Mart
mart | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Mart je treći mesec u godini i ima 31 dan. Početak proleća se obeležava 20. dana, koji se naziva ravnodnevicom, jer su tada obdanica i noć jednaki, ravni. Početak meseca po julijanskom kalendaru počinje 14-tog dana gregorijanskog kalendara. Po Crkvenom računanju ciklusa vremena je sedmi mesec.
Personifikacija meseca je Baba Marta. Zbog promenljivog vremena, u kome se u jednom danu mogu izređati godišnja doba[1], mesec može biti nazvan "varljivi mart".
Poreklo reči ili etimologija
[uredi | uredi izvor]Mart je dobio ime po rimskom božanstvu rata - Marsu (Martius), prvi mesec najranijeg rimskog kalendara. Ime je dobio po Marsu, rimskom bogu rata i pretku rimskog naroda preko njegovih sinova Romula i Rema. Njegov mesec Martius je bio početak sezone ratovanja,[2] a festivali koji su se održavali u njegovu čast tokom meseca su bili po uzoru na one u oktobru, kada se sezona ovih aktivnosti približila kraju.[3] Martius je ostao prvi mesec rimske kalendarske godine možda sve do 153. p. n. e.,[4] i nekoliko verskih obreda u prvoj polovini meseca su prvobitno bile proslave nove godine.[5] Čak i u kasnoj antici, rimski mozaici koji su prikazivali mesece ponekad su i dalje postavljali prvo mart.[6]
Mart se kod Srba, kao i kod nekih slovenskih naroda naziva još i BLAGOVEŠTENjSKI MESEC, MARTA, SUHI, BREZEN i LETNIK, a u starosrpskom i DERIKOŽA; bio je poznat i kao "Vetreni".[7] Preko crkve su u srpski narod ušli latinski nazivi za mesece, a njihovi glasovni likovi pokazuju da su prošli kroz grčko posredstvo.[8] Hrvati ga nazivaju OŽUJAK, Bugari i ČITEM, Slovenci i SUŠEC slično staroslovenskom i srpskom SUHI, Česi i Srbi BREZEN, slično Ukrajincima BEREZEN. Belorusi ga zovu SAKAVІK, a starorusi PROTALjNjIK.
Dan 1. mart je u Rusiji započinjao brojnu godinu do kraja 15. veka. Velika Britanija i njene kolonije nastavili su da koriste 25. mart do 1752. godine, kada su konačno usvojili gregorijanski kalendar (fiskalna godina u UK nastavlja da počinje 6. aprila, u početku identično 25. martu u bivšem julijanskom kalendaru). Mnoge druge kulture, na primer u Iranu ili Etiopiji, još uvek slave početak Nove godine u martu.[9]
Stare rimske slave koje se slave u martu uključuju Agonium Martiale, koji se slavi 1. marta, 14. marta i 17. marta, Matronalija, koja se slavi 1. marta, Junonalija, koja se slavi 7. marta, Ekvirija, koja se slavi 14. marta, Mamuralija, koja se slavi 14. marta ili 15. marta, Hilarija 15. marta i zatim do 22–28. marta, Argej, praznuje se 16–17. marta, Liberalija i Bahanalija, slavi se 17. marta, Kvinkvatrija, proslavlja se 19–23. marta, i Tubilustrium, praznuje se 23. marta. Ovi datumi ne odgovaraju savremenom gregorijanskom kalendaru.
Druga imena
[uredi | uredi izvor]Na finskom, mesec se zove maaliskuu, za koji se veruje da potiče od maallinen kuu. Ovo poslednje znači zemljani mesec i može se odnositi na prvu pojavu „zemlje“ ispod zimskog snega.[10] Na ukrajinskom se mesec zove berezenь/berezenʹ, što znači breza, a na češkom březen. Istorijski nazivi za mart uključuju saksonski Lentmonat, nazvan po martovskoj ravnodnevici i postepenom produžavanju dana, i eventualni imenjak Velikog posta. Sasi su mart takođe zvali Rhed-monat ili Hreth-monath (dolazi od njihove boginje Redam/Ret), a Angli su ga zvali Hyld-monath.
Na slovenačkom je tradicionalni naziv sušec, što znači mesec kada se zemlja dovoljno osuši da je moguće obrađivati je. To ime je prvi put upisano 1466. godine u škofjeloški rukopis. Korišćeni su i drugi nazivi, na primer brezen i breznik, „mesec breza“.[11] Turska reč Mart je data po imenu boga Marsa.
Martovski simboli
[uredi | uredi izvor]- Martovsko rodno kamenje je akvamarin i krvni kamen. Ovo kamenje simbolizuje hrabrost.
- Martovski rodni cvet je narcis.[21]
- Znaci zodijaka za mesec mart su Ribe do približno 20. marta i Ovan od približno 21. marta nadalje.[22]
Verski kalendari
[uredi | uredi izvor]Hrišćanski praznici
[uredi | uredi izvor]- Veliki praznici ili crveno slovo
- Srbljak
- Žitije Svetih za Mart
Islamski praznici
[uredi | uredi izvor]Jevrejski praznici
[uredi | uredi izvor]Istorijski događaji
[uredi | uredi izvor]- 1941. godine vojnim udarom u Beogradu oborena Vlada Kraljevine Jugoslavije koja je potpisala pristupanje zemlje fašističkim silama.
