Manastir Pustinja (prijepoljska)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Pustinja
Osnovni podaci
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
Osnivanje13. vek
OsnivačDragutin
MestoKaroševina
Država Srbija

Manastir Pustinja je srpski srednjovekovni manastir koji pripada Eparhiji mileševskoj Srpske pravoslavne crkve, nalazi nedaleko od Prijepolja.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na prostoru Velike Župe obnovljena su, najverovatnije u 15. ili 16. veku dva manastira: Žitin i Pustinja. Prvi je u dolini reke Gračanice u mestu zvanom Luke. Ktitor i hramovna slava nisu poznati kao ni tačno vreme gradnje niti kada je porušen. Može se pretpostaviti da je posvećen Blagovestima jer se narod, ranije, tog dana okupljao u manastirskim ruševinama. Običaj je obnovljen poslednjih godina. Osnovne podatke o manastiru prvi je saopštio Milan Kašanin, a iscrpnije, u naše vreme, Marko Popović. To je jedini manastir u dolini Lima koji nigde nije pomenut na marginama crkvenih knjiga. Srećna okolnost je što materijal sa njega, po urušenju, zbog nepristupačnosti, nigde nije odnošen te bi, buduća detaljna istraživanja dala odgovore na mnoga pitanja vezana za manastir.

Drugi manastir, u narodu poznat kao Pustinja, nalazi se u klisuri Karoševske ili Pustinjske reke, nekad zvate Svetačica. Pomenut je u turskom popisu Prijepoljskog kadiluka 1572. godine kao manastir sv. Simjona (Simeona stolpnika). Manastiru je sada hramovna slava Sv. Petar i Sv. Pavle. Prilikom obnove manastira izvršena su delimična arheološka istraživanja. U crkvenim knjigama iz prve polovine 20. veka velikožupski parohijani vode se pri hramu Sv. Petra u Pustinji što znači, da do izgradnje crkve u Velikoj Župi, ovaj manastir ima ulogu parohijske crkve.[1].

Iz turskog perioda malo je materijalnih ostataka. Ovo jer je proces islamizacije u prvim vekovima okupacije manje zahvatao seoske sredina, pogotovo one udaljene od frekventnih puteva. Islamizirano stanovništvo kao i pravi Turci – vojnički i upravljački sloj, živeli su po kasabama u šta su se, postepeno, pretvarale ranije karavanske stanice i trgovačka i zanatska naselja. Iz tog vremena datiraju nišani trojice paša u Ratajskoj: Vejsil-paše, Pirin-paše i Rataj-paše. Karakteristične su za ovaj period i kule koje su gradili turski feudalni gospodari po selima. Čuvena je bila Terkmen-zade kula na Kaldrmi, delu današnjeg Kolovrata, kao i Salihbegovića kula na Kovačevcu. Nedostatak pisanih izvora i sistematskih arheoloških istraživanja ne dozvoljavaju da se bliže govori o naseljima i stanovništvu velikožupskog kraja sve do druge polovine 15. veka. Nema potrebe nabrajati šire poznate stvari o pripadnosti ovog prostora pojedinim kulturnim grupama, kroz praistoriju, Autarijatima u predrimskom periodu ili jezgru prednemanjićke Srbije. Ovaj kraj bio u srcu župe Crna Stena koja se pominje kod izgradnje manastira Mileševe. Podelom između Tvrtka i kneza Lazara, posle osvajanja poseda Nikole Altomanovića, velikožupska oblast postaje granična prema posedima, prvo Vuka Brankovića i, kasnije, Despotovine. Tako je nekadašnja granica između srednjevekovnih župa Crna Stena i Ljuboviđa, postala granica između Hercegovine i Despotovine. Ona se očuvala i u turskom periodu kao administrativna granica pokrajina – sandžaka.[2].

Padom Mileševca 1465. godine Turci učvršćuju vlast u ovim krajevima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Petrovdan u prijepoljskom manastiru Pustinja
  2. ^ „Manastir Pustinja”. Arhivirano iz originala 20. 03. 2017. g. Pristupljeno 11. 03. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]