izdvojeno odeljenje te škole.

Kao samostalna, škola je registrovana kod Trgovinskog suda u Nišu 16. marta 2004. godine, pod imenom Osnovna škola “Jovan Jovanović Zmaj“.[15]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Vinogradarstvo[uredi | uredi izvor]

Najrazvijenija poljoprivredna grana sela Malča je vinogradarstvo, a Malčanski vinogradi jedni su od najpoznatijih vinograda u Srbiji. Od 1903. do 2004. godine poslovala je Zemljoradnička zadruga "Malča" koju su koristili vinogradari iz sela Malča. Od samog početka poslovanja zadruga "Malča" bila je među najuticajnijim vinarskim zadrugama. Za vrhunac svog poslovanja smatra se 1981. godina kada je Malčanska zadruga od Privredne komore SR Srbije dobila "nagradu republike" kao najbolji privrednik godine.

Nagrada republike
Nagrada republike

Turizam[uredi | uredi izvor]

Vinski podrum Malča[uredi | uredi izvor]

Podrum u Malči ima 3500m² pod podrumima i lagumima i koristi se za potrebe Vinarije Status. Star je preko 110 godina i u njemu se mogu videti četiri potpuno različita načina negovanja vina. Podeljen je na četiri kuće:

  1. rimska kuća,
  2. Nemanjića kuća,
  3. srpska kuća i
  4. savremena vinarija.

Rimska kuća je površine 400 m².

U svim delovima arhitekture pokazuje vreme Rima, sa restoranom i rimskom hranom, i delom gde se vino proizvodi u amfore, kao i pre 2000 god.

Svaka amfora je zapremine oko 2000 litara, ukopane su u zemlju i u njima se neguje vino.

Kada dođe vreme berbe grožđa, skinu se zrnca sa grozda, blago nagnječe i tako zgnječena stave u amforu. Fermentacija u ovim amforama iz nekog razloga traje jako dugo. Bela vina fermentiraju do 6 meseci, a crvena do 3 meseca. Dok fermentacija u amfori traje, oslobađa se ugljen-dioksid koji štiti vino od oksidacije kiseonikom iz vazduha. Nakon završetka fermentacije, kada se više gasovi ne oslobađaju, ukloni se čvrsti deo grožđa iz amfore i amfora zatrpa zemljom i tako sazreva do sledeće berbe grožđa, kada vino iz amfore mora biti preseljeno u neki drveni sud još godinu dana, a u prazne amfore dolazi novo grožđe.

Nemanjića kuća je sagrađena u stilu srednjovekovne srpske arhitekture.

Grožđe i crveno i belo je fermentisalo na kljuku kao u doba Nemanjića. U Nemanjića kući se nalazi 16 bačvi od 4 do 7.5 tona, Bačve imaju otvore u donjem delu da bi mogao da se izvuče čvrsti deo grožđa nakon fermentacije.

Degustacija se obavlja u samom podrumu za dugačkim drvenim degustacionim stolom uz koji se stoji.

Srpska kuća je podrum sa početka i sredine XX veka sa destilerijom i betonskim tankovima.

Odlika ove vinske kuće su betonski tankovi kapaciteta 1.000.000 litara. Ovo je način gradnje karakterističan za to vreme, kada je bilo mnogo vinograda i mnogo vina, a vinari su imali potrebu da izgrade vinski podrum velikog kapaciteta. Podrum je izgrađen od betona, čija je unutrašnjost obložena prehrambenim poliesterom.

Ovi betonski tankovi ne hlade širu u fermentaciji, a vinari se obezbeđuju od pregrevanja šire tako što se grožđe bere rano ujutro ili noću, (ili se rashlađuje u hladnjači) da bi početna temperatura vrenja bila što niža.

Podrum je do polovine svoje visine ukopan u zemlju i održava vrlo stabilnu temperaturu vina. U ovom podrumu su se proizvodila bela vina, gde je fermentisala samo šira. To vreme sredine XX veka je bilo vreme povećanje potražnje belih vina na ovim prostorima.

U ovim betonskim tankovima su se proizvodila vrlo lepa vina, a vino koje se danas ovde proizvodi nosi komercijalni naziv SMUK od sorti grožđa Italijanski rizling.

Najmoderniji deo Podruma Malča je savremena vinarija. Ovde najkvalitetnije organski proizvedeno grožđe dobija najbolje moguće uslove tokom prerade.

