Marindol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marindol

Marindol (sloven. Marindol) selo u opštini Črnomelj u Republici Sloveniji.

Selo je značajno kao jedno od 5 sela Bele Krajine i cele Slovenije, naseljenih Srbima tokom nekoliko proteklih vekova.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Marindo je početkom 20. veka bilo najzapadnije srpsko naselje, u Kranjskoj. Teritorija mesta doticala je levu obalu Kupe, gde se najviše približila stara saobraćajnica "Luizinska cesta". Marindol su u užem smislu 1912. godine činili: Šobatovci ili Šobatovo selo (sa 169 duša), zatim Milić selo (sa 113 duša) i Paunović selo (sa 48 duša). Tada je zabeleženo ukupno 330 stanovnika. Parohiji su pripadale i neke porodice sa strane, kao dve kuće Čavića na brdu Hlapniku i dve kuće Barjakovića u zaseoku Vukobratima.[1]

Marindol je bio srpsko etničko i pravoslavno "ostrvo" u okruženju katoličkom. Stanovnici su po početka 20. veka jedini od kranjskih Srba sačuvali svoj stari ekavski govor, odelo, običaje i pravoslavnu veru. Stanovništvo marindolsko je bilo vrlo siromašno i neuko, kada je reč o trgovini. Međutim, kako je to selo bilo dugo prepušteno samo sebi, pa se polovina stanovnika iselila u Ameriku.

Tu je 1903. godine bilo 480 pravoslavnih duša, a zajedno sa susednim srpskim mesto Bojanci, čini parohiju III razreda. Ta pravoslavna parohija se nalazi u "inovernom okruženju". U delu mesta zvanom "Milić selo" je tada srpska pravoslavna crkva posvećena Sv. apostolima Petru i Pavlu, sa parohijskim domom. Parohiju su 1912. godine opsluživali kaluđeri iz manastira Sv. Vasilija u Gomirju. Crkva je građena 1858. godine sredstvima države i priložnika. Zbog loše gradnje ali i potresa, hram je brzo propao; ispucali zidovi, srušen zvonik, a zvona već deceniju postavljena na stubovima. Zbog trošnog stanja inžinjeri su preporučili krajem 1902. godine da se hram sruši. Za gradnju nove crkve potrebno je bilo najmanje 20.000 k, a ikonostas i zvona mogu još poslužiti. Kako je ta crkvena opština imala mali početni kapital od 3.661 k, bila je prinuđena da traži pomoć od srpstva. Ali bilo im je dozvoljena akcija samo godinu dana i to po Hrvatskoj i Slavoniji. Uputili su javni proglas aprila 1903. godine: predsednik crkvene opštine administrator, pop Gedeon Mamula, perovođa učitelj Đoko Stanojević i tutori Nikola Jakovac i Jovan Bunjevac.[2]

U delu mesta zvanom "Šobatovo selo" radila je (1912) državna osnovna škola sa srpskim nastavnim jezikom.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po poslednjem popisu iz 2002. godine selo Marindol imalo je 87 stanovnika.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. januar 1912. godine
  2. ^ "Srpski sion", Karlovci 1903. godine

Vidi još[uredi | uredi izvor]