- 1948. godine otpočeo sukob Jugoslavije i Sovjetskog Saveza.
- 1953. godine umro Josif Visaraonovič Džugašvili Staljin, lider Sovjetskog Saveza.
- 1981. godine na Kosovu izbili veliki protesti Albanaca koji su ugušeni silom.
- 1989. godine usvojeni amandmani na Ustav Srbije koji su pokrajinama oduzeli elemente državnosti.
- 1991. godine u Beogradu brutalnom silom razbijene prve opozicione demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića.
- 1999. godine otpočelo NATO bombardovanje SR Jugoslavije.
- 2003. godine ubijen premijer Srbije Zoran Đinđić.
- 2004. godine na Kosovu se dogodio veliki pogrom nad Srbima.
- 2006. godine u Hagu umro bivši jugoslovenski i srpski predsednik Slobodan Milošević.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Vreme", 30. mart 1938, str. 5. digitalna.nb.rs
- ^ Mary Beard, John North, and Simon Price (1998). Religions of Rome. Cambridge University Press. str. 47—48 , 53. .
- ^ Michael Lipka, (2009). Roman Gods: A Conceptual Approach. Brill. str. 37.. The views of Georg Wissowa on the festivals of Mars framing the military campaigning season are summarized by C. Bennett Pascal, "October Horse," Harvard Studies in Classical Philology 85 (1981), p. 264, with bibliography.
- ^ H.H. Scullard (1981). Festivals and Ceremonies of the Roman Republic. Cornell University Press. str. 84.,; Gary Forsythe, Time in Roman Religion: One Thousand Years of Religious History (Routledge, 2012), p. 14 (on the uncertainty of when the change occurred).
- ^ Scullard, Festivals and Ceremonies of the Roman Republic, p. 85ff.
- ^ Aïcha Ben Abed, Tunisian Mosaics: Treasures from Roman Africa (Getty Publications, 2006), p. 113.
- ^ "Orao", 1890. digitalna.nb.rs
- ^ Končarević, Ksenija (2022). Pravoslavlje, br. 1321. od 1. aprila, Sveslavenska leksema u savremenom srpskom jeziku. Beograd: SPC. str. 39.
- ^ „Nowruz is a celebration of springtime—and a brand new year”. History (na jeziku: engleski). 2022-03-15. Pristupljeno 2022-06-29.
- ^ „The Meaning of the Finnish Months”. 4. 3. 2020.
- ^ „Koledar prireditev v letu 2007 in druge informacije občine Dobrova–Polhov Gradec” [The Calendar of Events and Other Information of the Municipality of Dobrova–Polhov Gradec] (PDF) (na jeziku: slovenački). Municipality of Dobrova-Polhov Gradec. 2006. Arhivirano iz originala (PDF) 2013-11-02. g.
- ^ Anonymous (1887). „Homer the botanist”. Macmillan's Magazine. 56: 428—436. Pristupljeno 3. 11. 2014.
- ^ Graves, Robert (1949). The Common Asphodel (1970 izd.). New York: Haskell. str. 327—330. Pristupljeno 20. 11. 2014.
- ^ Arber, Agnes (1912). Herbals, Their Origin and Evolution: A Chapter in the History of Botany 1470-1670. Cambridge University Press 1912. Pristupljeno 2. 11. 2014.
- ^ Manutchehr-Danai, Mohsen (2013-03-09). Dictionary of Gems and Gemology (na jeziku: engleski). Springer Science & Business Media. str. 24. ISBN 978-3-662-04288-5.
- ^ Perkins, Dexter; Henke, Kevin R.; Simon, Adam C.; Yarbrough, Lance D. (2019-07-24). Earth Materials: Components of a Diverse Planet (na jeziku: engleski). CRC Press. str. 82. ISBN 978-0-429-59119-8.
- ^ Jones, Cindy (2005). Geology (na jeziku: engleski). Lotus Press. str. 16—17. ISBN 978-81-89093-35-8.
- ^ Grande, Lance; Augustyn, Allison (2009-11-15). Gems and Gemstones: Timeless Natural Beauty of the Mineral World (na jeziku: engleski). University of Chicago Press. str. 125. ISBN 978-0-226-30511-0.
- ^ Albertus Magnus, De Mineralibus, II.5. in: id., Opera omnia, ed. Borgnet (Paris, 1890), vol. 5, Mineralia: pp. 1–116; on p. 36. Cf. Peter J. Barta (2016). The Seal-ring of Proportion and the magic rings. str. 50.,f.
- ^ Damigeron, De lapidibus (Abel), ch. II, p. 165, lines 1-19; Damigeron (Pitra), ch. XIX, vol. iii, p. 325-326. Cf. Peter J. Barta, The Seal-ring of Proportion and the magic rings (2016), pp. 48-49.