Muljanje i presovanje grožđa se odvija u kompletno aseptičnoj atmosferi bez prisustva kiseonika. Elektronsko vođenje fermentacije donosi idealne uslove za rad kvasaca i za očuvanje karakteristika teroara sa koga dolazi grožđe.

Očuvane sortne karakteristike, čisti i jasni mirisi, i pun osvežavajući ukus je nešto što karakteriše vina proizvedena na ovom mestu.[16]

Podrum Malča je jedan od najprivlačnijih podruma Srbije.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Timočki saobraćajni pravac. sa lokalnim putevima
Malča u sistemu prigradskog saobraćaja Grada Niša

Na osnovu geografskih odlika niške kotline i brojnih arheoloških podatka pouzdano se zna da je jedan od glavnih pravaca vodio kroz prostor malčanske kotline još u praistorijsko doba. Malča zbog svog povoljnog geografskog položaja, oduvek je bila, a to je i danas, na raskrsnici važnih balkanskih i evropskih putnih i železničkih saobraćajnih pravaca, koji sa juga iz pravca Skoplja i istoka dolinom Nišave i Marice iz pravca Sofije vode na sever ka Zaječaru i Vidinu.

Prirodne predispozicije reljefa, odredile su da još u rimsko doba jedna od najvažnijih lokalnih saobraćajnica za Timacum Maius (Knjaževac), prolazi kroz prostor sela Malča. Ovaj putni pravac čija je izgradnja bila od šireg, pre svega strateškog ali i trgovačkog interesa, bio je u upotrebi već od početka 1. veka, kao i sve lokalne saobraćajnice koje su u svim pravcima polazile i završavale se u niškoj kotlini.

Kasnije su srednjovekovni i moderni putevi građeni uglavnom na istoj trasi, mada ostaci antičkog puta su jako malo sačuvani.[17]

Sve do pedesetih godina 20. veka lokalni putevi u malčanskoj kotlini bili su „krčanici“, prilagođeni pešačkom i karavanskom saobraćaju. Zbog toga su tokom jeseni, zime i proleća bili skoro neupotrebljivi za kolski saobraćaj.[17]

U 21. veku mreža puteva u Malči je najvećim delom asfaltirana. Glavne saobraćajnice koje prolaze na ovom prostoru su:

Seoskim putevima Malča je povezana sa Sićevom, Pasjačem, Jasenovikom, Knez Selom i Gornjom Vrežinom. Takva veza ostvarena je i sa naseljima sa leve strane Nišave Jelašnicom i Niškom Banjom. Drumom se povezuje sa Prosekom i Donjom Vrežinom koja je danas u sastavu Niša.[18]

Vazdušni saobraćaj se odvija preko aerodroma „Konstantin Veliki“, lociranog u severozapadnom delu Niške kotlina na 19,9 km od Malče. [19]

Zdravstvo[uredi | uredi izvor]

Ambulanta "Malča"[uredi | uredi izvor]

Jedina zdravstvena ustanova u Malči je Zdravstvena stanica Malča koja posluje u okviru Doma Zdravlja Niš. Radi dva puta nedeljno, utorkom i četvrtkom od 7:00 do 14:30 časova.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Spomenik zahvalnosti[uredi | uredi izvor]

Osmatrač

Spomenik zahvalnosti ili Osmatrač (umetnički naziv) je rad je akademskog vajara Milovana Krstića.

Podizanjem spomenika na prostoru markantne vidljivosti, iznad zgrade zadružnog doma, i uklesanom porukom odato je priznanje i zahvalnost poginulim u ratovima od 1912—1918. godine, kao i poginulim u NOB-i od 1941—1945. godine. Na spomeniku je uklesana poruke sledećeg sadržaja:

"Pokolenju za pesmu stvorenom,

onima koji su više voleli

da umru stojeći,

nego da žive klečeći.

Neka je večna slava

onima koji su poginuli

da bi drugima ostavili sunca."

Crkva Svete Petke[uredi | uredi izvor]

Crkva Svete Petke

Na mestu današnje crkve u Malči nalazio se hram koji je podignut u XVII veku i koji je bio sazidan na temeljima neke građevine iz antičkog doba.

Za vreme Druge velike seobe Srba nakon što su Austrijanci, u leto 1747. godine, po drugi put zauzeli niško područje, ponovni povratak Turaka 18. oktobra obeležen je i velikim stradanjima hrišćana. Tada najstravičnije stradanje doživeli su Malčani. Narod se sakrio u Crkvi. Turci su se popeli na krov, probili ga i u Crkvu bacali zapaljeno seno. Ko je uspeo da izađe iz Crkve bio je ubijen, a ostali su u Crkvi izgoreli. [20]

Crkva je, te 1747. godine, u potpunosti porušena od Turaka, a današnja je podignuta 1871. godine. Osvetio je niški mitropolit Viktor Čolaković. Renovirana je 1970. godine, kada je dozidan zvonik.

