Markušica

Koordinate: 45° 22′ 27″ S; 18° 42′ 20″ I / 45.37408270841784° S; 18.70557356176741° I / 45.37408270841784; 18.70557356176741
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Markušica
Hram Srpske pravoslavne crkve u Markušici
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaVukovarsko-sremska
OpštinaMarkušica
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.009
Geografske karakteristike
Koordinate45° 22′ 27″ S; 18° 42′ 20″ I / 45.37408270841784° S; 18.70557356176741° I / 45.37408270841784; 18.70557356176741
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina88 m
Markušica na karti Hrvatske
Markušica
Markušica
Markušica na karti Hrvatske
Markušica na karti Vukovarsko-srijemske županije
Markušica
Markušica
Markušica na karti Vukovarsko-srijemske županije
Ostali podaci
Poštanski broj32213 Markušica
Pozivni broj+385 32
Veb-sajtwww.markusica.hr

Markušica je naseljeno mesto i sedište istoimene opštine u Vukovarsko-sremskoj županiji, Republika Hrvatska.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se uz reku Vuku.

Naseljena mesta[uredi | uredi izvor]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Markušica je 1885. godine bila u sastavu Daljskog izbornog sreza, sa 841 dušom.[1]

Crkva[uredi | uredi izvor]

Crkva Silaska Svetoga Duha u Markušici podignuta je 1810. godine, a obnovljena 1989. godine. Ikonostas je slikao Jovan Isailović Stariji 17751777. godine. U Drugom svetskom ratu crkva je preuređena u rimokatoličku. U akciji hrvatske vojske 1991. i 1992. godine crkva je znatno oštećena i pogođena granatima.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

OŠ „Ilija Petković Leki“[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola u Markušici je osnovana 1809. godine, a počela je s radom 1810. godine. Pri osnivanju škola je imala jedno odeljenje s četiri razreda i šezdesetak učenika, a zvala se „Pučka škola“. Kao prvi učitelj škole spominje se učitelj Nešić. Godine 1844. mesni učitelj Mladen Bošnjaković je uplatio 15 f. kao prilog za Školski fond.[2]

Posle Drugog svetskog rata, 1945. godine, škola je počela s radom, a nastava se izvodila u zgradi bivšeg doma SPD „Obilić“ i u zgradi koja je bila vlasništvo porodice Vitman, u centru sela.

1958. godine škola u Markušici postaje osmogodišnja, centralna škola sa područnim odeljenjima Antin, Gaboš i Karadžićevo. Kasnije, 1959. godine Antin, Gaboš, Tordinci. 1963. godine škola dobija naziv OŠ „Georgije Jakšić“ Markušica. 1986. godine sagrađena je i otvorena nova školska zgrada, u ulici Save Popovića 15 s prednosti što se nalazi na velikom prostoru, udaljenom od naselja i gustog saobraćaja. U sastavu škole su bila područna odeljenja Antin i Gaboš.

Devedesetih godina škola je pretrpela velika oštećenja. Danas škola u Markušici radi kao centralna osnovna škola sa područnim odeljenjima u Gabošu i Ostrovu i zove se OŠ „Markušica“. Osnovna škola „Markušica“ broji dvestotinjak učenika iz Markušice i okolnih naselja: Podrinja, Gaboša, Ostrova, Karadžićeva, Mlake i Ade. Ova sela su uglavnom povezana cestom koja spaja dva grada, Osijek i Vinkovce, pa učenici bez većih poteškoća dolaze u školu. U školi radi veliki broj učitelja s visokom stručnom spremom koji se trude kroz redovnu, dodatnu i dopunsku nastavu i slobodne aktivnosti svojim učenicima preneti znanja, veštine i osposobiti ih za buduće školovanje.

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi izvor]

  • Spomenik palim borcima iz NOB-a
  • Na mesnom groblju spomenik ruskoj ženi-pilotu Evgeniju Černjiševoj

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Markušica je imalo 1.371 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
1.260 91,90%
Hrvati
  
60 4,37%
Jugosloveni
  
19 1,38%
Mađari
  
10 0,72%
Muslimani
  
4 0,29%
Slovenci
  
2 0,14%
Crnogorci
  
2 0,14%
Slovaci
  
1 0,07%
neopredeljeni
  
9 0,65%
nepoznato
  
4 0,29%
ukupno: 1.371

Popis 2011.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, opština Markušica je imala 2555 stanovnika, od čega u samoj Markušici 1009.[3]

Popis 2011.‍
Srbi
  
2.302 90,10%
Hrvati
  
209 8,18%
ostali
  
44 1,72%
ukupno: 2.555

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
  2. ^ "Peštansko-budimski skoroteča", Budim 1844. godine
  3. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 7. 3. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.