Manastir Kurtea de Arđeš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Kurtea de Arđeš
Osnovni podaci
JurisdikcijaRumunska pravoslavna crkva
Osnivanje1512-1517.
OsnivačNjegoje Besarab
MestoKurtea de Arđeš
Država Rumunija

Manastir Kurtea de Arđeš je pravoslavni manastir u Rumuniji, u istoimenom gradu.
Grad Kurtea de Arđeš ima izuzetan kulturni i istorijski značaj. Ovdje je bila prva prijestonica rumunske zemlje i sjedište prve mitropolije u 14. vijeku.

U manastiru je saborna crkva, jedan od najpoznatijih arhitektonskih spomenika Rumunije i na spisku je istorijskih spomenika Rumunije. Tokom vladavine prvog rumunskog kralja, Karola Prvog, manastir je pretvoren u nekropolu kraljevske porodice.

Do 1857. godine manastirska zdanja su bila zadržala prvobitni izgled. U dva požara, koja su izbili 1866. i 1867. godine, izgorjeli su zgrada seminarije, konaci, paraklis i ulazna kula. Obnova crkve je povjerena francuskom arhitekti André Lecomte du Noüy čija se kontroverzna tehnika sastojala u rušenju crkve i njenoj obnovi od temelja. Time su potpuno uništene originalne freske i zamijenjene „novim, hladnim i neprikladnim spomeniku“.[1][2]

Originalni izgled manastira prije obnove 1875. godine

Nakon završetka obnove crkve, 1886. godine, počela je izgradnja administrativnog zdanja na istočnoj strani kompleksa.

U manastiru Kurtea de Arđeš se nalaze i mošti Svete mučenice Filofteje.

2009. godine počela je izgradnja katedrale u koju će biti sahranjene mošti trećeg kralja Rumunije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema legendi, manastir svetog Nikole gradio je majstor Manole na ostacima stare mitropolije između 1512. i 1517. godine, u vrijeme svetoga vladara Njegoja Besaraba i njegove supruge Srpkinje Despine. Sveti Njegoje Besarab je osveštao crkvu, a originalni freskopis završio je Njegoev zet vojvoda Radu V Afumati (Jovan Radul) koji ga je naslijedio na prijestolu. Freske je oslikao zograf Dobromir. Očuvani dijelovi ovih, prvobitnih, fresaka čuvaju se u Nacionalnom umjetničkom muzeju u Bukureštu.

Crkava je obnavljana nekoliko puta, jer su je spalili Turci i opljačkali Mađari. Posljednja obnova bila je u vrijeme vladavine prvog rumunskog kralja Mihaja Prvog, po projektu francuskog arhitekta André Lecomte du Noüy i tada je umanjena istorijska vrijednost spomenika.

Apsida Uspenske crkve manastira Kurtea de Arđeš

Crkva je zidana u vizantijskom stilu u obliku grčkoga upisanoga krsta sa proširenim pronaosom sa 12 monolitnih stubova, koji simvolizuju 12 svetih apostola.

Grobovi vladara Njegoja Besaraba i supruge mu Despine Milice nalaze se ispod podnih kamenih ploča uz južni zid priprate (pronaosa). Despina je bila potomak srpskoga kneza Lazara.

Grobovi kralja Karola Prvog i njegove supruge Elizabete su takođe u južnom dijelu priprate. Iznad grobova prvog kralja i kraljice freskopisani su sveti gospodar Njegoe i gospodarke Milice, sa šestoro djece. Time je osvjedočena snažna rodbinska i istorijska veza rumunskog i srpskog naroda. Crkva svjedoči da je snažna veza nastavljena tokom vremena, jer je na sjevernoj strani priprate sahranjen drugi kraljevski par - Ferdinand Prvi i Marija - roditelji srpske kraljice Marije Karađorđević.

Treći kralj, Karol Drugi, brat srpske kraljice Marije, sahranjen je u kapeli koja je u parku sa desne strane.

Unutrašnjost crkve potiče iz 1886. godine. Cio životopis je rađen na zlatnoj podlozi. Polijeleji i sav mobilijar su izrađeni u pozlaćenoj bronzi. Ikonostas je u pozlaćenoj bronzi, stubovi na ikonostasu su od oniksa, ikone u venecijanskom mozaiku murano, a pod je od mermera iz Karare.

Ova crkva je jedinstvena prije svega u svojoj arhitekturi. Na spoljnim zidovima je rezbarija stara 500 godina, a jedna osobenost su i dva usukana (tordirana) tornja.

Manastir Kurtea de Arđeš, niša iznad ulaza (mozaik iz 1885. godine)

U ovom trenutku hram ima status saborne crkve. Iza ove crkve nalazi se manastirski paraklis u kojem je kivot sa moštima svete mučenice Filofteje. Njegoje Besarab, gospođa Despina i Filofteja su zaštitnici Kurtea de Arđeš već 500 godina.

Legenda[uredi | uredi izvor]

Za ovu crkvu vezuje se legenda koja spaja naša dva naroda – legenda o majstoru Manolu. Legenda kaže da ono što se danju zidalo noću se urušavalo. Jednog dana anđeo se javio majstoru Manolu i saopštio da neće moći da podigne crkvu dok u nju ne uzida suprugu jednog majstora. Majstor Manole je ispričao svojim saradnicima viđenje i svi se slože da ženu koja narednog dana donese ručak uzidaju u građevinu. Došla je žena glavnog majstora Manolea, jer su ostali majstori pogazili riječ i obavijestili svoje žene da se izgovore i nipošto ne dođu. Majstor Manole je ispošovao svoje obećanje. Dok su je živu uziđivali varao ju je da je to samo šala. Zidovi se više nisu urušavali i crkva je dovršena.

Poslije završetka građevine, vojvoda Njegoe, vidjevši koliko je lijepa crkva, pitao je majstore koji su bili na krovu da li mogu da podignu svjetliju i ljepšu crkvu od ove. Odgovorili su mu da mogu i ljepšu i svjetliju. Vladar se razljutio i naredio da se uklone sve skele oko crkve. Majstor Manole i drugi sa njim ostali su na krovu. Pošto je bilo jako visoko za silazak ili skok, napravili su krila od šindre i pokušali da slete. Svi su pali i poginuli. Tamo gdje je majstor Manole pao nastao je izvor - kladenac.

Ova legenda izražava ideju žrtve za tvorevinu. Tako, ništa značajno ne moža da nastane bez žrtve, bilo da je tvorevina materijalna ili duhovna. Ideja žrtve je svojstvena srpskom i rumunskom narodu.

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ O parte din pictură este prezervată în Muzeul de Artă din București.
  2. ^ Direcția Monumentelor Istorice, Biserica Mănăstirii Argeșului, 1968, Editura Meridiane, București.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]