Crkva je živopisana, a u njoj se nalaze interesantne freske od kojih se ističe ona sa predstavama zodijačkih znaka i freska svetog Hristifora. [21] Na zidovima Crkve ispisana su imena palih žrtava za slobodu. [22]

Sport[uredi | uredi izvor]

FK Sloga Malča[uredi | uredi izvor]

Klub je osnovan 1948. godine, u sezoni 2021/22. takmiči se u Drugoj Niškoj ligi.

Strelište Malča[uredi | uredi izvor]

Edukativno, sportski i rekreativni aspekt korišćenja oružja obuhvaćen je na strelištu u Malči, koje je izgrađeno od strane Safari kluba iz Niša. Strelište poseduje ceo spektar oružja: vazdušno oružje, malokalibarske puške i pištolje, lovačke karabine i sačmare, pištolje i revolvere, ali i infrastrukturu za gađanje lukom i strelama i druge sadržaje za sport i sportsku rekreaciju. Na strelištu se organizuju međunarodna takmičenja u IPSC – Praktičnom streljaštvu i TRAPu - Gađanju glinenih golubova.

Značajni ljudi[uredi | uredi izvor]

Doprineli Malči[uredi | uredi izvor]

Rođeni u Malči[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Popis 2011, Starost i pol,” (PDF). str. 470. Pristupljeno 27. 12. 2017. 
  2. ^ „Distanca između centra Niša i Malče”. Pristupljeno 27. 12. 2017. 
  3. ^ Mladen B. Golubović, Malča, Biblioteka „Hronika sela”, Beograd, (1994). pp. 13—14
  4. ^ Mladen B. Golubović, Malča, Biblioteka „Hronika sela”, Beograd, (1994). pp. 23.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ Mladen B. Golubović, Malča, Biblioteka „Hronika sela”, Beograd, (1994). pp. 24—30
  8. ^ a b v „Monthly and annual means, maximum and minimum values of meteorological elements for the period 1961—1990”. Pristupljeno 13. 5. 2009. 
  9. ^ a b v „Observatory: Niš (founded in 1889)”. Pristupljeno 16. 5. 2009. 
  10. ^ Midić, Dalibor (29. 11. 2012). „GEORGIJE POPOVIĆ, MITROPOLIT NIŠKI I BELOCRKVANSKI I EPISKOP TEMIŠVARSKI”. Eparhija niška. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 5. 3. 2015. 
  11. ^ „"Patriota, Glasilo Saveza organizacija rezervnih vojnih starešina Srbije" (PDF). SORVSS. 1. 6. 2016. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 11. 2018. g. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  12. ^ „Oduka o mesnoj samoupravi”. 
  13. ^ Mladen B. Golubović, Malča, Biblioteka „Hronika sela”, Beograd, (1994). pp. 17.
  14. ^ „Odluka o seoskim vodovodima”. 
  15. ^ „Osnovna škola "Jovan Jovanović Zmaj" — Malča”. Arhivirano iz originala 10. 6. 2016. g. Pristupljeno 28. 3. 2016. 
  16. ^ „Podrum Malča”. Pristupljeno 29. 12. 2017. 
  17. ^ a b O. Zirojević, Carigradski drum (1453­-1683), Zbornik Istorijskog muzeja Srbije, knj. 7, Beograd 1970.
  18. ^ Mladen B. Golubović, Malča, Biblioteka „Hronika sela”, Beograd, (1994). pp. 16.
  19. ^ „Udaljenost od aerodroma”. Gugl maps. 27. 12. 2017. 
  20. ^ „Biografija mitropolita Georgija Popovića”. Eparhija niška. 29. 11. 2012. Arhivirano iz originala 29. 11. 2018. g. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  21. ^ „Malčanska parohija”. Eparhija niška. 27. 6. 2014. Arhivirano iz originala 17. 11. 2018. g. Pristupljeno 16. 11. 2018. 
  22. ^ „Patriota, Glasilo Saveza organizacija rezervnih vojnih starešina Srbije” (PDF). SORVSS. 1. 6. 2016. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 11. 2018. g. Pristupljeno 28. 11. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]