Manojlo I Carigradski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Manojlo I Carigradski (prezimenom Karantin ili Sarantin) je bio carigradski patrijarh od decembra 1216. ili januara 1217. godine do 1222. godine. U to vreme Carigrad je bio pod vlašću Latinskog carstva, pa je sedište patrijarha bilo u Nikeji.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Georgije Akropolit navodi da je Manojlo bio poznat pod nadimkom Filozof[2] Manojlo je bio patrijarh za vreme latinskog carstva nastalog posle pada pada Carigrada 1204. godine. Manojlo je odigrao značajnu ulogu u odnosima između nikejskog cara Teodora i latinskog cara Roberta Kurntnoa. Robert je 1222. godine pokušao sa nikejskim carem sklopiti mir koga bi garantovao brak njegove ćerke Evdokije. Međutim, Manojlo je sprečio sklapanje braka zbog toga što je Teodor već ranije, 1217. godine, sklopio brak sa Robertovom sestrom Marijom. Sklapanje braka sa Evdokijom bi prema mišljenju Manojla bio incest.[3]

Srpska arhiepiskopija[uredi | uredi izvor]

Sveti Sava je tokom Manojlove i vladavine Teodora Laskarisa pošao u Nikeju da izdejstvuje osnivanje arhiepiskopije koja će obuhvatati zemlje pod vlašću kralja Stefana Prvovenčanog. Nikejski Romeji izašli su mu u susret, utoliko lakše što su morali žrtvovati samo interese ohridskog crkvenog središta koje je bilo pod vlašću suparničke Epirske despotovine. Manojlo je Svetog Savu posvetio za arhiepiskopa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ćirković, str. 201.
  2. ^ Akropolites, str. 159–160.
  3. ^ Akropolites, str. 158.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Carigradski patrijarh (u egzilu)
1216/1217-1222