Manat (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Manat (Manutu; na arapskom: مناة; mnt, mnh, mnwt: „sudbina“, „učast“) je drevnosemitsko božestvo i arapska boginja iz predislamskog perioda, jedna od tri glavne boginje u Meki; [1] spominje se Kuranu. [2] Bila je poštovana na celom Arabijskom poluostrvu, a naročito u severnim i centralnim krajevima, i bila je ćerka Alaha i Alat, carica podzemnog carstva i sestra boginje Uza (u Centralnoj Arabiji – kao njena ćerka). Rasprostranjeno je bilo shvatanje o njoj kao boginji sudbine i kazne zbog skladnog zvučanja njenog imena na arapskom "Manik" ( "sudbina").[3] Bila je takođe poštovana kao kraljica zagrobnog života i čuvar mira mrtvih ; u Nabatejskom carstvu je poštovana kao pokrovitelj sahrana. Drevni Grci su ih poistovećivali sa Tihom i Nemezom, pretežno u oblastima sa centrom u Nabateji i Palmiri. Veliki hram posvećen Manat podignut je u Medini kao središtu plemenskih okupljanja. Neki od istraživača smatraju je zaštitnikom Medine. [4]Njenim statuama se klanjalo kao božanstvima koe se se nalazila u kućama vernika.

Reference[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Mifы narodov mira. Manat.