Masaža srca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Masaža srca
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-9-CM93.90 96.7
MeSHD016887

Masaža srca jedan je od postupak kardiopulmonalne reanimacije kojim se uspostavlja i održava krvotok nakon akutnog srčanog zastoja. Srčani zastoj najčešće nastaje kod muškaraca starijih od 50 godina u 3/4 slučajeva, istovetno kao i tokom dana (između 8 i 18 časova) u 3/4 slučajeva. Svaka kompresija srca tokom masaže oponaša otkucaj srca i zato ako se prevremeno stane sa masažom - staće i protok krvi u mozak, i za 4-5 minuta nastati moždana smrt.

Sa primenom masaža srca, na osnovu osnovnih načela kardiopulmonalne reanimacije, treba započeti odmah nakon oslobađanja disajnih puteva i veštačkog disanja. Kako kod osoba sa zastojem srčanog rada često dolazi i do zastoja disanja, uz masažu srca, u načelu, treba uvek primeniti i veštačko disanje „usta na usta” (direktnom insuflacijom ili uz pomoć tubusa), jer predstavlja brzu metodu koju može da sprovede, istovremeno, isti spasilac.[1][2]

Trajanje masaže srca je različito (i najčešće traje do 15 minuta) ali ponekad masažu treba produži od pola do jednog časa, tj sve dok srce ne počne spontano da kuca. Kako bi se utvrdilo da li je uspostavljena cirkulacija, što se vrši opipavanjem pulsa, auskultacijom stetoskopom ili EKG-om (kod treperenja komora), masažu je potrebno na momente prekinuti.

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Oboljenja srčanosudovnog sistema spadaju među najčešći uzrok smrti u Evropi sa oko 40% svih smrtnih slučajeva kod osoba mlađih od 75 godina života (što prevedeno u brojke iznosi 700.000 stanovnika Evrope godišnje).

Jedna trećina svih osoba kod kojih se razvije zastoj srca zbog srčanog udara umre pre dolaska u bolnicu, zbog komorskih ili pretkomorskih fibrilacija.

Mogući uzroci privremenog prestanka rada srca[uredi | uredi izvor]

Privremeni prestanka rada srca (cardiacarest), može nastati usled:

  • Prethodna srčana oboljenja (u 82,4% slučajeva zbog aritmije, srčanog udara i srčane slabosti) u kojima nastaje srčani zastoj kao posledica vago-vagalnog refleksa asistolije (akutne dilatacije srčanih komora) ili usled komorske fibrilacije izazvane hiperadrenalinemijom
  • Direktnim ili indirektnim razaranjem kardiovaskularnog centra (trovanja, povrede, krvarenja, udar groma ili struje, smrzavanje, ugušenje, utapanje itd).
  • Druga nesrčana oboljenja (pluća, bubrega, ginekološka krvarenja, maligne bolesti, epilepsija, šećerna bolest, moždani udar).

Nova etiološka podela zastoja srca

Pet H Pet T
Hipoksija Tromboza-srčanih arterija
Hipovolemija Tromboza-plućna
Hipotenzija Tenzioni pnumotoraks
H jon-acidoza Tamponada srca
Hiper/hipokalijemija Trovanje lekovima

Klinički znaci privremenog prestanka rada srca[uredi | uredi izvor]

Privremenog prestanka rada srca karakteriše se pojavom sledećih kliničkih pojava:

  • Bolesnik je iznenada postao bled i lividan u licu
  • Nad velikim arterijama n pipa puls
  • Pupile očiju su široke i ukočene
  • Disajni pokreti su nepravilni, a ubrzo sasvim odsutni.

Značaj globalnog poznavanja masaže srca[uredi | uredi izvor]

Koliki je značaj da što veći broj stanovnika savlada obuku iz masaže srca, najbolje ilustruje činjenica da akutni zastoj srca kod kuće nastaje u 2/3 slučajeva, i da svega 20% „laika” izvodi osnovno oživljavanje srca pre dolaska medicinske ekipe.

Sva istraživanja pokazuju da direktno osnovno oživljavanje srca uz pomoć „laika” može da spasi veći broj života nego komplikovane, skupe naprave u savremenim vozilima hitne pomoći i na urgentnim i intenzivnim bolničkim odelenjima. Svaki laik bi morao poznavati osnovne postupke oživljavanja srca, koji su u suštini mnogo jednostavniji od npr. rada na računaru ili vožnje automobila.

Principi[uredi | uredi izvor]

Utvrđivanje preduslova

Pre početka sprovođenja masaže srca, reanimator mora da proveri da li bolesnik ima bilo kakvu srčanu radnju i da li odgovara na draži (pozvati osobu po imenu, potapšati ga po ramenu).

Ukoliko se radilo o saobraćajnoj ili drugoj nesreći, brzom inspekcijom treba utvrditi postojanje eventualnih povreda, krvarenja i njihovu lokacijiu.

Neprekidnost

Masažu srca ne treba prekidati duže od 5 sekundi, a kako je njeno izvođenje u dužem vremenu jako naporno, savetuje se, ukoliko je prisutno više osoba, da se one smenjuju na svaka dva minuta, radi postizanja adekvatne snage i frekvence masaže srca.

Kvalitet

Kvalitetna i uspešna masaža srca mora biti brza (frekvencija oko 100 min) i dovoljno jaka (kompresija bar 1/3 grudnog koša) u prednje-zadnjem pravcu. Između dva pritisaka grudnog koša mora se omogućiti njegova potpuna reekspanzija u cilju adekvatnog punjenja srca.

