Manastir Mala Remeta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Mala Remeta
Osnovni podaci
JurisdikcijaSPC
EparhijaEparhija sremska
Osnivanje13. vek
OsnivačStefan Dragutin
Upravnikigumanija Fevronija Jovanović
MestoMala Remeta
Država Srbija

Manastir Mala Remeta ili Remetica[1] pripada Eparhiji sremskoj Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi na Fruškoj gori, pored istoimenog sela. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Položaj i prošlost[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na južnom središnjem delu Fruške gore, uz manastirski prnjavor selo Mala Remeta. Ime manastira znači Mala pustinja.[2]

Manastirska crkva je posvećena Bogorodičinom pokrovu. Tradicija osnivanje manastira vezuje za srpskog kralja Dragutina. U protokolu manastira Beočina, navodi se 1844. godine da je manastir Mala Remeta „star 601 godinu”, a što bi moglo da znači — 1243. godine.[2] Kratku istoriju manastira Mala Remeta, napisao je 23. novembra 1738. godine hopovski iguman Irinej Radić,[3] u manastiru Beočinu. Pouzdane podatke pružaju jedino turski dokumenti, u kojima je manastir prvi put zabeležen 1546, ali je vrlo brzo posle toga spaljen.[4] Krajem 17. veka manastir su obnovili izbegli monasi Manastira Rača na Drini. Iz toga vremena potiče i manastirski pečat i od tada[4], pa do 1920. godine manastir se vodi kao metoh Manastira Beočin. Na mestu stare crkve, sagrađena je nova, treća[2] po redu građevina 1739. godine.

Manastirsku crkvu su sazidali (po kontraktu iz 1738) na "gruntu beočinskom" majstori Todor i Nikola, a ktitor je bio Stanko Milinković[1] iz Šuljma[4]. Iz iste godine potiče zaštitna povelja izdata od generala Valisa Manastiru Beočin u kojoj se pominje i štiti Mala Remeta.[1] Jovan Jovanović oberlajtant Petrovaradinske regimente je manastirsku crkvu iznutra reparirao[2], kao i sa severne strane ispod ćelija od kamena, podrum sagradio 1754. godine. Poručnikova udova Ružica je podigla po volji pokojnikovoj još tri monaške ćelije sa malom kuhinjom u sredini. Na čelu manastira je od 1749. godine iguman Atanasije. Prestone ikone za ovu crkvu radio je ikonopisac Janko Halkozović 1759. godine.

Godine 1845. jeromonah i nadziratelj manastira bio je Venimijan Borocki.[5]

U Drugom svetskom ratu stradao je konak kao i manastirska biblioteka.

Danas manastir čine crkva, jednokrilni konak, novi drveni zvonik i kapela.[6]

U manastiru su napisane i čuvaju se dve vredne rukopisne knjige iz XVII veka.[7]

Starešine manastira[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Manastiri: Manastir Mala Remeta Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. avgust 2016), Pristupljeno 18. februar 2013.
  2. ^ a b v g „Srbski narodni list”, Budim 1844. godine
  3. ^ "Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu", Novi Sad 1938.
  4. ^ a b v Eparhija Sremska: Mala Remeta Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jun 2014), Pristupljeno 18. februar 2013.
  5. ^ „Srbski narodni list”, Budim 1845. godine
  6. ^ Dve sestre — celo sestrinstvo („Večernje novosti”, 16. jun 2014)
  7. ^ Pravoslavlje br. 1099—1100: Biblioteka manastira Velika Remeta, Vesna Petrović[mrtva veza], Pristupljeno 18. februar 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]