Matija Vuković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Matija Vuković
Lični podaci
Datum rođenja26. juli 1925.
Mesto rođenjaPlatičevo, Kraljevina SHS
Datum smrti21. jun 1985.(1985-06-21) (59 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija

Matija Vuković (Platičevo, 26. jul 1925Beograd, 21. jun 1985) bio je srpski vajar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Matija Vuković je rođen u siromašnoj zemljoradničkoj porodici u Platičevu, 26. jula 1925. Iz rodnog sela, nadomak Rume, po završetku osnovne škole, 1937, dečak je sa majkom dospeo na Senjak, a prst sudbine je hteo da to bude u blizini ateljea čuvenog Tome Rosandića. Bio je očaran Maestrovim, „ogromnim figurama“, potom i Meštrovićevom skulpturama, a onda je u jednoj na poklon dobijenoj knjizi ugledao reprodukciju Mikelanđelovog Mojsija. Sve to će trasirati njegov dalji put, jer više od stolarskog zanata Matija se zanimao glinom, papirom i olovkom. Pohađa privatnu slikarsku školu Mladena Josića 19411942. Nijednu započetu školu nije završio, pa ni onu, srednju, za primenjene umetnosti, u kojoj je učio sa zemljakom iz Srema, slikarom Lazarom Vozarevićem.

Odmah po oslobođenju glavnog grada, oktobra 1944, Matija Vuković je mobilisan i poslat na Sremski front, gde je u jednom jurišu ranjen u ruku. Kući se vratio kao vojni invalid i - u potpunosti posvetio vajarstvu. Položivši prijemni ispit, studirao je na Akademiji likovnih umetnosti i uporedo se lečio. Učio je od vrhunskih jugoslovenskih vajara Tome Rosandića, a zatim pohađa klasu prof. Sretena Stojanovića. Počinje da izlaže na grupnim izložbama od 1949. godine. Završava Akademiju 1952, a 1954. na specijalnom tečaju kod prof. Ilije Kolarevića kada vaja skulpturu „Ranjenik“ (1952—1953), koja je otkrila njegov originalni stvaralački stil. Priređuje 1954. prvu samostalnu izložbu u Umetničkom paviljonu na Kalemegdanu. Učestvovao je na mnogobrojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Učestvovao je 1957. na izložbi savremene srpske skulpture, Galerija ULUS-a, Beograd.[1]

Teško je živeo uglavnom neshvaćen od svoje okoline i zvanične kritike. Umro je u Beogradu, dugo se odupirući bolesti, 21. juna 1985. godine.

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Matija Vuković se pojavio u trenutku raskida od estetike socijalističkog realizma početkom pedesetih sa delima koja su značajno odstupala od akademskih formi. Njegovi rudimentarni oblici koji su zadržali privid „realizma“ i daleku figurativnu narativnost, oblikovani su snažnim, surovim, deformisanim masama koje izražavaju jednu energičnu kreativnu ekspresiju autora koja je postala njegovim plastičkim znakom, i ujedno, jedinstvena pojava u jugoslovenskoj skulpturi druge polovine 20. veka. On je svojim delom ukazao na još jednu mogućnost osavremenjivanja novog izraza koji će se razvijati slobodno prema autorski koncipiranoj plastici. Matija Vuković je izgradio jedan od najautentičnijih opusa u savremenoj srpskoj i jugoslovenskoj skulpturi posle 1950. godine.

Samostalne izložbe (izbor)[uredi | uredi izvor]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1962. Nagrada za skulptura na III oktobarskom salonu, Beograd
  • 1968. Nagrada za skulpturu na XIII zložbi Umetničke kolonije Ečka, Zrenjanin
  • 1973. Oktobarska nagrada grada Beograda za vajarsko delo, Beograd
  • 1981. Nagrada „4. jul“ fonda SUBNOR-a Jugoslavije, Beograd
  • 1982. Sedmojulska nagrada SR Srbije za životno delo, Beograd
  • Jedna ulica na Novom Beogradu (Bežanijska kosa) nosi ime vajara Matije Vukovića

Spomenici i skulpture (izbor)[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Savremena srpska skulptura”. Hronologija izlaganja skulpture u Srbiji (na jeziku: srpski). 1957-01-12. Pristupljeno 2024-01-26.