Mara Branković
Mara Branković | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1416. |
Mesto rođenja | Vučitrn, |
Datum smrti | 14. septembar 1487.85/86 god.) ( |
Mesto smrti | Ježevo, današnje selo Dafni u Grčkoj, |
Porodica | |
Supružnik | Murat II |
Roditelji | Đurađ Branković Jerina Branković (po rođenju Irina Kantakuzin) |
Dinastija | Branković |
Mara Branković (oko 1416, Vučitrn — Ježevo, 14. septembar 1487) bila je ćerka srpskog despota Đurđa Brankovića i supruga turskog sultana Murata II.[1][2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Po dolasku njenog oca na presto Srbije, dolazi do pregovora o njenom venčanju za turskog sultana Murata II, a 1435. odlazi u harem u kome ima oko 300 žena. Mara je druga srpska princeza koja je bila udata za nekog turskog sultana. Prva je bila princeza Olivera Lazarević kći kneza Lazara i kneginje Milice, supruga sultana Bajazita I 1390—1402. Pokušavala je da spreči oslepljenje zarobljene braće Stefana i Grgura. U Turskoj boravi sve do smrti Murata II 1451. godine.
Po povratku u Srbiju od sultana Mehmeda II dobija oblast oko Dubočice i Leskovca za svoje izdržavanje. Posle smrti oca 1456. predstavlja važan i najrealniji politički faktor u Srbiji. Ipak zbog sukoba sa prougarski raspoloženim bratom despotom Lazarom beži kod sultana Mehmeda II kod koga ima zavidan uticaj.
Odmah nakon dolaska uspela je da dobije imanje u nekadašnjem Ježevu (danas selo Dafni u Grčkoj) u blizini Sera i tu je provodila svoje dane. Bio je to njen izbor budući da se ova zemlja nalazila na putu iz Srbije u Svetu goru, a tu su bila i imanja svetogorskih manastira. To je bilo mesto gde su svraćali pobožni putnici na svom putovanju do Svete gore, a Mara im je pomagala i pružala odmorište. Osim njih pomagala je brata Grgura, ujaka Tomu Kantakuzina, despoticu Jelenu (udovicu brata Lazara), a u Ježevu je utočište našla i bosanska kraljica Mara-Jelena (ćerka despota Lazara). Ova umna žena je imala utehe i utočište za svakoga, pa čak i za despoticu Jelenu. Koliki je njen uticaj bio vidi se iz toga što je njena želja bila presudna prilikom izbora nekolicine Carigradskih patrijarha. Umrla je u Ježevu kod Sera 1487. godine i sahranjena je u obližnjem manastiru Kosinici. Osim što se pojavljuje kao junakinja nekoliko istorijskih romana i studija, Mara Branković se pojavljuje i kao lik u turskoj istorijskoj seriji o Mehmedu Osvajaču pod naslovom Mehmed Bir Cihan Fatihi koja je emitovana 2018. godine.
Mara je nosila mošti Jovana Rilskog iz Velikog Trnova u manastir Rila 1469. godine. [3]
Publicistika[uredi | uredi izvor]
O njenom životu napisano je nekoliko istorijskih romana i popularnih studija:
- Nadežda D. Pavlović: „Carica Mara“, Vuk Karadžić, Beograd 1982. godine, 269 strana.
- Dušan Baranin: „Carica Mara“, Srpska književna zadruga, Beograd 1986. godine, 145 strana. (kasnije još nekoliko izdanja)
- Vojislava Latković: „Mara Branković: carica u vrtlogu istorije“, Besmark, Beoknjiga, Beograd, 222 strane. 2007. ISBN 978-86-7694-139-1. (kasnije još nekoliko izdanja)
- Nikola Giljen: „Dve srpske sultanije - Olivera Lazarević (1373-1444) i Mara Branković (1418-1487): Dve biografije kao prilog istoriji srpsko-osmanskih odnosa 1389-1487“, Dereta, Beograd, 2016.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Mladen | ||||||||||||||||
8. Branko Mladenović | ||||||||||||||||
4. Vuk Branković | ||||||||||||||||
2. Đurađ Branković | ||||||||||||||||
20. Pribac Hrebeljanović | ||||||||||||||||
10. Lazar Hrebeljanović | ||||||||||||||||
5. Mara Lazarević Branković | ||||||||||||||||
22. Vratko Nemanjić | ||||||||||||||||
11. Milica Hrebeljanović | ||||||||||||||||
1. Mara Branković | ||||||||||||||||
24. Jovan VI Kantakuzin | ||||||||||||||||
12. Matija Kantakuzin | ||||||||||||||||
25. Irina Asen | ||||||||||||||||
6. Dimitrije I Kantakuzin | ||||||||||||||||
26. Andronik II Paleolog | ||||||||||||||||
13. Irina Paleolog | ||||||||||||||||
27. Irina od Monferata | ||||||||||||||||
3. Irina Kantakuzin | ||||||||||||||||
7. Euphrosyne Palaiologina | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Spremić, Momčilo (1994). Despot Đurađ Branković i njegovo doba. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Ćirković, Sima (1995). Srbi u srednjem veku. Beograd: Idea.
- Ćirković, Sima (2004). Srbi među evropskim narodima. Beograd: Equilibrium.
- Popović, Mihailo St. (2014). Mara Branković: Žena između hrišćanskog i islamskog kulturnog kruga u 15. veku. Novi Sad: Akademska knjiga.
- Ćuk, Ruža (1977). „Povelja carice Mare manastirima Hilandaru i Sv. Pavlu”. Istorijski časopis. 24: 103—116.
- Ćuk, Ruža (1977). „O hronologiji pisama carice Mare upućenih Dubrovniku”. Istorijski časopis. 24: 285—288.
- Ćuk, Ruža (1979). „Carica Mara”. Istorijski časopis. 25-26 (1978-1979): 53—97.
- Fotić, Aleksandar (2000). „Despina Mara Branković and Chilandar: Between the Desired and the Possible”. Osam vekova Hilandara: Istorija, duhovni život, književnost, umetnost i arhitektura. Beograd: SANU. str. 93—100.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Istorijska biblioteka: Mara Branković
- Srpska princeza u turskom carstvu („Večernje novosti“, 21. jun 2015)