Nove preporuke za; odnos pokreta masaže srca i veštačkog disanja (ako se istovremeno izvode) kada to radi samo jedna osoba, 30:2 (umesto 5:1, kako se savetovalo pre 2000. godine), a ukoliko reanimaciju sprovode dve osobe taj odnos je 15:2.

Položaj bolesnika

Pre početka masaže srca, neophodno je pravilno pozicionirati glavu i bradu bolesnika jer zapadanje jezika može onemogućiti adekvatnu ventilaciju. U tu svrhu savetuje se da se glava zabaci unazad, a brada podigne uvis. Ovaj položaj može se izvesti i kod povređenih pacijenata.

Vrste masaže srca[uredi | uredi izvor]

Masaža srca, prema načinu izvođenja, može biti spoljna (ako se izvodi na zatvorenom grudnom košu) i otvorena (ako se izvodi na „otvorenom” srcu).[4]

Spoljna, indirektna masaža srca[uredi | uredi izvor]

Spoljana, masaža srca izvodi se rukama na prednjem zidu grudnog koša i prema načinu izvođenja može biti; kompresivna indirektna masaža, kružna masaža srca i udarna masaža srca.

Kompresivna indirektna masaža srca, vrlo je efikasna i ima prednost u odnosu na druge vrste posrednih masaža

Kompresivna indirektna masaža srca

Spoljna, kompresivna indirektna masaža srca izvodi se pritiskom dlana na prednji zid grudnog koša, u predelu grudne kosti (sternuma). Pri tome grudnu kost treba potiskivati naglim pokretima, najmanje 3-5 santimetara, prema kičmi u ritmu od 80 do 100 puta u minuti.

Ovim radnjama postiže se kompresija srca, između grudne kosti i kičme, u toku koje se krv iz srčanih komora istiskuje u velike krvne sudove. Pri popuštanju pritisaka na srce u njegovim šupljinama stvara se negativan pritisak, koji „usisava” krv u komore. Tako se u, pravilnom ritmu, ostvaruje udarni obim čija vrednost je 30 do 40%, od normalog, i uspostavlja narušenu cirkulaciju i krvni pritisak veći od 10,7 kPa (80-90 mm/Hg), što je dovoljno da uspostavlj cirkulaciju krvi dovoljnu za perfuziju u tkivima i oksigenaciju mozga.

Bolesnik tokom masaže mora ležati na leđima, na tvrdoj podlozi.

Kod mlađih ljudi, zbog veće elastičnosti grudnog koša, potrebna je manja snaga, a kod novorođenčadi i odojčadi masaža se može izvoditi jednom rukom (palcem koji se postavlja na grudnu kost, a prsti sa suprotne strane na leđa).

Kružna masaža srca

Ova vrsta masaže srca izvodi se trljanjem uz pritiskivanja grudnog koša u predelu srca.

Udarna masaža srca

Udarima pesnice ili spoljnim ivicama šake po grudnom košu u predelu srca, izvodi se udarna masaža srca.

Otvorena masaža[uredi | uredi izvor]

Otvorena masaža srca izvodi se kod srčanog zastoja iz sledećih razloga;

  • U toku medicinskih procedura ili kardiohirurških intervencija, u hirurškim salama, na otvorenom grudnom košu,
  • Nakon penetrantnih trauma grudnog koša
  • Kod kontraindikacija za spoljnu masažu (prelom rebara, hemotoraks, hematoperikard).

Postupak po završenoj masaži srca[uredi | uredi izvor]

Posle završene reanimacije i ponovnog uspostavljanja cirkulacije, bolesnik se smešta na odeljenje intenzivne nege radi pažljivog monitoringa i daljeg lečenja. Cilj intenzivne nege je da se pre svega spreče oštećenje mozga, kao i sekundarne ishemične lezije drugih organa, a zatim, po stabilizovanju stanja, da se dijagnostičim metodama otkrije osnovni uzrok koji je doveo do srčanog zastoja.

Pacijentu treba nastaviti davanje kiseonika na masku dok se ne potvrdi adekvatna oksigenacija tkiva. Ukoliko postoje znaci respiratornog distresa, izražene cijanoze ili hipoksemije, bolesnika treba intubirati i staviti na mehaničku ventilaciju. Ukoliko je bolesnik već bio intubiran pre ulaska na odeljenje intenzivne nege, rentgenskim snimkom treba proveriti poziciju tubusa, a snimanjem grudnog koša utvrde eventualni prelomi koštanih struktura nastali tokom masaže srca.[5]

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Komplikacije nakon spoljne masaže srca mogu biti:

  • Prelomi (frakture) grudne kosti (sternuma) ili preloma rebara.
  • Laceracija jetre.
  • Ruptura slezine ili želuca.
  • Aspiracija želudačnog sadržaja.
  • Ruptura srčane aneurizme.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Antić R. Uvod u elektrokardiografsku dijagnostiku, Institut za stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika Beograd, Beograd, 1976; str.153
  2. ^ Ćosić P. V. Urgentna stanja u internoj medicini, Naučna knjiga Beograd. (1987). str. 15-23
  3. ^ doc. dr Marko Noč, Osnovno oživljavanje srca, Uspešno oživljavanje srca Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016)
  4. ^ Grupa autora Uputstvo-podsetnik. Urgentna stanja u internoj medicini, Katedra za urgentnu medicinu VMA Beograd, 2000.
  5. ^ Morris MC, Wernovsky G, Nadkarni VM. Survival outcomes after extracorporeal cardiopulmonary resuscitation instituted during active chest compressions following refractory in-hospital pediatric cardiac arrest. Pediatr Crit Care Med. 2004; 5:440–6

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).