- ^ „March Birth Flower : Flower Meaning”. Arhivirano iz originala 24. 05. 2018. g. Pristupljeno 01. 05. 2023.
- ^ „Astrology Calendar”, yourzodiacsign. Signs in UT/GMT for 1950–2030.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Logos, Aleksandar A. (2017). Putovanje misli : uvod u potragu za istinom. Beograd.
- Dershowitz, Nachum; Reingold, Edward M. (1997). Calendrical Calculations. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-56474-8. Arhivirano iz originala 17. 10. 2002. g. Pristupljeno 07. 07. 2017. with Online Calculator
- Dershowitz, Nachum; Reingold, Edward M. (2008). Calendrical Calculations. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521885409.
- Birashk, Ahmad (1993). A comparative Calendar of the Iranian, Muslim Lunar, and Christian Eras for Three Thousand Years. Mazda Publishers. ISBN 978-0-939214-95-2.
- Richards, EG (1998). Mapping Time, the calendar and its history. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850413-9.
- Doggett, LE (1992). „Calendars”. Ur.: Seidelmann, P. Kenneth. Explanatory Supplement to the Astronomical Almanac. University Science Books. ISBN 978-0-935702-68-2. Arhivirano iz originala 1. 4. 2004. g.
- Aveni, Anthony F. (2000). Empires of Time: Calendars, Clocks, and Cultures (reprint of 1990 original izd.). London: Tauris Parke. ISBN 978-1-86064-602-7. OCLC 45144264.
- „calendar”, American Heritage Dictionary (5th izd.), 2017
- Björnsson, Árni (1995) [1977]. High Days and Holidays in Iceland. Reykjavík: Mál og menning. ISBN 978-9979-3-0802-7. OCLC 186511596.
- Rose, Lynn E. (1999). Sun, Moon, and Sothis. Kronos Press. ISBN 978-0-917994-15-9.
- Schuh, Dieter (1973). Untersuchungen zur Geschichte der Tibetischen Kalenderrechnung. Wiesbaden: Franz Steiner Verlag. OCLC 1150484.
- Spier, Arthur (1986). The Comprehensive Hebrew Calendar. Feldheim Publishers. ISBN 978-0-87306-398-2.
- Zerubavel, Eviatar (1985). The Seven Day Circle: The History and Meaning of the Week. University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-98165-9.
- Fraser, Julius Thomas (1987). Time, the Familiar Stranger (illustrated izd.). Amherst: University of Massachusetts Press. ISBN 978-0-87023-576-4. OCLC 15790499.
- Whitrow, Gerald James (2003). What is Time?. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-860781-6. OCLC 265440481.
- C.K, Raju (2003). The Eleven Pictures of Time. SAGE Publications Pvt. Ltd. ISBN 978-0-7619-9624-8.
- C.K, Raju (1994). Time: Towards a Consistent Theory. Springer. ISBN 978-0-7923-3103-2.
- al-Biruni (1879). The Chronology of Ancient Nations, Chapter VII. C. Edward Sachau. London.
- Belenkiy, Ari (2002). „A Unique Feature of the Jewish Calendar – Dehiyot”. Culture and Cosmos. 6: 3—22.
- Jonathan Ben-Dov (2008). Head of All Years: Astronomy and Calendars at Qumran in their Ancient Context. Leiden: Brill.
- Blackburn, Bonnie; Leofranc Holford-Strevens (2000). The Oxford Companion to the Year: An Exploration of Calendar Customs and Time-reckoning. USA: Oxford University Press.
- Burnaby, Sherrard Beaumont (1901). Elements of the Jewish and Muhammadan Calendars. London: George Bell and Sons.
- Bushwick, Nathan (1989). Understanding the Jewish Calendar. New York/Jerusalem: Moznaim. ISBN 978-0-940118-17-1.
- Feldman, William Moses (1978). Rabbinical Mathematics and Astronomy (3rd izd.). New York: Sepher-Hermon Press.
- Poznanski, Samuel (1910). „Calendar (Jewish), Encyclopædia of Religion and Ethics”. 3. Edinburgh: T. & T. Clark: 117—124.
- Reingold, Edward M.; Dershowitz, Nachum (2001). Calendrical Calculations: The Millennium Edition (2 izd.). Cambridge University Press. str. 723–730. ISBN 978-0-521-77752-0.
- Resnikoff, Louis A. (1943). Jewish Calendar Calculations. Scripta Mathematica. 9. str. 191—195,274—277.
- Schwartz, Eduard (1905). Christliche und jüdische Ostertafeln (Abhandlungen der königlichen Gesellschaft der Wissenschaften zu Göttingen. Philologisch-Historische Klasse. Neue Folge, Band viii). Berlin.
- Spier, Arthur (1986). The Comprehensive Hebrew Calendar: Twentieth to the Twenty-Second Century 5660–5860/1900–2100. Jerusalem/New York: Feldheim Publishers.
- Stern, Sacha (2001). Calendar and Community: A History of the Jewish Calendar 2nd Century BCE to 10th Century CE. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-827034-8.