Megalovlahija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kneževina Velika Vlaška posle 1265.

Megalovlahija (grč. Μεγαλοβλαχία — „Velikovlaška”) ili Megali Vlahija (Μεγάλη Βλαχία — „Velika Vlaška”), takođe i Ano Vlahija (Άνω Βλαχία — „Gornja Vlaška”), bila je srednjovekovna oblast koja je obuhvatala današnju Tesaliju i severni deo Ftiotide. Od 11. veka naseljavali su je uglavnom Cincari, prvenstveno u planinskim oblastima.

Naziv se ne odnosi na oblasti naseljene Cincarima u Etoliji-Akarnaniji, koje se pominju kao Mikrovlahija (grč. Μικροβλαχία — „Malovlaška”) ili Mikri Vlahija (Μικρή Βλαχία — „Mala Vlaška”).

Posle smrti epirskog despota Mihaila II Anđela, njegov nelegitimni sin Jovan I Duka Komnin izdvojio je oblast iz Epirske despotovine. Od 1268. do 1318. postojala je kao samostalna Kneževina Velika Vlaška ili Vlaška Tesalija, od kojeg je 1319. nastalo Vojvodstvo Neopatrije.